
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9006/2022
26.10.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dobrica Lazić advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Đorđe Zdravković advokat iz ..., radi vraćanja stečenog bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2018/21 od 10.03.2022. godine, u sednici održanoj 26.10.2023. godine doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2018/21 od 10.03.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Kraljevu P 21/19 od 28.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da na ime vraćanja stečenog bez osnova isplati tužiocu iznos od 50.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu NBS na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom u visini referentne kamatne stope ECB na glavne operacije za refinansiranje uvećane za osam procentnih poena od 05.09.2007. godine pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 279.150,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2018/21 od 10.03.2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Kraljevu P 21/19 od 28.04.2021. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, učinjene pred drugostepenim sudom tužilac u reviziji ne navodi.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kao kupac sa Preduzećem „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. iz Niša (koga je zastupao VV) kao prodavac zaključio, ugovor o kupoprodaji lokala u prizemlju stambeno – poslovnog objekta spratnosti PO+P+P3 u ..., u ulici ... br. .., površine 40,97m2, na kp. br. .. K.O. ... koji je overen pred Opštinskim sudom u Nišu, Ov 6823/07 od 30.08.2007. godine. Dana 18.03.2008. godine sačinjena je priznanica kojom je konstatovano da je „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. koga zastupa VV priznao pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću, bez prinude i prisile, da je od tužioca dana 18.03.2008. godine primio iznos od 50.000 evra na ime kupovine lokala površine 40,97m2 u ... . Navedeni novčani iznos nije uplaćen na tekući račun preduzeća „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o, ali je isto započelo izgradnju stambeno – poslovnog objekta na kp. br. .. K.O. ..., tako što je preko izvođača radova izvršilo otkop zemlje, postavljanje temelja i temeljne ploče. U toku 2008. i 2009. godine nastali su problemi u poslovanju preduzeća. Vlasnici parcele i investitori GG, DD, ĐĐ, EE i ŽŽ su sa preduzećem „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. zaključili sporazumni raskid ugovora o zajedničkoj izgradnji i zajedničkom finansiranju izgradnje stambeno – poslovnog objekta na katastarskim parcelama br. .., .. i .., overen pred Opštinskim sudom u Vrnjačkoj Banji dana 15.01.2009. godine. Ugovorne strane su saglasno konstatovale da po osnovu navedenog ugovora ne postoje bilo kakva imovinsko – pravna potraživanja kako međusobno, tako ni trećih lica prema investitorima, u odnosu na raspolaganja suinvestitora u toku trajanja ugovora. Istog dana je pred sudom overena izjava o otkazivanju punomoćja – ovlašćenja koje su vlasnici parcele dali vlasniku „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. VV da preduzima određene radnje u cilju realizacije ugovora o izgradnji objekta. Tuženi BB kao suinvestitor je sa vlasnicima parcela – investitorima, zaključio ugovor o zajedničkoj izgradnji i zajedničkom finansiranju izgradnje objekta na lokaciji ... broj .. u ... na spojenoj parceli pod inicijalnim brojem .. . Tuženi je sa VV zaključio ugovor o preuzimanju međusobnih prava i obaveza povodom preduzimanja izgradnje, odnosno ustupanja započetog stambeno – poslovnog objekta na kp. br. .. K.O. ..., koji je overen pred Opštinskim sudom u Vrnjačkoj Banji dana 24.04.2009. godine. U članu 3. ugovora je konstatovano da je tuženi sa investitorima ugovorio nastavak gradnje predmetnog objekta, da je sa ugovaračem VV regulisano pitanje naknade za uložena sredstva u započetu gradnju predmetnog objekta i tuženi je obavezan da po tom osnovu izvrši isplatu 67.000 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan plaćanja po najvišem kursu NBS. Ovaj ugovor je oglašen ništavim pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kraljevu, Sudska jedinica u Vrnjačkoj Banji P 1328/17 od 04.07.2018. godine. Pred Privrednim sudom u Nišu sproveden je stečajni postupak St 292/11 nad preduzećem „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. iz Niša koji je zaključen rešenjem istog suda od 19.11.2013. godine. Tužilac je kao stečajni poverilac prijavio svoje potraživanje prema stečajnom dužniku, koje je osporeno u celosti. Preduzeće „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. je brisano iz registra APR 15.01.2014. godine. Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Kraljevu K 8/16 od 04.05.2018. godine, optuženi VV oglašen je krivim za produženo krivično delo zloupotreba položaja ovlašćenog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Ovom presudom VV je osuđen i zato što je u svojstvu direktora Privrednog društva „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. sa oštećenim AA, ovde tužiocem zaključio overeni predugovor o kupoprodaji lokala površine 40,97m2, za koji mu je oštećeni AA dana 18.03.2008. godine predao deo kupoprodajne cene u iznosu od 50.000 evra u dinarskoj protivvrednosti od 4.174.520,00 dinara, koji optuženi nije uplatio na blagajni preduzeća ni na tekući račun, već je zadržao za sebe. Zaključeni predugovor o kupoprodaji nije evidentirao u poslovnoj dokumentaciji Privrednog društva „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o, niti je njegovo privredno društvo izgradilo i predalo kupcu AA predmetni lokal. Pored toga, VV je osuđen i zbog toga što prilikom zaključenja ugovora od 24.04.2009. godine sa tuženim BB nije preneo ugovaraču obaveze koje je Privredno društvo „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. imalo po osnovu zaključenog predugovora o kupoprodaji lokala i stanova, a od BB je u periodu od 13.03.2009. godine do 17.06.2009. godine u više navrata primio u gotovini iznos od ukupno 62.000 evra na ime ustupljenog prava na započetoj izgradnji stambeno – poslovne zgrade, koji nije uplatio na tekući račun PD „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o, niti je novac vratio kupcima lokala i stanova, već je zadržao za sebe. Navedenom krivičnom presudom optuženi VV obavezan je da oštećenima na ime istaknutih imovinskopravnih zahteva plati, između ostalih i oštećenom AA, tužiocu, iznos od 50.000 evra (4.174.520,00 dinara) u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev, sa obrazloženjem da je u toku postupka utvrđeno da imovina tužioca nije ni na koji način prešla u imovinu tuženog, niti postoji osnov u nekom pravnom poslu ili zakonu da bi bili ispunjeni uslovi iz člana 210. i 214. Zakona o obligacionim odnosima. Tužilac nije ni u kakvom ugovornom odnosu sa tuženim, jer nije zaključio ugovor o kupoprodaji lokala sa tuženim, a tuženi nije bio ni u kakvom ugovornom odnosu sa Privrednim društvom „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o, niti je osnivač, niti član navedenog privrednog društva, niti ovlašćeno lice preduzeća koje je brisano iz privrednog registra 15.01.2014. godine. Tuženi je kao fizičko lice bio suinvestor izgradnje stambeno – poslovnog lokala na predmetnoj lokaciji. Nije došlo do promene dužnika u obligacionom odnosu povodom prvobitne ugovorene gradnje objekta, s obzirom da tuženi nije preuzeo nikakav dug privrednog društva u smislu člana 446. ZOO, niti je pristupio dugu u smislu člana 451. istog zakona, niti je preuzeo ispunjenje ugovorne obaveze prema tužiocu u smislu člana 453. Zakona o obligacionim odnosima. Tuženi je sa investitorima i vlasnicima zaključio novi ugovor o zajedničkoj izgradnji dana 07.04.2009. godine, pošto su oni sporazumnim raskidom ugovora od 15.01.2009. godine raskinuli prvobitni ugovor o zajedničkoj izgradnji od 28.11.2006. godine i otkazali punomoćje VV. Utvrđenjem ništavosti ugovora o preuzimanju međusobnih prava i obaveza od 24.09.2009. godine zaključenog između tuženog i VV ne postoji obaveza tuženog prema trećim licima, pa ni obaveza tuženog na isplatu potraživanog iznosa.
Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu i prihvatio razloge koje je dao prvostepeni sud.
Po nalaženju Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev. U konrketnom slučaju tužilac je po predugovoru koji je zaključio sa preduzećem „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. isplatio direktoru – zakonskom zastupniku preduzeća VV iznos od 50.000 evra koji je on primio, ali ga nije uplatio na račun ni na blagajnu preduzeća, zbog čega je osuđen pravnosnažnom krivičnom presudom kojom je i obavezan da novčani iznos koji je primio vrati tužiocu.
Dug iz predugovora koji nije izvršen ne može biti vezan za bilo kakvu imovinsku celinu u smislu člana 452. Zakona o obligacionim odnosima, prema kome lice na koje pređe po osnovu ugovora neka imovinska celina fizičkog ili pravnog lica ili jedan deo te celine odgovara za dugove koji se odnose na celinu, odnosno na njen deo pored dotadašnjeg imaoca i solidarno sa njim, ali samo do vrednosti njene aktive. Nema mesta primeni citirane zakonske odredbe zato što novčani iznos koji je tužilac neposredno predao zakonskom zastupniku preduzeća VV u cilju kupoprodaje lokala, nije unet u imovinsku celinu Privrednog društva „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. jer zakonski zastupnik primljeni iznos novca nije uplatio na račun ni na blagajnu preduzeća. Tuženi jeste nastavio izgradnju zgrade u kojoj je trebalo da se nalazi objekat za koji je zaključen predugovor između tužioca i „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o, ali to ne ukazuje da je došlo do prelaza imovine preduzeća „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. pa ni tužiočeve imovine, u imovinu tuženog u smislu člana 452. Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega nije tuženi u obavezi da isplati potraživani novčani iznos. Iznos od 50.000 evra nikada nije bio imovina preduzeća „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. pa nema mesta bilo kakvom prenosu imovine tog preduzeća na tuženog, suprotno navodima u reviziji.
Neosnovano je pozivanje tužioca u reviziji da je smisao tužbe u tome da je sa prodajom započetog objekta od strane navedenog preduzeća tuženom otpao osnov po kome je to preduzeće nastavilo da drži 50.000 evra koje je tužilac platio za ugovorni lokal, pa je tuženi kupovinom započetog objekta pristupio njegovom dugu u smislu člana 452. ZOO i postao solidarni dužnik tog duga iz neosnovanog obogaćenja. Novčani iznos koji je tužilac predao u cilju kupovine lokala nije unet u imovinsku celinu preduzeća „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. Tuženi je sa istim licima- investitorima zaključio novi ugovor o zajedničkoj izgradnji i zajedničkom finansiranju izgradnje objekta na lokaciji u ulici ... broj .. u ... pošto je sporazumno raskinut ugovor sa preduzećem „GALANT INŽENJERING GROUP“ d.o.o. iz Niša. Ugovor koji je tuženi zaključio sa VV po kome je on obavezan da reguliše pitanje naknade za uložena sredstva u započetu izgradnju je oglašen ništavim i tuženi nije u obavezi da ovaj iznos isplati tužiocu. Zbog toga su neosnovani navodi u reviziji tužioca o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić