Rev 15723/2024 3.1.2.13.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15723/2024
12.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Irene Vuković, Jasmine Simović, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Brdar, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ...,, čiji je punomoćnik Jelka Aksentijević, advokat iz ..., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2936/23 od 27.03.2024. godine, u sednici održanoj 12.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2936/23 od 27.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2936/23 od 27.03.2024. godine i presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P 1691/20 od 30.05.2023. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 1691/20 od 30.05.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je prema njoj bez dejstva izjava neparničara VV iz ... od 26.12.2017. godine, data u predmetu Osnovnog suda u Kragujevcu O 1291/17, a kojim se odrekao naslednog udela od 1/3 u zaostavštini svoje majke, sada pok. GG bivše iz ... i isti ustupio (poklonio) svom bratu tuženom BB i to svojinskih udela od po 1/3 na porodičnoj stambenoj zgradi na kp.br .. i ovoj parceli čija je površina 0.04.96 ha, upisanih u list nepokretnosti br. .. KO Kragujevac, i to do visine tužiljinog novčanog potraživanja u iznosu od 452.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2019. godine pa do isplate, što je tuženi dužan da trpi i dozvoli da tužilja svoje novčano potraživanje namiri prodajom svojinskog udela tuženog do 1/3 u gore opisanim nepokretnostima upisanim u list nepokretnosti br. .. KO Kragujevac 1. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 111.420,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2936/23 od 27.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni sud je ocenio da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje, radi ujednačavanja sudske prakse, u smislu člana 404. stav 1. ZPP, u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), a u primeni opštih pretpostavki pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Odlučujći o osnovanosti izjavljene revizije, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da je revizija tužilje osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužiljin otac VV prema tužilji imao je obavezu izdržavanja na osnovu zakona koja je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P2 3419/08 od 19.08.2008. godine utvrđena u mesečnom iznosu od po 6.000,00 dinara, počev od 19.08.2008. godine pa ubuduće. S obzirom da ovu svoj zakonsku obavezu prema tužilji nije izvršavao, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K 484/16 od 21.09.2016. godine, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. KZ, pa mu je izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam meseci i istovremeno je određeno da se kazna prema okrivljenom neće izvršiti, ukoliko za vreme od tri godine od dana pravnosnažnosti presude, ne učini novo krivično delo, te da u roku od 90 dana od dana pravnosnažnosti presude isplati tužilji kao oštećenoj iznos od 248.000,00 dinara i ubuduće uredno daje izdržavanje, pod pretnjom opoziva uslovne osude. Navedeni iznos od 248.000,00 dinara koji je VV bio u obavezi da isplati tužilji na ime izdržavanja, odnosio se na period neplaćenog izdržavanja od 06.01.2011. godine do 18.02.2016. godine. Međutim, VV nije nastavio da uredno izmiruje svoju zakonsku obavezu izdržavanja tužilje, a po pravnosnažnosti presude krivičnog suda, na ime svoje obaveze isplatio je dana 07.12.2017. godine iznos od 12.000,00 dinara (na ime izdržavanja za oktobar, novembar i decembar 2015. godine), dana 04.11.2016. godine iznos od 6.000,00 dinara (na ime izdržavanja za avgust i septembar 2015. godine), dana 16.01.2018. godine iznos od 6.000,00 dinara (na ime izdržavanja za februar i mart 2016. godine), dana 29.06.2016. godine iznos od 4.000,00 dinara (na ime izdržavanja za jun i jul 2015. godine), i dana 26.06.2020. godine iznos od 30.000,00 dinara.

Tužiljin otac VV, u postupku raspravljanja zaostavštine svoje pokojne majke koju je pored ostalog sačinjavalo pravo svojine na porodičnoj stambenoj zgradi na kp.br. .. KO Kragujevac 1, kao i na ovoj parceli (ukupne tržišne vrednost 18.360 evra), u predmetu Osnovnog suda u Kragujevcu O 1291/17, dao je nasledničku izjavu kojom se prihvatio svog naslednog dela koje mu po zakonu pripada i svoj nasledni udeo ustupio je svom bratu BB, ovde tuženom koji se nasleđa prihvatio, kao i ustupljenog dela.

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P2 927/19 od 27.09.2019. godine, prestala je obaveza VV, da doprinosi izdržavanju svoje kćerke, ovde tužilje.

VV živi u kući na kp.br. .. KO Kragujevac koja je bila predmet nasleđivanja u ostavinskom postupku iza smrti majke, ne plaća troškove stanovanja već to čini njegov brat, lošeg je zdravstvenog stanja, nema imovine, izdržava se od privremenih i povremenih poslova, a u izdržavanju mu pomaže i sestra.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je tužbeni zahtev tužilje neosnovan, jer nisu ispunjene opšte pretpostavke pobijanja sadržane u odredbi člana 280. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Tužilja nije dokazala visinu svog novčanog potraživanja s obzirom da je utvrđeno da je preko iznosa od 248.000,00 dinara na ime potraživanja za period od 06.01.2011. godine pa do 08.02.2016. godine, a koje je utvrđeno pravnosnažnom krivičnom presudom kao obaveza VV, visinu do 452.000,00 dinara tužilja opredelila sama, iako je za to bilo neophodno obaviti veštačenja, koje ona nije predložila, sve ovo kod činjenice da je utvrđeno da je u međuvremenu VV jednim delom svoju obavezu ispunio. S obzirom da tužilja visinu nije dokazala, sud nije mogao utvrditi ni činjenicu insolventnosti dužnika, jer se ona utvrđuje s obzirom na konkretno potraživanje i njenu visinu.

Po oceni Vrhovnog suda, osnovano se revizijom tužilje ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Novčano potraživanje koje tužilja ima prema svom ocu VV, odnosi se na njeno zakonsko pravo na izdržavanje od strane roditelja, a koje je utvrđeno pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P2 3419/08 od 19.08.2008. godine, tako što je određena visina mesečnog izdržavanja u iznosu od 6.000,00 dinara. S obzirom da je tužilja pravo na izdržavanje imala i kao punoletno dete zbog redovnog školovanja sve do prestanka prava na izdržavanje presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P2 927/19 od 27.09.2019. godine, prvostepeni sud pogrešno je ocenio ispunjenost opšte pretpostavke pobijanja koja se odnosi na dospelo potraživanje za isplatu a koje nesumnjivo prema činjeničnom utvrđenju, za period do 18.02.2016. godine iznosi 248.000,00 dinara. Naknadna plaćanja na ime izdržavanja umanjuju tužiljino ukupno potraživanje, a ona su utvrđena iz uplatnica iz kojih proizilazi i osnov plaćanja i na šta se plaćanje odnosi za koji obračun uopšte nije potrebno znanje stručnjaka, s obzirom da se visina može utvrditi prostim računskim operacijama sabiranja i oduzimanja.

S obzirom da je pogrešno stanovište nižestepenih sudova o tome da visinu tužiljinog potraživanja treba utvrđivati nužno određenim dokaznim sredstvom – veštačenjem koje je izostalo jer ga tužilja, na kojoj je teret dokazivanja, nije predložila, nije utvrđena visina dospelog tužiljinog potraživanja za isplatu koje ima prema svom dužniku VV. Zbog toga je Vrhovni sud ukinuo presude nižestepenih sudova i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje kako bi upotpunio činjenično stanje i utvrdio koliko iznosi tužiljino potraživanje vodeći računa da do 18.02.2016. godine ono iznosi 248.000,00 dinara, ali i da je nakon toga tuženi i dalje bio u obavezi da plaća izdržavanje sve do prestanka izdržavanja na osnovu presude Osnovnog suda u Kragujevcu P2 927/19 od 27.09.2019. godine u mesečnim iznosima od po 6.000,00 dinara. Kad obračuna, s obzirom na period u kojem je dužnik bio u obavezi da plaća izdržavanje, njegov ukupan dug, od tog iznosa odbiće novčane iznose čijim je plaćanjem dužnik svoj dug umanjio. Pri utvrđivanju visine potraživanja dospelog za isplatu, imaće u vidu da u ukupno potraživanje ulaze i novčani iznosi na ime izdržavanja koje je tuženi bio u obavezi da plaća i nakon što je u postupku raspravljanja zaostavštine svoje majke, dao izjavu o ustupanju svog naslednog udela tuženom s obzirom na opšte pravilo iz člana 280. stav 1. ZOO, koje propisuje da poverilac može pobijati dužnikovu radnju bez obzira kada je nastalo, odnosno da li je nastalo pre ili posle preduzimanja te radnje koja se pobija od strane dužnika.

Imaće u vidu i da prema odredbi člana 284. ZOO pravna radnja gubi dejstvo prema tužilji samo u meri koja je potrebna za ispunjenje njenog potraživanja, zbog čega, ukoliko utvrdi da je visina njenog potraživanja niža od one koju je ona opredelila svojim zahtevom u iznosu od 452.000,00 dinara, ima mogućnost da njenom zahtevu delimično udovolji, sve ovo naravno ukoliko zaključi da je tužba sa ovim zahtevom podneta u roku propisanom odredbom člana 285. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković