
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8613/2025
02.07.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branko Luković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje Kraljevo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2057/24 od 29.07.2024. godine, u sednici održanoj 02.07.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv stava II izreke presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2057/24 od 29.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Brusu P 785/23 (18) od 07.02.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je tužena obavezana da mu na ime nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog suspendovanog proširenog prava pogodnosti iz grupe „B2“ isplati iznos od 250.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 07.02.2024. godine pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade nematerijalne štete za pretpljene duševne bolove zbog suspendovanog proširenog prava pogodnosti iz grupe „B2“ isplati iznos od još 250.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 07.02.2024. godine pa do isplate Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu plati troškove parničnog postupka od 226.350,00 dinara.
Apelacioni sud u Kragujevcu je, presudom Gž 2057/24 od 29.07.2024. godine, stavom I izreke, odbio, kao neosnovanu, žalbu tužioca i potvrdio presudu Osnovnog suda u Brusu P 785/23 (18) od 07.02.2024. godine, u stavu drugom izreke. Stavom II izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Brusu P 785/23 (18) od 07.02.2024. godine, u stavovima prvom i trećem izreke, tako da glasi da se odbija tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud tuženu obaveže da mu na ime nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog suspendovanog proširenog prava pogodnosti iz grupe „B2“ isplati iznos od 250.000,00 dinara, sa zateznom kamatom od 07.02.2024. godine pa do isplate, kao neosnovan, a tužilac je obavezan da tuženoj na ime troškova po pravnom leku isplati iznos od 13.500,00 dinara, dok je odbijen njegov zahtev za naknadu troškova postupka povodom izjavljene žalbe.
Protiv stava II izreke pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pravnosnažnu presudu, u pobijanom delu, u smislu odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), i člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), pa je utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je osuđen pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Beogradu K 248/15 od 22.10.2015. godine, na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, zbog učinjenog krivičnog dela razbojništvo i nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja, i eksplozivnih materija. U periodu od 24.12.2014. godine do 13.01.2016. godine, tužilac je bio u pritvoru u OZ Beograd, a potom je prebačen na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Niš. Na osnovu pregleda stručnog tima, odlukom upravnika zatvora tužilac je 04.02.2016. godine, razvrstan u zatvoreno odeljenje zavoda KPZ Niš, grupa „B1“ sa smeštajem. Potom je, na osnovu predloga stručnog tima, odlukom Upravnika od 27.07.2016. godine, tužilac razvrstan u grupu sa većim stepenom proširenih prava i pogodnosti (iz grupe „B1“ u grupu „B2“), pri čemu je izvršena promena smeštaja za osuđenog iz zatvorenog u poluotvoreno odeljenje. Protiv tužioca je, zaključkom broj 116-1-397/2016-06/4 od 13.08.2016. godine, pokrenut disciplinski postupak zbog osnovane sumnje da je učinio teži disciplinski prestup iz člana 157. stav 1. tačka 10., 17. i 20. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, zbog čega je, iz bezbednosnih razloga, izdvojen od ostalih osuđenika do 48 sati. Rešenjem broj 24/1-9268/2016-06/4 od 13.08.2016. godine, naređena je posebna mera smeštaja osuđenog u zatvoreni deo zavoda od 15.08.2016. godine. Tužilac je u međuvremenu premešen u drugi paviljon, takođe u zatvorenom odeljenju, rešenjem broj 24/1-9268/2016-06/4 od 15.08.2016. godine. Pre pokretanja disciplinskog postupka, tužilac se javio službi za zdravstvenu zaštitu KPZ Niš, zbog problema sa kičmom, 06.08.2016. godine, kada mu je prepisana adekvatna terapija. Potom se ponovo javljao istoj službi 08.08.2016. godine i 10.08.2016. godine, zbog istih zdravstvenih problema kada su mu prepisane injekcije. Rešenjem broj 116/1- 397/2016-06/4 od 15.12.2016. godine, tužilac je oslobođen disciplinske odgovornosti jer je utvrđeno da postoje okolnosti koje isključuju njegovu disciplinsku odgovornost (zdravstveni problemi sa kičmom zbog kojih nije mogao da radi teže fizičke poslove) pa je vraćen u poluotvoreno odeljenje, nakon čega su mu dodeljena proširena prava na slobodan izlazak u grad, na posetu porodici i srodnicima o vikendu i praznicima, pravo na krug lica koja ga mogu posetiti a dodeljen mu je godišnji odmor izvan Zavoda. Na dalje izdržavanje kazne tužilac je upućen u OZ Kruševac 24.10.2017. godine.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je tužbeni zahtev tužioca delimično usvojio za iznos od 250.000,00 dinara, na ime naknade nematerijalne štete u smislu odredbe člana 172. Zakona o obligacionim odnosima i člana 35. Ustava RS nalazeći da je tužilac pretrpeo nematerijalnu štetu zbog nepravilnog rada državih organa jer su mu bila ograničena prava koja je mogao da ima pošto je, usled pokretanja disciplinskog postupka, prebačen u zatvoreni deo Zavoda. Po oceni prvostepenog suda, služba za tretman i služba za zdravstvenu zaštitu KPZ Niš, bile su dužne da, pre raspoređivanja tužioca na poslove koje je odbio da izvrši, utvrde da li on može da ih izvršava usled zdravstvenog stanja kao i da, odmah po odbijanju izršavanja poslova a pre pokretanja disciplinskog postupka, provere njegovo zdravstveno stanje, što one nisu učinile, zbog čega su tužiocu neopravdano bila suspenodavana proširena prava na izdržavanju kazne zatvora.
Drugostepeni sud je, pobijanim delom presude, preinačio prvostepenu presudu tako što je tžbeni zahtev tužioca za naknadu nematerijalne štete odbio nalazeći da nematerijalna šteta za pretrpljene duševne bolove zbog suspendovanog proširenog prava i pogodnosti iz grupe „B2“, koja je predmet ovog spora, nije vid štete propisan odredbom člana 200. Zakona o obligacionim odnosima. Pored toga, po oceni drugostepenog suda, ne postoji uzročno-posledična veza odnosno propust u radu KPZ Niš i eventualne štete na strani tužioca a time i odgovornosti tužene Republike Srbije jer nema nepravilnog odnosno nezakonitog rada njenog organa u smislu odredbe člana 172. Zakona o obligacionim odnosima. Prema tužiocu je vođen disciplinski postupak na način propisan Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija i Pravilnikom o disciplinskom postupku prema osuđenim licima, koja zakonska regulativa daje mogućnosti izdvajanja osuđenika od ostalih na period od 48 časova, kao i vraćanje u grupu „B1“ iz grupe „B2“, a što spada u grupu preventivnih a ne represivnih mera, kao prevencija do okončanja disciplinskog postupka i u cilju suzbijanja potencijalne mogućnosti remećena reda i bezbednosti u zatvoru. Po oceni drugostepenog suda, odluke koje tuženi doneo i to: pokretanje disciplinskog postupka,; izdvajanje tužioca i upućivanje u zatvoreni deo zavoda; vođenje disciplinskog postupka i odluka doneta u disciplinskom postupku (oslobođen disciplinske odgovornosti) su zakonska ovlašćenja tuženog pa se smeštaj u zatvoreni deo zavoda, do okončanja disciplinskog postupka, ne uračunava u disciplinsku meru upućivanja u samicu, zbog čega nema ni povrede prava ličnosti jer tuženi ima zakonska ovlašćenja da preduzima takve mere, saglasno odredbi člana 169. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, zbog čega tužena nije dužna da tužiocu naknadi predmetnu štetu.
Vrhovni sud nalazi da je, drugostepeni sud, preinačenjem prvostepene presude, pravilno primenio materijalno pravo.
Odredbom člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ preuzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Na osnovu odredbe člana 200. stav 1. istog Zakona, za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a naročiti jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, kao i u njenom odsustvu.
Prava osuđenog propisana su odredbom člana 76. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija („Službeni glasnik RS“ br 55/2014 i 35/2019), tako što svako mora poštovati dostojanstvo osuđenog (stav 1.), i niko ne sme ugroziti telesno i duševno zdravlje osuđenog (stav 2.). Uslovi za izdvajanje osuđenog propisane su odredbom člana 169. istog Zakona tako što od momenta saznanja za učinjeni teži disciplinski prestup i tokom disciplinskog postupka, upravnik zavoda ili lice koje on ovlasti može odlučiti da se osuđeni izdvoji, iz bezbednosnih razloga, od ostalih osuđenika, do 48 časova. Vreme izdvajanja se uračunava u disciplinsku meru upućivanja u samicu (stav 1.). Osuđeno lice sa tretmanom otvorenog ili poluotvorenog odeljenja protiv koga je pokrenut disciplinski postupak za teži disciplinski prestup može se smestiti u zatvoreni deo zavoda do okončanja dispciplinskog postupka (stav 2.).
U konkretnom slučaju, tužilac je u zatvorenom odeljenju zatvora KPZ Niš proveo od 15.08.2016. godine do 15.12.2016. godine, kada je oslobođen disciplinske odgovornosti jer je utvrđeno da postoje okolnosti koje isključuju njegovu disciplinsku odgovornost (zdravstveni problemi sa kičmom zbog kojih nije mogao da radi teže fizičke poslove) pa je vraćen u poluotvoreno odeljenje nakon čega su mu dodeljena proširena prava, koja je prethodno imao (na slobodni izlazak u grad, na posetu porodici i srodnicima o vikendu i praznicima, pravo na krug lica koja mogu da ga posećuju i godišnji odmori van zavoda). Imajući u vidu da je odredbom člana 169. stav 2. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, propisano da osuđeno lice sa tretmanom otvorenog ili poluotvorenog odeljenja, protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak za teži disciplinski prestup (što je ovde slučaj) može se smestiti u zatvoreni deo zavoda do okončanja disciplinskog postupka, sledi da nadležni organ tužene nije postupao nezakonito niti nepravilno smeštajem tužioca u zatvoreni deo zavoda, u smislu odredbe člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, kako je pravilno zaključio drugostepeni sud. To što je tužilac, rešenjem KPZ Niš broj 116/1-397/2016-06/4 od 15.12.2016. godine, oslobođen disciplinske odgovornosti, nije osnov za naknadu predmetne štete tužiocu u smislu odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, imajući u vidu da je on bio dužan da dokaže da mu je, smeštajem u zatvoreni deo zavoda, ugroženo telesno i duševno zdravlje, a on to nije tvrdio niti je tu činjenicu dokazivao. Zbog toga tužilac neosnovano u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka jer je doneta pravilnom primenom odredbe člana 153., 154. i 165. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu njegov ishod.
Na osnovu odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
