Rev2 953/2023 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 953/2023
07.06.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Avlijaš, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, MUP Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3139/21 od 19.10.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 07.06.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3139/21 od 19.10.2022. godine u stavu prvog izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3139/21 od 19.10.2022. godine u stavu prvom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1295/16 od 02.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor nenadležnosti suda za postupanje u ovom sporu. Stavom drugim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe kao u podnesku tužioca od 29.10.2020. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade zarade za period od 03.01.2014. godine do 01.06.2016. godine, isplati ukupan iznos od 857.419,19 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na označene mesečne iznose počev od 25. u mesecu za prethodni mesec pa do isplate. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da za račun tužioca uplati PIO Fondu novčane iznose pripadajuće novčanim iznosima iz stava trećeg izreke presude na ime dospelih poreza i doprinosa iz radnog odnosa za uvećani staž osiguranja za period od 03.01.2014. godine do 01.03.2016. godine. Stavom petim izreke, tužena je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 203.874,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3139/21 od 19.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, trećem, delu stava četvrtog koji se odnosi na doprinose za PIO, kao i u stavu petom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u preostalom delu stava četvrtog koji se odnosi na uplatu poreza, te je tužba u tom delu odbačena.

Protiv dela pravnosnažne presude donete u drugom stepenu kojim je prvostepena presuda potvrđena tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da Vrhovni sud o reviziji odluči kao posebnoj po članu 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pobijanom presudom odlučeno je o pravu tužioca, zaposlenog u MUP-u RS – Direkciji policije – Žandarmeriji za naknadu štete, u visini razlike između pripadajuće zarade i isplaćene trećine dela zarade, za period dok je bio udaljen sa rada zbog pokrenutog postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti. Postupak je okončan obustavom.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane presude nižestepenih sudova, Vrhovni sud je ocenio da su one u skladu sa praksom i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, koje su suštinski zasnovane na sličnim činjenicama u kojima je odlučivano o bitno istovrsnim zahtevima. Nema potrebe za razmatranjem pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti potrebe za novim tumačenjem prava, zbog čega je na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

U postupcima iz radnih odnosa revizija je uvek dozvoljena po članu 441. ZPP samo u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, dok je za sve ostale parnice merodavan opšti režim za imovinskopravne sporove iz člana 403. zakona.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta dana 14.06.2016. godine, vrednost predmeta spora po odredbi člana 28. stav 1. ZPP je 857.419,19 dinara, što je po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe od 123.37 dinara za 1 evro, dinarska protivvrednost 6.949,98 evra. Ovaj iznos ne premašuje imovinski cenzus i ne omogućuje izjavljivanje revizije, pa je odluka u stavu drugom izreke doneta na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić