
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 883/2019
03.09.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilja AA iz ..., čiji je punomoćnik Milica Koprivica, advokat iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Nedić, advokat iz ..., protiv tuženog „Politika novine i magazini“ DOO iz Beograda, čiji je punomoćnik Mara Janjić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 804/17 od 01.06.2018. godine, ispravljene rešenjem istog suda od 04.02.2019. godine, u sednici održanoj 03.09.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 804/17 od 01.06.2018. godine, ispravljene rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1 804/17 od 04.02.2019. godine.
ODBIJA SE zahtev tužilja za naknadu troškova odgovora ne reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2010/15 od 26.10.2016. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje AA i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog br. ... od 14.09.2016. godine kojim je tužilji otkazan ugovor o radu. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilju vrati na rad. Stavom trećim izreke, tužba tužilje AA je odbačena kao nedozvoljena u delu zahteva kojim je traženo da se obaveže tuženi da je rasporedi na radno mesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Stavom četvrtim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje BB i poništeno rešenje tuženog br. ... od 14.09.2016. godine kao nezakonito, kojim je tužilji prestao radni odnos. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužilju BB vrati na rad. Stavom šestim izreke, tužba tužilje BB je odbačena u delu u kome je traženo da se obaveže tuženi da je rasporedi na radno mesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Stavom sedmim izreke, obavezana je tužena da tužiljama na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 439.500,00 dinara.
Po održanoj glavnoj raspravi Apelacioni sud u Beogradu je doneo presudu Gž1 804/17 od 01.06.2018. godine, kojom je pravim stavom, potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom, četvrtom, petom i sedmom izreke i žalba tužene u navedenom delu odbijena, kao neosnovana. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog kojim je traženo da se tužilje obavežu da mu isplate troškove drugostepenog postupka. Stavom trećim i četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiljama naknadi troškove drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stpenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tužilje su podnele odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 78/18), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. istog Zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti. Neosnovano se revizijom ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka pred drugostepenom sudom, tvrdnjom o pogrešnoj oceni dokaza, budući da je drugostepeni sud potpuno i pravilno primenio odredbe procesnog zakona i doneo pravilnu i zakonitu odluku.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja AA je bila zaposlena kod tuženog na radnom mestu ... u redakciji „Politika“ dodatak „...“ do 14.09.2006. godine, kada joj je rešenjem direktora tuženog br. ... otkazan ugovor o radu u redakciji „Politika Newspapers and Magazines“ zbog prestanka potrebe za njenim radom usled organizacionih promena kod poslodavca. Novim Pravilnikom tuženog o sistematizaciji radnih mesta od 26.05.2006. godine ukinuto je radno mesto ..., ali po usvajanju Pravilnika tužilja je nastavila da radi na ovim poslovima sve do prijema rešenja o otkazu ugovora o radu (02.10.2006. godine). Po donošenju osporednog rešenja o otkazu ugovora o radu, poslove ... kod tuženog je obavljala VV, DP ..., radeći istovremeno oba posla, prekovremeno, zbog povećanog obima posla u redakciji dodaka „...“, jer su i poslovi ... i DTP ... neophodni u procesu štampanja novina. Tužilja ima IV stepen stručne spreme, radno iskustvo i poznavanje rada na računaru, a novim Pravilnikom o sistematizaciji radnih mesta predviđena su radna mesta za koja je tužilja ispunjavala uslove u pogledu stručne spreme, znanja i radnog iskustva – radno mesto asistenta (četiri izvršioca), radno mesto tehničkog saradnika (četiri izvršioca) i radno mesto rukovodioca fotodokumentacije (jedan izvršilac).
Tužilji BB zaposlenoj na poslovima ... u ... i ..., otkazan je ugovor o radu rešenjem tuženog br. ... od 14.09.2006. godine zbog prestanka potrebe za njenim radom usled organizacionih promena. Prema Pravilniku tuženog o sistematizaciji radnih mesta donetom 04.11.2004. godine, ... je ukinuta, ali od donošenja navedenog akta o sistematizaciji, pa do donošenja novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta 26.05.2006. godine i osporenog otkaza ugovora o radu, tužilja je nastavila da radi na istim poslovima, jer su navedeni poslovi sistematizovani u drugom odseku – Odeljenju obrade fotografija, a u periodu otkaza i po donošenju osporenog rešenja ti poslovi se obavljaju u drugom odseku, čak i od strane angažovanih honorarnih radnika. Novim aktom od sistematizaciji bilo je predviđeno više radnih mesta za koje je tužilja ispunjavala uslove u pogledu stručne spreme, znanja i radnog iskustva (asistent dokumentariste, saradnik rukovodioca dokumentacije, fotorepoter, arhivar i sl.).
Pre donošenja Odluke o uvođenju ekonomskih, tehnoloških i organizacionih promena br. ... od 12.09.2006. godine, broj zaposlenih kod tuženog na neodređeno vreme iznosio je 765, od kojih je prestala potreba za radom 29 zaposlenih. Pre otkaza ugovora o radu i isplate otpremnine, tužiljama nije ponuđen drugi posao kod tuženog, kao ni prekvalifikacija ili dokvalifikacija.
Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u pobijanoj drugostepnoj presudi primenjeno materijalno pravo kada su poništena rešenja o otkazu ugovora o radu tužiljama i obavezan tuženi da ih vrati na rad.
Prema članu 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu, poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenih poslova ili dođe do smanjenja obima posla.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi iz člana 179. tačka 9. Zakona o radu, za otkaz ugovora o radu zbog organizacionih promena kod poslodavca, budući da, iako su radna mesta ... i ... formalno ukinuta Pravilnicima tuženog iz 2004. godine i 2006. godine, nije prestala potreba za radom tužilja kod tuženog, jer navedeni poslovi nisu prestali da postoje, odnosno bilo je i drugih slobodnih, nepopunjenih radnih mesta na koja su tužilje shodno stručnoj spremi, znanju i radnom iskustvu mogle biti raspoređene. Poslove ... i ..., tužilje su obavljale do otkaza ugovora o radu 2006. godine, a pole donošenja osporenih rešenja, navedene poslove su obavljala druga lica u okviru istih, odnosno drugih sektora kod tuženog. Pored toga, u periodu od 2004. godine pa do septembra 2006. godine, kada je stupio na snagu novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mesta i tužiljama otkazan ugovor o radu, prošlo je dve godine i u tom periodu tuženi je zaposlene raspoređivao na druge poslove bez ikakvih kriterijuma, dok je tužiljama otkazao ugovor o radu, ne nudeći im premeštaj na drugo radno mesto, što je zakonom predviđena obaveza za tuženog kao poslodavca. Iz navedenih razloga, neosnovani su revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Pošto je posledica poništaja osporenih rešenja o otkazu ugovora o radu reintegracija zaposlenih, sudovi su pravilnom primenom odredbe člana 191. stav 1. Zakona o radu obavezali tuženog da tužilje vrati na rad.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Tužiljama se ne priznaju troškovi odgovora na reviziju, u smislu člana 154. ZPP, jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, zbog čega je odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić