Rev2 2794/2020 3.5.14; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2794/2020
27.01.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Ul. ... broj ..., čiji je punomoćnik Miomir Ivanković, advokat u ..., protiv tuženog Nacionalna služba za zapošljavanje Beograd, Ul. kralja Milutina broj 8, čiji je punomoćnik Branislav M. Čolić, advokat u ..., radi poništaja aneksa ugovora o radu i obavezivanja tuženog da rasporedi tužioca, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3619/19 od 14.02.2020. godine, u sednici veća održanoj 27. januara 2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3619/19 od 14.02.2020. godine.

ODBACUJE SE revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3619/19 od 14.02.2020. godine, kao nedozvoljena.

O b r a z l o ž e nj e

Prvi osnovni sud u Beogradu je doneo presudu P1 955/18 dana 08.05.2019. godine kojom je konstatovao da usvaja tužbeni zahtev, poništio Aneks ugovora o uređenju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti broj ...-...-.../...-... od 28.12.2017. godine zaključen između tužioca i tuženog, kao nezakonit, obavezao tuženog da tužioca rasporedi na radno mesto načelnika Odeljenja za ... u Filijali ... i obavezao tuženog da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 70.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.05.2019. godine do isplate.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž1 3619/19 od 14.02.2020. godine odbio žalbu tuženog kao neosnovanu i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 955/18 od 08.05.2019. godine, i odbio kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Tuženi je podneo blagovremenu reviziju, pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku, kojom presudu Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3619/19 od 14.02.2020. godine pobija u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda u drugom stavu izreke, odnosno u usvajajućem delu za tužbeni zahtev za obavezivanje tuženog da tužioca rasporedi na radno mesto načelnika Odeljenja za ... u Filijali ..., zbog pogrešne primene materijalnog prava. Posebnu reviziju obrazlaže potrebom za razmatranje pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i za ujednačavanje sudske prakse, pozivajući se na presude Apelacionog suda u Beogradu i Apelacionog suda u Kragujevcu, za koje navodi da je na drugačiji način odlučeno o zahtevu u radnom sporu o zakonitosti pojedinačnog akta, za obavezivanje poslodavca da zaposlenog rasporedi na određeno radno mesto.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011 .... 18/2020), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema odredbi člana 404. stava 2. navedenog zakona, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. tog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Razmatrajući navode revizije, te razloge pobijane presude, revizijski sud nalazi da ne proizlazi potreba za razmatranje pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti za ujednačavanje sudske prakse. Revizijom tužilac ukazuje na presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu kojom je odlučeno o tužbenom zahtevu za poništaj aneksa ugovora o uređenju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti između zaposlenog i istog poslodavca koji je tuženi i u ovoj parnici, tako što je aneks poništen kao nezakonit, dok je odbačena tužba zaposlenog u delu kojim je tražio da se tuženi obaveže da zaposlenog vrati na poslove koje je obavljao pre zaključenja aneksa koji je poništen, kao nedozvoljena. Iz sadržine presude Gž1 335/10 od 10.03.2010. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, proizilazi da je potvrđeno rešenje sadržano u presudi Opštinskog suda u Kruševcu P1 241/08 od 14.05.2009. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena tužba zaposlenog protiv poslodavca koji je tuženi i u ovoj parnici, u delu kojim zaposleni traži da se tuženi obaveže da u skladu sa ugovorom o uređenju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti, čiji aneks je poništen pravnosnažnom presudom, rasporedi zaposlenog na poslove šefa odseka za posredovanje pri zapošljavanju. Dakle, prema sadržini odluka koje revident dostavlja uz posebnu reviziju proizlazi da tim odlukama nije pravnosnažno odlučeno o zahtevu zaposlenog tužioca za obavezivanje tuženog poslodavca da tužioca rasporedi na određene poslove, nakon poništaja aneksa ugovora o radu kojim je zaposleni raspoređen na druge poslove, odnosno na drugo radno mesto. Prema tome, proizlazi da se navodima revizije ne ukazuje na dominantnu sudsku praksu, izraženu u brojnim pravnosnažnim sudskim odlukama, zasnovanu na drugačijoj primeni materijalnog prava, što bi zahtevalo razmatranje pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanje sudske prakse. To su razlozi zbog kojih nije dozvoljeno odlučivanje o izjavljenoj reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i našao da revizija tuženog nije dozvoljena. Revizija je po odredbi člana 441. Zakona o parničnom postupku dozvoljena u parnicama u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, o čemu se u ovoj parnici ne odlučuje. Zato je revizija odbačena, kao nedozvoljena, po odredbi člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić