
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4487/2025
10.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Vesne Mastilović i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ..., DD iz ..., ĐĐ iz ..., EE iz ..., ŽŽ iz ..., ZZ iz ..., II iz ..., JJ iz ..., KK iz ..., LL iz ..., LJLJ iz ..., MM iz ..., NN iz ..., NJNJ iz ..., OO iz ..., PP iz ..., RR iz ..., SS iz ..., TT iz ..., ĆĆ iz ..., UU iz ..., FF iz ..., HH iz ..., CC iz ..., ČČ iz ..., DŽDŽ iz ..., ŠŠ iz ..., AA1 iz ..., BB1 iz ..., VV1 iz ... GG1 iz ..., DD1 iz ... i ĐĐ1 iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Usluga“ Odžaci, koga zastupa punomoćnik Petar Mijanović, advokat iz ..., radi naknade štete u potrošačkom sporu, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 1264/24 od 12.12.2024. godine, u sednici održanoj 10.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 1264/24 od 12.12.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 1264/24 od 12.12.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru P 1280/22 od 15.07.2024. godine, odbijeni su tužbeni zahtevi kojim su tužioci tražili da se obaveže tuženi da im isplati iznose od po 978,45 dinara sa zateznom kamatom od 31.10.2019. godine do isplate, kao i da im naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, te su obavezani tužioci da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.500,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Somboru Gž 1264/24 od 12.12.2024. godine, delimično je usvojena, a delimično odbijena žalba tužilaca i odbijena žalba tuženog, pa je preinačeno rešenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u prvostepenoj presudi, tako što je odbijen zahtev tužene za naknadu troškova postupka preko iznosa od 13.500,00 dinara do dosuđenog iznosa od 22.500,00 dinara, sa razlikom pripadajuće zatezne kamate, dok je u preostalom pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari i nepreinačenom delu o troškovima postupka, prvostepena presuda potvrđena, te su odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što su predložili da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11...10/23 – dr.zakon, u daljem tekstu ZPP), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocima na ime troškova održavanja vodomera u periodu od septembra 2019. godine do decembra 2020. godine. Pobijanom pravnosnažnom odlukom odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtevi s obzirom na to da je u spornom periodu postojao pravni osnov po kome je tuženi vršio naplatu predmetne naknade, sadržan u članu 56. stav 1. tada važeće Odluke o komunalnim delatnostima Opštine Odžaci („Službeni list Opštine Odžaci“ br. 16/12...8/16), koja odredba nije proglašena neustavnom ili nezakonitom, a prestala je da važi 09.12.2020. godine stupanjem na snagu Odluke o snabdevanju vodom za piće od 01.12.2020. godine („Službeni list Opštine Odžaci“ br. 25/20).
Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužilaca ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, niti se ukazuje na suprotne odluke, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a pobijana drugostepena odluka zasnovana je na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija tužilaca nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi isplate je podneta 26.09.2022. godine. Vrednost predmeta spora za svakog tužioca pojedinačno je 978,45 dinara i postupak je vođen po pravilima parnice u sporu male vrednosti.
Kako vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe u smislu odredbi člana 468. ZPP, to se kod ovog potrošačkog spora u pogledu dozvoljenosti revizije na osnovu odredbe člana 488. stav 1. ZPP ima primeniti odredba člana 479. stav 6. ZPP kao u sporovima male vrednosti, kojom je propisano da protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.
Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužilaca nije dozvoljena.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
