Rev2 1883/2020 3.19.1.25.1.4; 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1883/2020
08.10.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš, dr Ilije Zindovića i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milena Bošnjaković, advokat u ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Beograd, Uprava za vanredne situacije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo-Odeljenje u Kragujevcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3834/19 od 25.02.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 08.10.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3834/19 od 25.02.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3834/19 od 25.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu P1 130/17 od 04.06.2019. godine, obavezana je tužena da tužiocu na ime neisplaćene uvećane zarade – dodatka na platu u periodu od 10.10.2014. godine do 31.12.2016. godin po osnovu dežurstva van radnog vremena – pripravnost, isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom na način bliže određeno u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 117.700,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3834/19 od 25.02.2020. godine odbijena je kao neosnovna žalba tužene i potvrđena navedena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv drugostepene presude tužena je izjavila blagovremenu reviziju pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku. Reviziju izjavljuje zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 18/20) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije izjavljene na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, kao ni razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Pobijanom drugostepenom odlukom pravnosnažno je odlučeno o zahtevu tužioca za isplatu neisplaćenog dodatka na platu po osnovu pripravnosti sa pripadajućom zateznom kamatom. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane pobijane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi koje propisuje odredba člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za izuzetnu dozvoljenost revzije. Revizijski navodi tužene o činjeničnom stanju ne predstavljaju pravno relevantni osnov za izjavljivanje posebne revizije iz te zakonske odredbe. Takođe, ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje revizijom ne predstavljaju osnov za izjavljivanje posebne revizije. Revizijom se ne ukazuje na postojanje različitog postupanja i neujednačenosti sudske prakse u istim činjenično-pravnim situacijama.

Zato je na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u prvom stavu izreke ovog rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11...18/20) i našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11...18/20) propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužilac je tužbu podneo 18.10.2017. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne odluke je 80.385,13 dinara što predstavlja dinarsku protivvrednost od 674,58 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Ovaj spor iz radnog odnosa ne odnosi se na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa iz člana 441. Zakona o parničnom postupku, već na potraživanje u novcu. Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne odluke ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, izjavljena revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rešenja u drugom stavu.

Predsednik veća - sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić