
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3979/2018
20.02.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Gordane Komnenić, Jasminke Stanojević, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Savo Malešević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Prvi osnovni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 312/18 od 26.03.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 20.02.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje AA iz ..., izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 312/18 od 26.03.2018. godine, stavova drugog, trećeg i četvrtog izreke.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje AA iz ..., izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 312/18 od 26.03.2018. godine, stavova drugog, trećeg i četvrtog izreke.
ODBIJA SE zahtev tužilje AA iz ..., za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 12677/15 od 09.06.2016. godine, stavom prvim izreke, ukinuto je rešenje o izdavanju platnog naloga Pl.br. 666/2015 od 29.06.2015. godine, kojim je tužena obavezana da tužilji plati: iznos od 52.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.06.2011. godine pa do isplate; iznos od 24.455,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.06.2011. godine pa do isplate; zakonsku zateznu kamatu na iznos od 24.455,00 dinara, počev od 13.06.2011. godine do 26.12.2014. godine; iznos od 10.000,00 dinara na ime troškova postupka izdavanja platnog naloga, pa je u tom delu odbijen tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o izdavanju platnog naloga tog suda Pl 666/2015 od 29.06.2015. godine, u delu kojim je tužilja tražila da joj se utvrdi pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos isplaćenog dela potraživanja iz troškovnika 56-10 od 08.10.2010. godine, na iznos od 66.250,00 dinara, počev od 12.10.2010. godine do 08.12.2011. godine, u kom delu je tužba odbačena. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj na ime naknade troškova tog postupka plati iznos od 6.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Somboru Gž 312/18 od 26.03.2018. godine, stavom prvim izreke, odbačena je žalba tužene izjavljena protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P12677/15 od 09.06.2016. godine. Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tužilje izjavljena protiv presude istog suda i prvostepena presuda potvrđena. Stavom trećim izreke, odbijena je žalba tužilje izjavljena protiv rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu P 12677/15 od 11.01.2018. godine i prvostepeno rešenje potvrđeno. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugostepenom postupku tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, u delu kojim je odbijena njena žalba zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Predložila je da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse, novog tumačenja prava i razmatranja pitanja u interesu ravnopravnosti građana.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 87/18).
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava.
Tužilja u posebnoj reviziji ukazuje na potrebu razmatranja pitanja i to: mogućnosti da parnični sud odlučuje o zahtevu za nagradu i naknadu troškova branioca po službenoj dužnosti u situaciji kada o tome postoji rešenje krivičnog suda; mogućnosti primene podzakonskog akta nakon prestanka važenja zakona na osnovu kog je donet; prava na zakonsku zateznu kamatu na troškove krivičnog postupka. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom slučaju nema potrebe za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, niti pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nije potrebno novo tumačenje prava, niti ujednačavanje sudske prakse, jer pravni stav izražen u pravnosnažnoj presudi Višeg suda u Somboru ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda kojima je odlučivano o zahtevima sa istim činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, pa zbog toga, suprotne odluke priložene uz reviziju, nisu od značaja za odlučivanje.
Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije tužilje, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. U smislu odredbe člana 479. stav 6. istog Zakona, protiv odluke drugostepenog suda, kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovom sporu podneta je dana 22.06.2015. godine Prvom osnovnom sudu u Beogradu, a vrednost predmeta spora je 52.500,00 dinara i očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Pošto u postupcima u sporovima male vrednosti nije dozvoljena revizija, odluka kao u stavu drugom izreke, ovog rešenja doneta je u smislu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Odluka o zahtevu za naknadu troškova po reviziji, sadržana u stavu trećem izreke ovog rešenja, doneta je primenom odredbe člana 153. stav 1. i 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da revident nije uspela u revizijskom postupku.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
