Rev 5456/2019 3.1.2.8.4.7; naknada nematerijalne štete zbog povrede slobode

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5456/2019
24.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Saša Nikolić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo pravde, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9914/18 od 23.05.2019. godine, u sednici održanoj 24.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9914/18 od 23.05.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 2906/17 od 04.06.2018. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova usled povreda ugleda, časti, slobode i prava ličnosti zbog neosnovanog lišenja slobode isplati iznos od 5.250.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.06.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu isplati zakonsku zateznu kamatu za period od 04.05.2015. godine, kao dana podnošenja tužbe do 04.06.2018. godine. Stavom trećim izreke, tužbeni zahtev je odbijen preko dosuđenog, a do traženog iznosa, odnosno za iznos od još 8.374.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.05.2015. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 118.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.06.2018. godine do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 9914/18 od 23.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju zahtevajući naknadu za troškove njenog sastava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijenu presudu na osnovu člana člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14) i našao da revizja tužene nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je 05.02.2010. godine lišen slobode po osnovu rešenja o zadržavanju od strane službenika MUP RS PU za Grad Beograd, zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja , držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ RS i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 347. KZ RS, a iz razloga ispunjenosti uslova iz člana 142. stav 2. tačka 1. i 2. ZKP. Rešenjem Višeg suda u Beogradu Ki. br. 1102/10 od 07.02.2010. godine, prema tužiocu je, pored zakonskog osnova iz člana 142. stav 1. tačka 1. i 2. ZKP, pritvor određen i po zakonskom osnovu iz člana 142. stav 1. tačka 3. ZKP. zbog krivičnog dela iz člana 246. stav 3. u vezi stava 1. KZ i člana 33. KZ kao i krivičnog dela iz člana 348. stav 1. KZ u vezi sa članom 33. KZ. Rešenjem Višeg suda u Beogradu K. br. 1102/10 Kv. br. 1263/10 od 05.03.2010. godine, produžen mu je pritvor po zakonskom osnovu iz člana 142. stav 1. tačka 3. ZKP, odnosno zbog postojanja osobitih okolnosti koje ukazuju da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti odnosno nastaviti sa vršenjem krivičnih dela, ali je sud našao da ne stoje zakonski razlozi za produženje pritvora iz razloga propisanih odredbom člana 142. stav 1. tačke 1. i 2. ZKP, s obzirom na to da ima prijavljeno prebivalište na adresi u ... ul. ... broj ..., (gde i živi) a da se na adresi u ul. ... broj ... (u kući koju iznajmljuje njegov brat) samo zatekao prilikom lišenja slobode. Pritvor mu je produžavan 17 puta na osnovu člana 142. stav 1. tačka 3. ZKP. Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž1. 5568/12 od 20.12.2012. godine, tužiocu je ukinut pritvor i pušten je na slobodu. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4518/13 od 19.12.2013. godine, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu K br. 92/13 od 14.06.2013. godine i tužilac je oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo koje mu je bilo stavljeno na teret. Tužilac je bio lišen slobode u periodu od 05.02.2010. godine do 20.12.2012. godine. ukupno 1048 dana. Tužilac je u policijskoj stanici trpeo fizičko maltretiranje i od udaraca izgubio dva zuba. Boravak u pritvoru tužilac je loše podneo, s obzirom na to da je došao u dodir sa ljudima, među kojima je bilo zavisnika od droge i nekih optuženih za teška krivična dela i gde su važila „pravila zatvorskog života“, a u zatvoreničkoj sobi je morao da sluša starešinu sobe i da trpi fizičko maltretiranje. Pritvaranje tužioca se loše odrazilo na zdravlje njegovog oca, koji je dobio infarkt i preminuo za vreme tužiočevog boravka u pritvoru, a čijoj sahrani nije mogao da prisustvuje. U vreme lišenja slobode tužilac je bio star ... godinu. Po izlasku iz pritvora sredina u kojoj živi je promenila ponašanje prema njemu i negativno reagovala zbog čega su mu povređeni čast i ugled. Nakon izlaska iz pritvora tužilac je osećao tegobe, bio je uplašen, a i dalje ima košmarne snove. Nije mogao da se zaposli iako je pre pritvaranja radio i ostvarivao zaradu oko 30.000,00 dinara mesečno, pa se izdržava od povremenog obavljanja fizičkih poslova i penzije svoje babe sa kojom živi (majka mu je preminula 2004. godine). Radi ostvarivanja svojih prava tužilac se 12.06.2014. godine, obraćao Ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o naknadi štete, ali sporazum nije postignut.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primenjeno materijalno pravo, pri odlučivanju o zahtevu tužioca.

Visina naknade nematerijalne štete, na koju tužilac ima pravo primenom člana 584.stav 1. tačka 1. ZKP, određena je pravilnom primenom člana 200. stav 1. ZOO. Prilikom odlučivanja o visini novčane naknade, vođeno je računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, a naročito o cilju naknade kojom se oštećenom pruža zadovoljenje za duševne bolove zbog povrede slobode i prava ličnosti.

Izjavljenom revizijom po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano se osporava pravilnost pobijene drugostepene presude.

Suprotno navodima iznetim u reviziji prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete koja pripada tužiocu pravilno su cenjene sve objektivne i subjektivne okolnosti konkretnog slučaja i to: dužina boravka u pritvoru (1048 dana) uslovi u kojima je tužilac boravio u pritvoru, činjenica da je tužilac u vreme pritvaranja bio mlad čovek (... godina, rođen .... godine), njegovo porodično stanje (otac mu je preminuo od infarkta, a nije mogao da ode na sahranu jer ga nisu pustili), vrsta i težina krivičnog dela koja mu je optužnicom stavljena na teret, ranija neosuđivanost na kaznu zatvora, da je pritvor uticao na njegovo psihičko stanje kao i osudu sredine u kojoj je živeo, te da je imao probleme prilikom pronalaženja posla. Pravilnom primenom člana 232. ZPP i člana 200. ZOO, odmerena je i dosuđena jedinstvena naknada za ukupnu nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti, ugleda, slobode i prava ličnosti, s obzirom da se tužiočeva trpljenja uzajamno uslovljavaju i prepliću, pa ih je teško razlučiti, a posledica su povrede celovitosti ličnosti tužioca.

Vrhovni kasacioni sud prihvata stanovište drugostepenog suda. Pravilno je primenjeno materijalno pravo ( član 200. stav 2. ZOO) što čini neosnovanim navode revizije tužene da je naknada previsoko odmerena. Dosuđenom naknadom ne može se uspostaviti stanje pre neosnovanog lišenja slobode, ali će se tužiocu omogućiti da pribavi ona zadovoljstva i materijalna dobra koja ne bi mogao pribaviti, radi potpunijeg uspostavljanja psihičkog i emotivnog stanja narušenog štetnim događajem. U tom smislu, dosuđena naknada srazmerna je dužini i jačini bolova, značaju i obimu povređenog dobra (godinama života, porodičnim prilikama), vremenu neosnovano provedenom u pritvoru, u skladu je sa ciljem kome služi, pa je odgovarajuća satisfakcija tužiocu za njegova trpljenja zbog neosnovanog lišenja slobode, ali i ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

Bez uticaja su navodi revizije, da je naknada previsoko odmerena, s obzirom na postojeću sudsku praksu. Ranije donete odluke u činjenično sličnim situacijama nemaju obavezujući karakter za postupanje sudova u drugim slučajevima, koji iako slični, predstavljaju zasebne životne događaje u kojima su različite okolnosti od uticaja na odmeravanje pravične novčane naknade.

Neosnovano se revizijom tužene, osporava pobijana presuda, navodima da je tužilac svojim nedozvoljenim postupcimia prozrokovao lišenje slobode, te da mu ne pripada pravo na naknadu štete za period od 05.02.2010. godine do 05.03.2010. godine, tačnije da je tužilac skrivio pritvor, u kom slučaju ne bi imao pravo na naknadu štete shodno čl. 584. stav 2. ZKP. Naime, tužilac je lice protiv kojeg se vodio krivični postupak koji je pravnosnažno okončan presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4518/13 od 19.12.2013. godine, kojom je tužilac oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo koje mu je bilo stavljeno na teret. Odredbom čl. 584. ZKP uređen je postupak naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode i propisana je mogućnost da se uskrati pravo na naknadu štete oštećenom licu koje je svojim nedozvoljenim postupcima prouzrokovalo lišenje slobode. Pod nedozvoljenim postupcima oštećenog može se smatrati svako ponašanje koje nije usmereno na utvrđivanje pravog stanja (npr. skrivanje, bekstvo ili pokušaj bekstva). Iz navedenog proizilazi da se tužena mogla osloboditi odgovornosti, ukoliko bi dokazala da je tužilac svojim nedozvoljnim ponašanjem prouzrokovao lišenje slobode. Međutim, u sutuaciji, kada nisu utvrđene druge okolnosti koje bi ukazivale da je postojala opasnost od bekstva tužioca (skrivio pritvor), a imajući u vidu da je tužilac prilikom lišenja slobode imao prijavljeno prebivalište na adresi u ... ul. ... broj ..., (gde i živi),što je utvrđeno rešenjem Višeg suda u Beogradu K. br. 1102/10 Kv. br. 1263/10 od 05.03.2010. godine, kojim mu je produžen pritvor po zakonskom osnovu iz člana 142. stav 1. tačka 3. ZKP ( zatim mu je pritvor produžavan 17 puta samo na osnovu člana 142. stav 1. tačka 3. ZKP). Sama okolnost da je tužilac lišen slobode (na adresi ul. ... br. ...) u kući koju iznajmljuje njegov brat, ne može dovesti u sumnju zaključak da je tužilac lice koje je prouzrokovalo neosnovano lišeno slobode.

Pravilno je doneta i odluka o troškovima parničnog postupka na osnovu članova 153. i 154. ZPP.

Odluka o troškovima postupka doneta je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, jer troškovi odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci primenom člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić