
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 349/2025
26.06.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Milene Rašić i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Mladena Sekulića i dr., zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Mladena Sekulića, advokata Nikole Jerkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.180/21 od 25.04.2024.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1087/24 od 25.12.2024.godine, u sednici veća održanoj dana 26.06.2025. godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Mladena Sekulića, advokata Nikole Jerkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.180/21 od 25.04.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1087/24 od 25.12.2024.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.180/21 od 25.04.2024.godine okrivljeni Mladen Sekulić i Dragan Petrović su oglašeni krivim da su izvršili krivično delo razbojništvo iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, za koje delo su im utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri godine i šest meseci krivično delo neovlašćeno korišćenje tuđeg vozila iz člana 213. stav 1. u vezi člana 33. KZ, za koje delo su im utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, za koje delo su im utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest meseci a okrivljeni Dragan Petrović oglašen krivim i da je izvršio jedno krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci, nakon čega je sud okrivljenog Dragana Petrovića osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru i na meri zabrane napuštanja stana od 28.12.2020.godine do 25.04.2024.godine a okrivljenog Mladena Sekulića na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru i na meri zabrane napuštanja stana od 09.03.2021.godine do 25.04.2024.godine.
Istom presudom na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, oštećeni „Secutiras services“ d.o.o, „Delhaize Serbia“ d.o.o, AA i BB su, radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva, upućeni na parnični postupak. Okrivljeni su na osnovu člana 264. u vezi člana 261. i 262. ZKP obavezani da naknade troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će biti doneto posebno rešenje.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1087/24 od 25.12.2024.godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca VJT u Beogradu, branioca okrivljenog Dragana Petrovića, advokata Aleksandra Milićevića i branioca okrivljenog Mladena Sekulića, advokata Nikole Jerkovića i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.180/21 od 25.04.2024.godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog Mladena Sekulića, advokat Nikola Jerković zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev kao osnovan, ukine pobijane presude i spise predmeta vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Mladena Sekulića, advokata Nikole Jerkovića je neosnovan.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se pobijane presude zasnivaju na dokazima na kojima se po zakonu ne mogu zasnivati i to na izveštaju MUP RS PU za grad Beograd, UKP Odeljenje za posebne akcije od 30.12.2020.godine i prikupljenom video materijalu. Svoj stav branilac obrazlaže navodima da nije postojala naredba za tajno praćenje i snimanje, te da naredba koja se spominje u ožalbenim presudama pod brojem Pov PO1 2119/20 od 22.12.2020. godine, nije ni doneta, niti je sud pokušao da istu pribavi po predlogu branioca, niti je od strane tužilaštva predložena kao dokaz, već je sud izveo apsolutno paušalan zaključak o sadržini iste. Branilac još ističe da je navedena naredba izvedena kao dokaz na nezakonit način, primenom odredbe člana 15. stav 4. ZKP, čime je prvostepeni sud u stvari ispravio očiglednu omašku tužilaštva da navedeni izveštaj predloži kao dokaz.
Sud je navode zahteva za zaštitu zakonitosti ocenio kao neosnovane iz sledećih razloga:
Iz spisa predmeta proizilazi da je sudija za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal, postupajući po predlogu tužioca za organizovani kriminal Str.Pov.231/20 od 21.12.2020.godine, dana 22.12.2020.godine doneo naredbu Pov-Po1 br.2119/20 o produženju posebne dokazne radnje tajnog nadzora i snimanja komunikacija naredbom Pov-Po1 br.2119/20 od 22.09.2020. godine protiv osumnjičenog Dragana Petrovića preko broja telefona 064/... i produžena je posebna dokazna radnja tajnog praćenja i snimanja određena naredbom Pov-Po1 br.2119/20 od 22.09.2020.godine, radi otkrivanja kontakata i komunikacija osumnjičenog Dragana Petrovića na javnim mestima-otvorenom prostoru na području Republike Srbije, bez instaliranja opreme i tehnike, koja će biti korišćena prilikom sprovođenja tajnog praćenja u objektima i to isključivo kada je on prisutan i u ograničenom prostoru u kom je on prisutan prilikom kontakata koje ostvaruje sa licima sa kojima dogovara izvršenje krivičnih dela, jer postoje osnovi sumnje da vrši krivična dela udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. KZ i razbojništvo iz člana 206. KZ, sa elementima organizovanog kriminala. Određeno je da ove posebne radnje mogu trajati najduže tri meseca, s tim što će se njihovo izvođenje prekinuti čim prestanu razlozi za njihovu primenu, a posebne dokazne radnje će izvršavati UKP-Drugo odeljenje. Poštanska, telegrafska i druga preduzeća, društva i lica reistrovana za prenošenje informacija su dužna da Drugom odeljenju omoguće izvršenje ove naredbe.
U izveštaju MUP RS, PU za grad Beograd, UKP Odeljenje za posebne akcije od 30.12.2020.godine je navedeno da su predmet obrade bili VV, Dragan Petrović i Mladen Sekulić i da je dana 25.12.2020. godine u 14:30 časova uspostavljena kontrola nad adresom ... broj .. i nad vozilom marke „Fiat punto“, sive boje registarske oznake ..., parkiranim u visini pomenute adrese, te je hronološki navedeno šta su policijski službenici tom prilikom uočili i da su u 19:30 časova prestali sa daljim radom, a izveštaj je potpisao policijski službenik GG.
Odredbom člana 166. stav 1. ZKP je propisano da ukoliko su ispunjeni uslovi iz člana 161. stav 1. i 2. ZKP, na obrazloženi predlog javnog tužioca sud može odrediti nadzor i snimanje komunikacije koja se obavlja putem telefona ili drugih tehničkih sredstava ili nadzor elektronske ili druge adrese osumnjičenog i zaplenu pisama i drugih pošiljki. Članom 167. stav 1. ZKP je propisano da posebnu dokaznu radnju iz člana 166. ovog zakonika određuje sudija za prethodni postupak obrazloženom naredbom, dok je stavom 2. i 3. istog člana propisano šta sve naredba treba da sadrži i dužinu njenog trajanja.
Odredbom člana 171. stav 1. ZKP je propisano da ako su ispunjeni uslovi iz člana 161. stav 1. i 2. ovog zakonika, na obrazloženi predlog javnog tužioca sud može odrediti tajno praćenje i snimanje osumnjičenog radi otkrivanja kontakata i komunikacija na javnim mestima i mestima na kojima je pristup ograničen ili u prostorijama, osim u stanu i radi utvrđivanja istovetnosti lica ili lociranja stvari, dok je članom 172. stav 1. ZKP propisano da posebnu dokaznu radnju iz člana 171. ovog zakonika određuje sudija za prethodni postupak obrazloženom naredbom, dok je stavom 2. i 3. istog člana propisano šta sve naredba treba da sadrži i dužinu trajanja iste.
Imajući u vidu navedene zakonske odredbe i stanje u spisima predmeta, po oceni Vrhovnog suda, neosnovani su navodi branioca okrivljenog kojima ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, iz razloga što je izveštaj PU za grad Beograd- UKP Odeljenje za posebne akcije od 30.12.2022.godine sačinjen nakon sprovedenih radnji dana 25.12.2020. godine, kada je uspostavljena kontrola nad adresom ... broj .. i nad vozilom marke „Fiat punto“, sive boje registarske oznake ..., a koje radnje su izvršene na osnovu naredbe Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal Pov-Po1 br.2119/20 od 22.09.2020.godine o produženju posebne dokazne radnje tajnog nadzora i snimanja komunikacija i tajnog praćenja i snimanja. Navedena naredba je u svemu sačinjena u skladu sa odredbom člana 166., 167., 168., 171., 172. i 173. ZKP i doneta na osnovu obrazloženog predloga javnog tužioca. Pritom, na okolnosti sačinjavanja navedenog izveštaja i o radnjama koje su preduzete konkretnom prilikom, na glavnom pretresu održanom dana 04.12.2023.godine je u svojstvu svedoka ispitan policijski službenik UKP Odeljenje za posebne akcije, GG, koji je dao pojašnjenje kako se navedena policijska akcija odvijala.
Neosnovani su i navodi branioca okrivljenog u delu da je navedeni izveštaj nezakonito izveden kao dokaz. Naime, stoje navodi branioca okrivljenog da u optužnici Višeg javnog tužilaštva u Beogradu navedeni izveštaj nije predložen kao dokaz. Međutim, iz spisa predmeta proizilazi da je nakon podizanja optužnice, Viši sud u Beogradu doneo naredbu o dopuni istrage Višeg suda u Beogradu K.br.180/21-Kv.br.1292/21 od 14.06.2021.godine, kojom je između ostalog predloženo Višem javnom tužilaštvu u Beogradu da spisima predmeta združi izveštaje MUP RS koji su nastali na osnovu naredbe o tajnom praćenju i snimanju za Petrović Dragana, i po naredbi sudije za prethodni postupak Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Višeg suda u Beogradu Pov-Po1 br. 2119/20 od 22.12.2020. godine, a što je naredbom o dopuni istrage Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Kti.br.635/20-Kto.br.162/21 od 22.06.2021.godine i učinjeno, iz čega proizilazi da je tužilaštvo zasnovalo svoju optužnicu na tom dokazu, iako nije formalno ni u novoj optužnici uvrstilo navedeni izveštaj kao predloženi dokaz. Pored toga, Viši sud u Beogradu je na glavnom pretresu održanom dana 27.03.2024.godine u predmetu K.br.180/21, izvršio uvid u izveštaj PU za grad Beograd, UKP Odeljenje za posebne akcije od 30.12.2022.godine i to na osnovu odredbe člana 15. stav 4. ZKP, kojom odredbom je propisano da sud može dati nalog stranci da predloži dopunske dokaze ili izuzetno sam odredi da se takvi dokazi izvedu, ako oceni da su izvedeni dokazi protivrečni ili nejasni i da je to neophodno da bi se predmet dokazivanja svestrano raspravio. Iz navedenog proizlazi da je sud na glavnom pretresu pročitao navedeni dokaz u skladu sa odredbama zakonika o krivičnom postupku.
Imajući sve navedeno u vidu, izveštaj MUP RS PU za grad Beograd, UKP Odeljenje za posebne akcije od 30.12.2020.godine i prikupljeni video materijal predstavljaju zakonite dokaze, pa se nosnovano zahtevom ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP.
U ostalom delu zahteva branilac okrivljenog ističe da su predmetni izveštaj i video materijal prikupljeni pomoću „GPS“ uređaja, koji je bio postavljen pod vozilo „Renault Megan“, za koje je utvrđeno da su ga koristili okrivljeni, te imajući u vidu da nije postojala naredba za postavljanje navedenog uređaja, i iz ovog razloga predmetni izveštaj predstavlja nezakonit dokaz.
Po oceni Vrhovnog suda, branilac okrivljenog u ovom delu suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje, odnosno bavi se činjeničnim pitanjem da li je „GPS“ uređaj bio postavljen ili nije i na taj način ističe povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako povreda zakona iz člana 440. ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to se Vrhovni sud u razmatranje i ocenu iznetih navoda, nije ni upuštao.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević,s.r. Svetlana Tomić Jokić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
