Kzz 738/2018 odbijen zahtev u odnosu na pov. zakona iz člana 438 st. 2 tač. 1) ZKP; u ostalom odbačen

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 738/2018
28.06.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Marinom Pandurović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. tačka 1) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Borisa Vrške, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 1143/10 od 21.09.2017. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1289/17 od 31.01.2018. godine, na sednici veća održanoj 28.06.2018. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Borisa Vrške, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 1143/10 od 21.09.2017. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1289/17 od 31.01.2018. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 1143/10 od 21.09.2017. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. tačka 1) u vezi člana 33. KZ, za koje mu je sud prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) meseca i zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) KZ, za koje mu je sud prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) meseci, u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 10.10.2008. godine do 31.10.2008. godine i od 07.11.2008. godine do 08.02.2009. godine. Oštećena BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, upućena na parnični postupak. Okrivljeni je obavezan da sudu plati troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će biti doneto posebno rešenje.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1289/17 od 31.01.2018. godine, usvajanjem žalbe oštećene BB, preinačena je presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 1143/10 od 21.09.2017. godine, samo u pogledu odluke o troškovima krivičnog postupka, tako što je Apelacioni sud u Novom Sadu, na osnovu člana 264. stav 1. u vezi člana 261. stav 2. ZKP, okrivljenog AA, pored obaveze da sudu plati troškove krivičnog postupka, obavezao i da oštećenoj BB, plati troškove krivičnog postupka, čiji iznos će biti utvrđen posebnim rešenjem prvostepenog suda, dok su žalba oštećene u preostalom delu, kao i žalba Osnovnog javnog tužioca u Staroj Pazovi, žalba okrivljenog AA i žalba njegovog branioca, odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Boris Vrška, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, a zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili ih preinači i okrivljenog AA na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je na sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, ocenjujući pritom zakonitost preduzete radnje koja je predmet ispitivanja, u smislu odredbe člana 604. ZKP kojim je propisano da će se zakonitost radnji preduzetih pre početka primene ovog Zakonika, ocenjivati po odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glanik RS“ br. 58/04, 85/05, 85/05-dr. Zakon, 115/05, 49/07, 122/08, 20/09-dr.zakon, 72/09 i 76/10), našao:

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i u vezi sa tim navodi da su pobijane presude zasnovane na dokazu na kome se po zakonu ne mogu zasnivati, budući da je prepoznavanje predmeta od strane oštećene, prema mišljenju branioca, u konkretnom slučaju učinjeno suprotno odredbi člana 100. u vezi odredbe člana 90. ZKP.

Međutim, ovi navodi zahteva ne mogu se prihvatiti kao osnovani, jer prema nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju radnja prepoznavanja nije preduzeta u smislu člana 104. ranije važećeg ZKP, niti je o tome sačinjen zapisnik, niti je na istom zasnovana pravnosnažna presuda, već su ovlašćena službena lica policije, saglasno odredbi člana 86. ranije važećeg ZKP, privremeno oduzete predmete u toku krivičnog postupka, vratili vlasnici-oštećenoj BB, pre okončanja krivičnog postupka, s obzirom da su prestali razlozi za njihovo oduzimanje, i o tome sačinili potvrdu dana 10.10.2008. godine, koju je oštećena bez primedbi potpisala. Stoga, navedena potvrda predstavlja zakonito pribavljen dokaz na kome se presuda može zasnovati, što je u konkretnom i slučaj, s obzirom da je sud u dokaznom postupku na glavnom pretresu, izvršio uvid u istu.

Iz iznetih razloga, po nalaženju ovog suda, neosnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Pored toga, u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac ukazuje da su nejasni razlozi prvostepenog suda u pogledu odlučne činjenice, koja se odnosi na postojanje saizvrilaštva u pogledu krivičnog dela teška krađa učinjenog na štetu oštećene BB.

Iznetim navodima se, po nalaženju ovog suda, ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog iznosi sopstvenu analizu i ocenu izvedenih dokaza drugačiju od one koju su dali nižestepeni sudovi u pobijanim presudama, zaključujući da u konkretnom slučaju nema dokaza da je okrivljeni kao saizvršilac izvršio krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. tačka 1) u vezi sa članom 33. KZ na štetu oštećene BB - već branilac smatra da bi se u radnjama okrivljenog, eventualno mogla steći obeležja krivičnog dela nedozvoljena trgovina ili prikrivanje. Takođe, branilac ocenjuje i da je sud osuđujuću presudu u odnosu na okrivljenog AA u pogledu krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) KZ, izvršenog na štetu oštećenog VV, zasnovao isključivo na osnovu iskaza svedoka GG, iako je prema navodima zahteva, tokom postupka, utvrđeno da je ovo krivično delo upravo izvršio pomenuti svedok, a ne okrivljeni.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac osporava ocenu izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama, te na sopstvenoj verziji utvrđenog činjeničnog stanja, izvodi zaključak i u pogledu pravne kvalifikacije.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud, zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kome je zahtev branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar - savetnik                                                                                                                                       Predsednik veća - sudija

Marina Pandurović,s.r.                                                                                                                                   Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić