
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2913/2020
24.12.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Zorane Delibašić i Vesne Popović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Jelica Pavlović, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Ivanović, advokat iz ..., radi zauzeća i predaje u posed i naknade po tužbi i utvrđenja prava svojine po protivtužbi, odlučujući o reviziji tužioca-protivtuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1043/20 od 12.02.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 24.12.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca-protivtuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1043/20 od 12.02.2020. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca-protivtuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1043/20 od 12.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P 926/18 od 04.12.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tuženi-protivtužilac, u korist svoje katastarske parcele br. ... u KO ..., zauzeo deo kat. parcele br. ... KO ..., površine 0,02,84 ha, u merama i granicama bliže opisanim ovim stavom izreke, kao i da se tuženi obaveže da zauzeti deo parcele preda tužiocu-protivtuženom u državinu. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni kojim je traženo da se obaveže tuženi-protivtužilac da tužiocu-protivtuženom na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 100.000,00 dinara, kao i da mu na ime naknade štete isplati iznos od 100.000,00 dinara, za navedeni zauzeti deo parcele. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev, kojim je tuženi-protivtužilac tražio da se utvrdi da je po osnovu održaja, kao savestan držalac južnog dela kat. parcele br. ... u površini 0.02,84 ha, u merama i granicama bliže opisanim ovim stavom izreke, stekao pravo svojine. Stavom četvrtim izreke, određeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1043/20 od 12.02.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca-protivtuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv navedene presude donete u drugom stepenu, tužilac-protivtuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca-protivtuženog, u smislu odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/2014, 87/2018, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, odbijen je tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog, na osnovu pravilne primene odredbe člana 24. Zakona o osnovama svojinsko – pravnih odnosa. Drugostepeni sud je prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari, doneo odluku u skladu sa pravnim stavovima koji su izraženi kroz brojne odluke Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pored toga, tužilac- protivtuženi nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 25.06.2018. godine. Protivtužba je podneta 26.06.2019. godine. Naznačena vrednost predmeta spora je 5.000,00 dinara. Na dan podnošenja tužbe 1 evro je, prema srednjem kursu NBS, iznosio 118,1074 dinara, tako da vrednost predmeta spora pobijanog dela predstavlja dinarsku protivvrednost 42,33 evra. Prvostepena presuda kojom je odlučeno o tužbenom zahtevu doneta je 04.12.2019. godine, a drugostepena presuda doneta je 12.02.2020. godine.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan ponošenja tužbe, to revizija tužioca nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
