
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 21877/2022
05.07.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Pajović, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, oba iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Veličko Mićović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1037/22 od 06.09.2022. godine, u sednici održanoj 05.07.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1037/22 od 06.09.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Užicu P 2126/21 od 09.02.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tuženi da tužilji na ime naknade štete isplate iznos od 5.850 evra sa kamatom po stopi koju priznaje Centralna banka Evropske unije počev od 24.06.2015. godine pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, u roku od 15 dana od dana prijema presude. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje prema tuženima kojim je tražila da sud obaveže tužene da joj na ime naknade štete plate iznos od još 5.850 evra sa kamatom po stopi koju priznaje Centralna banka Evropske unije počev od 24.06.2015. godine pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, u roku od 15 dana od dana prijema presude. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužilji plate troškove parničnog postupka u iznosu od 163.792,50 dinara u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka presude.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1037/22 od 06.09.2022. godine, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Užicu P 2126/21 od 09.02.2022. godine i usvojen tužbeni zahtev tužilje i obavezani tuženi da tužilji na ime naknade štete isplate iznos od 11.700 evra sa kamatom po stopi koju priznaje Centralna banka Evropske unije počev od 24.06.2015. godine pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, sve u roku od 15 dana od dana prijema presude i obavezani su tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka solidarno isplate iznos od 362.835,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema presude.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su izjavili blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravni prethodnik tuženih GG iz ..., koja je preminula 2015. godine njeni pravni sledbenici su ovde tuženi, bila je vlasnik lokala površine 10,47m² koji se nalazi u ... u ulici ..., na kat. parc. broj ... KO ... Predmetni lokal sada pok. GG je prodala ovde tužilji AA i o tome je overen ugovor pred Opštinskim sudom u Užicu pod Ov 3184/96 od 14.12.2006. godine. Tužilja kao kupac je isplatila kupoprodajnu cenu u celosti i stupila je u državinu predmetne nepokretnosti. Međutim, u dogovoru sa svojim sinom tuženim BB, pokojna GG je dala saglasnost da se na kredit koji je tuženi BB podigao kod ... banke a.d. Beograd stavi na predmetni lokal hipoteka što je učinjeno rešenjem Opštinskog suda u Užicu 3 R 135/07 od 31.01.2007. godine – određena je uknjižba založnog prava izvršne vansudske hipoteke prvog reda u korist poverioca ... banke a.d. Beograd na nepokretnosti – lokalu površine 42,95m² na kat. parceli broj ... KO ..., a u kojoj površini je inkorporiran i predmetni lokal koji je kupila tužilja u površini od 10,47m² sa galerijom a ovo iz razloga jer je u međuvremenu izvršena prenamena tog lokala uz saglasnost nadležnog državnog organa pa je od poslovnog prostora površine 42,95m² formirano četiri lokala. Ovde tuženi BB nije vratio podignuti kredit a ...banka a.d. Beograd kao pravni sledbenik ... banke a.d. Beograd je pokrenula postupak vansudske prodaje radi namirivanja potraživanja – prema korisniku kredita BB po ugovoru o stambenom kreditu od 26.01.2007. godine. Da bi izbegla da ostane bez kupljenog lokala i da bude iseljena iz istog tužilja je u postupku prodaje tog lokala isti ponovo kupila od ...banke a.d. Beograd dana 24.06.2015. godine za cenu od 11.700 evra, koji iznos je isplatila.
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostepeni sud je našao da su tuženi kao pravni sledbenici pokojne GG (njeni naslednici) po rešenju Prvog osnovnog suda u Beogradu O 5126/19 od 14.06.2021. godine, odgovorni tužilji za nastalu štetu. Potraživanje tužilje zasniva se na krivici sada pok. GG koja iako svesna da je otuđila lokal – deo poslovnog prostora u površini od 10,47m² na istom poslovnom prostoru, putem založne izjave, dala saglasnost da se upiše hipoteka na taj način opteretila poslovni prostro koji je pre toga prodala tužilji. Šteta tužilje se sastoji u vidu izdatka za ponovnu kupovinu istog poslovnog prostora. Međutim, prvostepeni sud nalazi da u ovom slučaju postoji i odgovornost tužilje, tj. da postoji podeljena odgovornost. Odgovornost tužilje postoji iz razloga što se ista nije uknjižila u Službi za katastar nepokretnosti na predmetnom lokalu. Doprinos tužilje nastaloj šteti opredilo je na 50% pa je usvojio tužbeni zahtev i obavezao tužene na isplatu iznosa od 5.850 evra a u preostalom delu tužbeni zahtev odbio kao neosnovan.
Apelacioni sud nije prihvatio ovakvo pravno stanovište prvostepenog suda u pogledu zaključka da postoji podeljena odgovornost tj. doprinos tužilje nastaloj šteti pa je ukinuo prvostepenu presudu i nakon otvorene rasprave i sprovedenog dokaznog postupka usvojio tužbeni zahtev tužilje u celosti. Pri tome, drugostepeni sud prihvata pravni stav prvostepenog suda u pogledu osnova potraživanja tužilje koji se zasniva na krivici sada pravnog prethodnog tuženih. Pri tome Apelacioni sud nalazi da nema doprinosa tužilje nastaloj šteti iz razloga što i da je tužilja pokrenula parnicu u toku izvršnog postupka, radi nedozvoljenosti sprovođenja izvršenja to ne bi odložilo izvršenje jer je tužilja treće lice u izvršnom postupku. Kako postoji direktna uzročno-posledična veza između davanja predmetne založne izjave i pravnog prethodnika tuženih i nastale štete to je našao da su tuženi kao sukcesori pok. GG, odgovorni za štetu u celosti.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je zaključio drugostepeni sud da postoji odgovornost tuženih za nastalu štetu. Ta šteta se zasniva na krivici pravnog prethodnika sada tuženih njihove majke pokojne GG jer iako je bila svesna da je predmetni lokal prodala, dala je založnu izjavu i putem hipoteke opteretila predmetni lokal koji je kasnije zbog nevraćanja kredita njenog sina BB, prodat, a tužilja da bi sprečila iseljenje iz lokala je bila prinuđena da ponovo kupi predmetni lokal za naznačeni sporni iznos od 11.700 evra. Pravilan je zaključak da postoji direktna uzročno-posledična veza između postupka pravnog prethodnika tuženih i nastale štete. Pravilan je i zaključak drugostepenog suda da u konkretnom slučaju ne postoji podeljena odgovornost tj. da nema doprinosa tužilje nastaloj šteti. Ovo posebno i iz razloga što je tužilja predmetni lokal kupila u toku 2006. godine, a založna izjava je data 31.01.2007. godine. Nakon kupovine tužilja nije mogla da se uknjiži kao vlasnik predmetnog lokala jer u to vreme nije postojao katastar nepokretnosti već samo katastar zemljišta pa upis predmetnog lokala nije ni mogao biti izvršen u Službi za katastar nepokretnosti jer je katastar nepokretnosti ustanovljen tek u toku 2009. godine. S druge strane tužilja se u izvršnom postupku, kada je izvršena prodaja predmetnog lokala po predlogu ...banke a.d. Beograd javlja kao treće lice. Prigovor trećeg lica u tom postupku ne odlaže sprovođenje izvršenja. U slučaju da je tužilja postupala drugačije, to ne opravdava pravnog prethodnika tuženih da je nakon prodaje lokala isti mogla da optereti ili otuđi trećim licima što sve opet ukazuje na okolnost da predmetna je odgovornost zasnovana na krivici i predstavlja osnov za naknadu štete tužilji.
Neosnovani su navodi revizije da banka nije ovlašćena da pokrene postupak prodaje jer je postupak pokrenula na osnovu založne izjave date od nevlasnika jer je tužilja 20 godina bila vlasnik te nepokretnosti pa se ni banka nije mogla pouzdati u javne knjige. Ovo iz razloga što založna izjava konstituiše hipoteku na određenoj nepokretnosti kao stvarnopravno potraživanje, a pitanje vlasništva nad određenom nepokretnosti na kojoj se nalazi hipoteka ne utiče na sudbinu hipoteke i mogućnost njene realizacije. Ni ostali navodi iz revizije tuženih nisu od posebnog značaja da mogu da dovedu do drugačije odluke suda.
Imajući u vidu sve napred izneto, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
