Rev 25779/2024 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.8.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25779/2024
06.02.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Tatjane Đurica, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Konstantin Rankov, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacinog suda u Novom Sadu Gž 2053/24 od 29.07.2024. godine, u sednici održanoj 06.02.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacinog suda u Novom Sadu Gž 2053/24 od 29.07.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacinog suda u Novom Sadu Gž 2053/24 od 29.07.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 3758/2024 od 17.05.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu isplati iznos od 200.000,00 dinara ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i iznos od 300.000,00 dinara na ime duševnih bolova po osnovu umanjenja životne aktivnosti, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev do izvršnosti presude do isplate, kao i troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 69.750,00 dinara.

Presudom Apelacinog suda u Novom Sadu Gž 2053/24 od 29.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da Vrhovni sud dozvoli odlučivanje o njegovoj posebnoj reviziji primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana da bi se prihvatilo odlučivanje o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj, jer po oceni ovog suda nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje primenjenog materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj parnici je naknada traženih vidova nematerijalne štete kao posledica pogoršanja zdravstvenog stanja tužioca usled zadobijene povrede dok je boravio na izdržavanju zatvorske kazne 2003. godine. Pravnosnažna odluka o odbijanju tužbenog zahteva doneta je primenom procesnih pravila o teretu dokazivanja i zasnovana je na stanovištu nižestepenih sudova da tužilac nije predložio odgovarajuće medicinsko veštačenje na okolnost postojanja uzročno- posledične veze između njegovog povređivanja 2003. godine i pogoršanja zdravstvenog stanja kao pravno relevantne činjenice od čije dokazanosti zavisi pravilna primena materijalnog prava.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi naknadi štete u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od dokazne aktivnosti stranaka i utvrđenog činjeničnog stanja, koji ne mogu biti razlog da se dozvoli odlučivanje o posebnoj reviziji, to Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je primenom odredbe člana 404. stav 2. istog zakona odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete u ovoj pravnoj stvari podneta je 01.10.2021. godine i vrednost predmeta spora je 500.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje koje očigledno ne prelazi novčani cenzus za dozvoljenost revizije, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu navedenog, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković