Rev 2961/2020 3.1.4.11

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2961/2020
09.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilja mal. AA, koju zastupa zakonska zastupnica majka BB i BB, obe iz ..., čiji je punomoćnik Radivoje Zekić, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Lazar Guteša, advokat iz ..., radi delimičnog lišenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 74/20 od 20.02.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 09.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 74/20 od 20.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 74/20 od 20.02.2020. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vršcu P2 106/19 od 15.10.2019. godine, u stavovima prvom i petom izreke kojima je tuženi, kao roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo, delimično lišen roditeljskog prava i to prava na održavanje ličnih odnosa sa tužiljom mal. AA, u kom delu je izmenjena pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Vršcu P2 21/17 od 21.06.2017. godine i određena privremena mera da se počev od 15.10.2019. godine ne održavaju lični odnosi između tuženog i mal. AA do pravnosnažnog okončanja postupka, na način uređen presudom Osnovnog suda u Vršcu P2 21/17 od 21.06.2017. godine do pravnosnažnog okončanja ovog parničnog postupka. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu šestom izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 318.170,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavovima trećim i četvrtim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka se revizijom tuženog određeno ne ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom delimičnom presudom Osnovnog suda u Vršcu P2 21/17 od 01.03.2017. godine, razveden je brak između zakonske zastupnice mal. tužilje i tuženog, maloletna tužilja, rođena ... godine, poverena je majci na samostalno vršenje roditeljskog prava i tuženi je obavezan da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal.tužilje plaća iznos od 10.000,00 dinara mesečno, počev od 25.01.2017. godine pa ubuduće.

Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Vršcu P2 21/17 od 21.06.2017. godine utvđreno je da je povučena tužba u delu kojim je traženo da se tuženi delimično liši roditeljskog prava na održavanje ličnih odnosa sa mal.tužiljom i prava da odlučuje o pitanjima koje bitno utiču na njen život, uređen je način održavanja ličnih odnosa tuženog i mal. tužilje, na taj način što će tuženi viđati dete dva puta nedeljno, utorkom i petkom od 14,00-15,00 časova u prostorijama Centra za socijalni rad Grada Vršca, u prisustvu stručnog lica Centra ili majke mal. tužilje. Odbijen je predlog tuženog za određivanje privremene mere kojom bi se obavezala majka tužilje da tuženom omogući viđanje mal. tužilje tako što će mal. tužilju predati tuženom po modelu viđanja Centra, da tuženi može odvoditi mal.tužilju sa sobom svake druge subote od 14,00 – 20,00 časova i svake nedelje od 11,00-18,00 časova, da tužilja i baba mal. tužilje po ocu izvrše primopredaju mal. tužilje i da tuženi viđa mal. tužilju u prisustvu tužilje svakog četvrtka od 19,00 – 21,00 časova u kući tužilje do pravnosnažnog okončanja postupka.

Maloletna tužilja pohađa ... razred osnovne škole, vesela je, načitana, omiljena među drugovima i drugaricama i redovno izvršava svoje obaveze.

Majka mal. tužilje je rođena .... godine. ... je ... i zaposlena je u ...., ... i ... u ..., a od novembra meseca 2017.godine preuzela je još 30% ... . Zasnovala je vanbračnu zajednicu u aprilu 2018.godine i sklopila brak sa GG 19.05.2018. godine. Živi sa suprugom i mal.tužiljom u kući u ..., a u susednoj kući žive njeni roditelji, koji su penzioneri, stari i lošeg zdravstvenog stanja. Kada ona nije u mogućnosti, njeni roditelji odvode i dovode mal. tužilju iz škole i brinu se o njoj. Tužiljin suprug je zaposlen.

Tuženi je rođen .... godine. Po zanimanju je ..., nezaposlen je, prihode ostvaruje od obavljanja građevinskih poslova, a sa drugom drži ... . Živi u ... U ... ima sina starog ... godina.

Majka mal. tužilje je od jula 2017.godine vodila mal.tužilju u Centar na viđanje sa tuženim u terminima određenim napred navedenom presudom. Po dogovoru sa tuženim zbog radnog vremena majke tužilje promenili su termine na utorak od 13,30 – 14,30 časova i petak od 13,00 – 14,00 časova. Mal. tužilja je pošla u prvi razred 01.09.2017. godine i od tada majka nije mogla da je dovodi u Centar kada je mal. tužilja išla u školu popodne, a majka nije mogla da prihvati promenu termina da mal. tužilju dovodi u Centar pre podne, jer tada radi. Po dogovoru sa tuženim termin je pomeren na četvrtak. Tuženi je dolazio u Centar od novembra 2017. godine do marta 2018. godine kada je podneta tužbau ovoj pravnoj stvari. Dolazio je u školu za vreme velikog odmora da vidi mal. tužilju. Obično joj je ostavljao slatkiše da posluži decu. Mal. tužilja bi brzo otišla da se igra sa decom ili do toaleta. U početku nije bila uznemirena, a kasnije je pokazivala sve više uznemirenost zbog poseta oca i po dolasku iz škole govorila je majci da se tuženi osećao na alkohol i da zbog toga ona negoduje, jer se ostala deca smeju, da je to nervira i da ju je sramota zbog druge dece. Tuženi se kod učiteljice uvek raspitivao za mal. tužilju i njeno učenje i znanje.

Iz usaglašenog nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad Grada Vršca, veštaka dr Stevana Jokića, specijaliste neuropsihijatrije i dečije psihijatrije i veštaka dr Nikole Atanackovića kliničkog psihologa, specijaliste dečije psihologije i psihopatologije od 19.04.2019. godine, utvrđeno je da bi održavanje ličnih odnosa mal.tužilje sa tuženim, u uslovima kompletno očuvanih i funkcionalnih intelektualnih, socijalnih i emotivnih potencijala, bilo u interesu mal. tužilje, odgovaralo bi njenim razvojnim potencijalnim i socio- emotivnim kapacitetima i bilo bi stimulativno u procesu razvoja i sazrevanja. Međutim, kako postoji klinički ispitano i dijagnostifikovano stanje manifestnog alkoholizma tuženog, aktuelno u predtoksikomanskoj fazi, sa evidentnim psihopatološkim izmenama na nivou strukture, dinamike i funkcionisanja ličnosti, kao i očekivanim daljim psihopatološkim izmenama, u vezi sa mogućim prolongiranim alkoholizmom, održavanje ličnih odnosa mal. tužilje sa tuženim bi bilo u interesu mal.tužilje samo pod uslovom da tuženi započne lečenje od zavisnosti od alkohola u nekoj od specijalizovanih ustanova.

Prema izveštaju dr Željka Milićevića, načelnika Odeljenja za lečenje alkoholizma od 14.10.2019. godine, datog nakon više obavljenih pregleda tuženog, tuženi nije u postupku lečenja od bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatrijske bolesti ''Dr Slavoljub Bakalović'' Vršac.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primenjeno materijalno pravo sadržano u odredbama člana 82. Porodičnog zakona delimičnim lišenjem roditeljskog prava tuženog u odnosu na pravo na održavanje ličnih odnosa sa mal.tužiljom, koje se neosnovano osporava navodima revizije.

Roditeljsko pravo, između ostalih i pravo roditelja da održava lične odnose sa detetom sa kojim ne živi, izvedeno je iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta.

Saglasno odredbama Porodičnog zakona i odgovarajućim normama međunarodnog prava, pre svega Konvencijom o pravima deteta, svako dete ima pravo na obezbeđenje najboljih mogućih uslova za pravilan rast i razvoj, koje pravo je u korelaciji sa obavezom roditelja da mu, u skladu sa svojim mogućnostima, obezbede uslove za ostvarivanje tog prava, što podrazumeva i ulaganje dodatnih napora radi stvaranja uslova za pravilan rast i razvoj deteta.

Roditelj koji zanemaruje, odnosno nesavesno vrši roditeljske dužnosti (i time ugrožava dobrobit deteta) u određenom domenu detetovog života može, pod uslovima određenim članom 82. Porodičnog zakona, u tom domenu biti lišen roditeljskog prava.

Donoseći odluku o zahtevu za delimično lišenje tuženog roditeljskog prava, i to prava na održavanje ličnih odnosa sa mal.tužiljom, nižestepeni sudovi su se rukovodili najboljim interesom mal. tužilje, u smislu člana 266. stav 1. Porodičnog zakona i imali su u vidu usaglašeni nalaz i mišljenje Centra za socijalni rad Grada Vršca i sudskih veštaka dr Stevana Jokića, specijaliste neuropsihijatrije i dečije psihijatrije i veštaka dr Nikole Atanackovića kliničkog psihologa, specijaliste dečije psihologije i psihopatologije od 19.04.2019. godine, koji je pribavljen primenom člana 270. Porodičnog zakona.

Iz njihovog stručnog nalaza i mišljenja je utvrđeno da je kod tuženog dijagnostifikovano aktuelno stanje alkoholizma, u predtoksikomanskoj fazi, sa evidentnim psihopatološkim izmenama na nivou strukture, dinamike i funkcionisanja ličnosti, kao i sa očekivanim daljim psihopatološkim izmenama, u vezi sa mogućim prolongiranim alkoholizmom, da bi održavanje ličnih odnosa mal.tužilje sa tuženim bilo u njenom najboljem interesu, da bi odgovaralo njenim razvojnim potencijalnim i socio-emotivnim kapacitetima i da bi bilo stimulativno u procesu njenog razvoja i sazrevanja, ali pod uslovom da tuženi započne lečenje bolesti zavisnosti od alkohola u nekoj od specijalizovanih ustanova.

Zbog sklonosti tuženog da konzumira alkohol tokom dužeg vremenskog perioda i sindroma zavisnosti, prethodnom presudom je bio uređen način održavanja ličnih odnosa tuženog i mal. tužilje u kontrolisanim uslovima, kada mu je sugerisano da, zbog prevencije težih poremećaja i adekvatnog roditeljskog funkcionisanja, prihvati lečenje, što tuženi nije učinio. Tokom postupka u ovoj pravnoj stvari tuženi je bio upoznat sa mišljenjem stručnog tima Centra i sudskih veštaka da bi održavanje ličnih odnosa mal. tužilje sa tuženim bilo u njenom najboljem interesu samo pod uslovom da tuženi otpočne lečenje, pri čemu se u periodu lečenja kontakti tužilje sa tuženim ne bi odvijali, po okončanju lečenja bi se odvijali u kontrolisanim uslovima Centra za socijalni rad bez prisustva majke u periodu od najmanje šest meseci, a nakon toga bi se izvršila evaluacija uspostavljenih relacija mal. tužilje i tuženog i prema tome opredelila mogućnost ostvarivanja i model ličnih odnosa van kontrolisanih uslova prema obavezama mal. tužilje.

Međutim, tuženi i pored svih navedenih uslova u cilju nesmetanog održavanja ličnih kontakata sa mal. tužiljom ne samo da nije završio lečenje, već prema izveštaju dr Željka Milićevića, načelnika Odeljenja za lečenje alkoholizma od 14.10.2019. godine, sa lečenjem od bolesti zavisnosti nije ni otpočeo.

Činjenica na koju se ukazuje u reviziji da tuženi nije učinio nikakvo nezakonito ponašanje na štetu mal. tužilje usled dejstva alkohola, nije od uticaja na drugačiju odluku o postavljenom tužbenom zahtevu, jer prema utvrđenom činjeničnom stanju, samo konzumiranje alkohola od strane tuženog kod mal. tužilje izaziva uznemirenost i neprijatnost pred okolinom, zbog čega viđenja sa ocem, koja su se svela na kratkotrajni odlazak tuženog u školsko dvorište mal. tužilje, svodi na najmanju moguću meru, što i po oceni Vrhovnog kascionog suda ukazuje da su usled ponašanja tuženog ugroženi uslovi za pravilan rast i razvoj mal. tužilje, a da tuženi ne ulaže napore da preduzme sve što je u njegovoj mogućnosti u cilju poboljšanja svog zdravstvenog stanja i stvaranja svih uslova za dobrobit svog deteta.

Iz svih navedenih razloga, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da tuženi nesavesno vrši roditeljsko pravo i da je u ovom momentu u najboljem interesu mal. tužilje da tuženi bude lišen prava na održavanje ličnih kontakta sa mal. tužiljom, kao i da mu ovo roditeljsko pravo može biti vraćeno kada prestanu razlozi zbog kojih je ovog prava lišen, u smislu člana 83. Porodičnog zakona, što zavisi samo od daljeg odnosa tuženog prema otpočinjanju lečenja u nekoj od specijalizovanih zdravstvenih ustanova.

Zbog navedenog, primenom člana 414. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučo kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić