
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3871/2023
13.03.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Simić, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća „Vodovod“ iz Vranja, radi poništaja rešenja o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1422/2023 od 10.08.2023. godine, u sednici održanoj 13.03.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1422/2023 od 10.08.2023. godine.
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 69/19 od 02.02.2023. godine, poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog broj 5175 od 17.12.2018. godine o otkazu ugovora o radu tužiocu na radnom mestu ... Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužioca vrati na rad na poslove radnog mesta ... ili na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 166.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1422/2023 od 10.08.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog broj 5175 od 17.12.2018. godine o otkazu ugovora o radu tužiocu na radnom mestu ..., da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad na poslove radnog mesta ... ili na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, kao i da se obaveže tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 166.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke o troškovima postupka do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...10/23), Vrhovni sud je ocenio da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog bio u radnom odnosu na neodređeno vreme na poslovima .... u Službi ... i ..., na osnovu zaključenog ugovora o radu. Rešenjem tuženog broj 5175 od 17.12.2018. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu iz razloga što je dana 29.11.2018. godine, odbio da bude alkotestiran od strane Komisije za sprovođenje postupka alkotestiranja zaposlenih, što je predstavljalo povredu radne discipline i otkazni razlog iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu u vezi člana 9. st.1. i 2. tuženikovog Pravilnika broj 3726 od 25.11.2015. godine o načinu testiranja alkohola u dahu, usled kog ponašanja tužilac nije mogao da nastavi sa radom kod tuženog.
Pre donošenja navedenog rešenja tužiocu je dostavljeno upozorenje u skladu sa članom 180. Zakona o radu, na koje se izjasnio pisanim izjašnjenjem. Rešenjem tuženog broj 4905 od 30.11.2018. godine, tužilac je udaljen sa rada, počev od 01.12.2018. godine do 21.12.2018. godine.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da se odbijanje tužioca testira preko aparata etilometra ne može smatrati kršenjem radne obaveze, da nema dokaza da je tužilac odbio testiranje u nadležnoj ustanovi, da je tužilac dobio nalog direktora da se javi u Zavod za javno zdravlje, te da je tužilac postupio po tom nalogu, što tuženi nije sporio, da je prema ugovoru zaključenom između Zavoda za javno zdravlje i tuženog radi testiranja zaposlenog na prisustvo alkohola u krvi bilo potrebno da tuženo preduzeće podnese prvo pisani zahtev što nije učinilo, te da je tužilac bio odbijen u navedenoj ustanovi i da nije mogao da postupi prema nalogu poslodavca, pa je usvojio zahtev tužioca poništio kao nezakonito osporeno rešenje i obavezao tuženog da tužioca vrati na rad.
Prema zaključku drugostepenog suda, tužilac je povredio radnu disciplinu, tako što je bez opravdanog razloga odbio dana 29.11.2018. godine da se podvrgne alkotestu, što je predstavljalo povredu radne discipline i otkazni razlog iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, u vezi sa članom 9. st.1. i 2. Pravilnika tuženog od 25.11.2015. godine o načinu testiranja alkohola u dahu, da zbog takvog ponašanja tužilac nije mogao da nastavi sa radom kod tuženog, pa je ocenio kao pravilno i zakonito osporeno rešenje kako u formalno-pravnom tako i u materijalno-pravnom smislu, pa je tužbeni zahtev neosnovan, te je preinačio prvostepenu presudu odbijanjem postavljenog tužbenog zahteva u celini.
Po stanovištu Vrhovnog suda, drugostepeni sud je, suprotno navodima revizije, na utvrđeno činjenično stanje pravilnom primenom materijalnog prava, odlučio o tužbenom zahtevu.
Odredbom člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br.24/2005, 113/2017), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.
Pravilnikom tuženog broj 3726 od 25.11.2015. godine, o načinu testiranja alkohola u dahu regulisano je, pored ostalog, da se njime propisuje postupak provere alkoholisanosti i primene mere odnosno postupanje prema zaposlenom za koga se utvrdi da je pod dejstvom alkohola (član 1. stav 1), da se njegove odredbe odnose na sve zaposlene kod tuženog, kao i na druga lica koja po bilo kojim osnovima rade u prostorijama tuženog (član 1. stav 2), da se za proveru alkoholisanosti koristi sertifikovani aparat „Drajger“ (član 5), da se u slučaju odbijanja testiranja ili odbijanja potpisivanja zapisnika, navedene činjenice konstatuju u Zapisniku o sprovedenom postupku alkotestiranja, koji se overava od strane ovlašćenog lica i lica koja su prisustvovala u alkotestiranju (član 9. stav 1), da će se odbijanje zaposlenog da se podvrgne alkotestiranju smatrati nepoštovanjem radne discipline u smislu člana 179. stav 3. Zakona o radu i člana 101. stav 1. Kolektivnog ugovora kod poslodavca (član 9. stav 2).
Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, te da je u konkretnom slučaju tužilac povredio radnu disciplinu, jer je bez opravdanog razloga odbio da se dana 29.11.2018. godine podvrgne alkotestu – proveri, da isto predstavlja povredu radne discipline i otkazni razlog iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, u vezi člana 9. stav. 1. i 2. tuženikovog Pravilnika od 25.11.2015. godine o načinu testiranja alkohola u dahu, usled kog ponašanja tužilac ne može da nastavi sa radom kod tuženog, pravilno je drugostepeni sud ocenio kao zakonito osporeno rešenje, a tužbeni zahtev tužioca odbio kao neosnovan.
Neosnovano se revizijom tužioca ukazuje da je stanovište drugostepenog suda zasnovano na pogrešnoj primeni materijalnog prava. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, proizlazi da je tužilac odbio da se dana 29.11.2018. godine podvrgne alkotestu – proveri, a odbijanje zaposlenog da se podvrgne alkotestiranju smatra se nepoštovanjem radne discipline u smislu člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu i članu 9. stav 1. i 2. Pravilnika tuženog od 25.11.2015. godine.
Ostalim navodima revizije ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i takvi navodi nisu posebno razmatrani, budući da u smislu člana 407. stav 2. ZPP ne predstavaljaju dozvoljen revizijski razlog.
Vrhovni sud je cenio i ostale revizijske navode, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, pa ti navodi nisu posebno obrazlagani.
Tužilac nije uspeo u revizijskom postupku, pa nema pravo na troškove tog postupka koje je tražio i opredelio u smislu člana 153. i 154. ZPP.
Iz navedenih razloga primenom člana 414. i člana 165. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
