Rev 9483/2025 3.1.4.16.4.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9483/2025
23.07.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Miljuš, predsednika veća, Jasmine Stamenković i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici po tužbi tužilje maloletne AA, čiji je zakonski zastupnik majka BB, obe iz ..., čiji je punomoćnik Snježana Pećanac, advokat u ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji su punomoćnici Ankica Miškov, advokat u ... i Dragana Stojiljković, advokat u ..., radi izmene odluke o izdržavanju deteta, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 414/24 od 03.09.2024. godine, u sednici veća održanoj 23.07.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

Revizija se ODBIJA kao neosnovana u delu kojim tuženi pobija presudu Apelacionog suda u Beogradu Gž2 414/24 od 03.09.2024. godine kojom je odbijena žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Smederevu 3P2 487/23 od 28.02.2024. godine u prvom stavu izreke, u delu kojim je izmenjena visina izdržavanja utvrđena pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Smederevu 9P2 189/2013 od 11.09.2013. godine i obavezan tuženi VV iz ... da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletne ćerke AA iz ... plaća mesečno iznos od 22.000,00 dinara i to svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec, na račun zakonske zastupnice majke BB iz ..., počev od 14.02.2018. godine kao dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uslovi i dok se ova odluka ne izmeni ili bude ukinuta, dospele rate da plati odjednom, u slučaju docnje sa zakonskom zateznom kamatom na dospeli iznos od dana dospeća do isplate, u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka presude.

Revizija tuženog se USVAJA i presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 414/24 od 03.09.2024. godine i presuda Osnovnog suda u Smederevu 3P2 487/23 od 28.02.2024. godine PREINAČUJU u delu odluke o zakonskoj zateznoj kamati tako što se ODBIJA tužbeni zahtev za zakonske zatezne kamate preko dosuđenih u prvom stavu izreke do traženih počev od dana podnošenja tužbe pa do dana padanja u docnju tuženog sa isplatom.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Smederevu doneo je presudu 3P2 487/23 dana 28.02.2024. godine, kojom je u prvom stavu izreke konstatovao da se delimično usvaja tužbeni zahtev maloletne tužilje AA iz ... i menja se odluka o visini izdržavanja utvrđena pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Smederevu 9P2 189/2013 od 11.09.2013. godine, pa se obavezuje tuženi VV iz ... da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletne ćerke AA plaća mesečno iznos od 22.000,00 dinara i to svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec, na račun zakonske zastupnice majke BB, počev od 14.02.2018. godine kao dana podnošenja tužbe, pa dok za to budu postojali zakonski uslovi i dok se ova odluka ne izmeni ili bude ukinuta, a dospele rate da plati odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, sve u roku 15 dana od dana prijema presude; u drugom stavu izreke delimično odbio kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da na ime doprinosa za izdržavanje maloletne tužilje mesečno plaća iznos preko dosuđenih 22.000,00 dinara do traženog iznosa od 50.000,00 dinara i to počev od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uslovi, dospele rate da plati odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe do konačne isplate i u trećem stavu izreke rešio da svaka stranka snosi svoje troškove.

Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž2 414/24 od 03.09.2024. godine, odbio kao neosnovane žalbu tužilje i tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Smederevu P2 487/23 od 28.02.2024. godine, i odbio zahteve tužilje i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio dozvoljenu i blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava izričito, a prema iznetim razlozima i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu po odredbama člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011 ... 10/2023 – dr. zakon) i odlučio da je revizija tuženog neosnovana u delu kojim pobija pravnosnažnu presudu donetu u drugom stepenu kojom je potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu za izmenu visine izdržavanja utvrđene pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Smederevu 9P2 189/2013 od 11.09.2013. godine, i za obavezivanje tuženog da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletne tužilje plaća mesečni iznos od 22.000,00 dinara svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec, na račun zakonske zastupnice majke tužilje, počev od dana podnošenja tužbe 14.02.2018. godine, pa dok za to budu postojali zakonski uslovi i dok se ova odluka ne izmeni ili bude ukinuta, a da dospele rate plati odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju docnje na dospeli iznos od dana dospeća do isplate, dok je revizija osnovana u delu kojim se pobija pravnosnažna presuda doneta u drugom stepenu u usvajajućem delu za tužbeni zahtev za zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe pa do dana padanja u docnju tuženog sa isplatom, u kom delu je odluka doneta pogrešnom primenom materijalnog prava.

Pobijana presuda je doneta bez bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te bez bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje u reviziji ukazuje tuženi. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku, na koju revident ukazuje navodima da je presuda nejasna, nerazumljiva i kontradiktorna izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama, nije dozvoljen revizijski razlog prema odredbama člana 407. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, ne stoje navodi revizije da drugostepeni sud nije dao razloge o svim bitnim žalbenim navodima, te da je u tome bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Drugostepeni sud je saglasno odredbi člana 396. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ocenio bitne navode žalbe tuženog, a nije detaljno ulazio u obrazloženje presude s obzirom da je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostepenom presudom i primenu materijalnog prava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju od strane prvostepenog suda, presudom Osnovnog suda u Smederevu P2 189/2013 od 11.09.2013. godine, obavezan je tuženi da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletne ćerke, koja je tada imala pet godina, plaća mesečni iznos od 12.000,00 dinara, počev od 13.02.2013. godine sve dok za to postoje zakonski razlozi, svakog 01. do 10. u mesecu za tekući mesec na ruke zakonske zastupnice maloletne tužilje, majke BB, s tim što je dospele rate bio dužan platiti odjednom. Majka maloletne tužilje je nezaposlena i na evidenciji je Nacionalne službe za zapošljavanje, preko koje ostvaruje pravo na novčanu naknadu na određeno vreme, a ostala je bez posla u septembru 2023. godine, i ima prihode od iznajmljivanja lokala u mesečnom iznosu od 100 evra. Maloletna tužilja je u domaćinstvu sa majkom i njenim ocem, koji je penzioner. Tužilja pohađa ... razred privatne srednje ... škole u ... za koji je godišnja školarina 1800 evra, mesečna karta oko 4.400,00 dinara, svakodnevni džeparac je 300,00 do 400,00 dinara, a za izlazak sa drugaricama potrebno joj je oko 600,00 dinara. Povremeno ima privatne časove matematike. Potrebe za ishranu tužilje, mesečno i troškove komunalija su oko 20.000,00 dinara. Utvrđeno je da tužiljine potrebe iznose od 24.000,00 dinara mesečno. Tuženi, koji je rođen ... godine, po zanimanju ..., ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo i bavi se poljoprivrednom, gaji između ... i ... ..., obrađuje oko 25 ha zemlje, od čega je vlasnik 12 ha zemlje, poseduje sve poljoprivredne mašine potrebne za to, u obavljanju poljoprivrednih poslova mu pomažu roditelji koji su penzioneri i sa kojima živi u kući površine 300 m2, u ... . Tuženi je vlasnik dva automobila. Iz nalaza veštaka poljoprivredne struke prvostepeni sud je utvrdio da je za četiri poslednje godine bavljenja tovom ... tuženi ostvario negativan finansijski rezultat, dok prihode koje tuženi može da ostvari od obrade zemlje veštak nije obračunavao. Tuženi je u međuvremenu zasnovao vanbračnu zajednicu iz koje je dobio dvoje dece. Ima zdravstvenih problema, dijagnostifikovan mu je koksaki virus, ... virus i mononukleoza, ima autoimunu bolest i više puta je bio na bolničkim lečenjima u ... i u ... .

Tuženi u reviziji, polazeći od navoda o bitnim povreda odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Osporava pravilnost utvrđenja o radnoj sposobnosti tuženog i pravilnost utvrđenja o imovnom stanju tuženog, isticanjem da živi u široj porodičnoj zajednici sa roditeljima koji su takođe sticali imovinu svojim radom i ukupnim doprinosom, pa da je pogrešan zaključak da je utvrđeno u celosti njegova imovina, zatim da sudovi nisu cenili ni ostale činjenice utvrđene u prvostepenom postupku o troškovima domaćinstva, visini primanja roditelja tuženog i njihovih potreba i ocenu nalaza veštaka poljoprivredne struke.

Protivno navodima revizije, sudovi su na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primenili materijalno pravo kada su doneli odluku da se po tužbi maloletne tužilje izmeni visina doprinosa izdržavanja tuženog, koja je određena prethodnom presudom.

Prema odredbi člana 164. Porodičnog zakona, visina izdržavanja može se smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka. Prema članu 160. Porodičnog zakona, izdržavanje se određuje prema potrebama poverioca i mogućnosti dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda i drugih okolnosti od značaja za određivanja izdržavanja (stav 2). Mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3). Minimalna suma izdržavanja predstavlja sumu koju kao naknadu za hranjenike, odnosno lica na porodičnom smeštaju periodično određuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu u skladu sa zakonom (stav 4). Prema članu 162. stav 3. ako je poverilac izdržavanja dete, visina treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.

Iz utvrđenih činjenica sledi da su se u odnosu na vreme kada je doneta prethodna presuda izmenile okolnosti bitne za odluku o visini doprinosa za izdržavanje maloletnoj tužilji, od strane tuženog, što opravdava njenu izmenu u smislu člana 164. Porodičnog zakona. Protivno navodima revizije, nižestepeni sudovi imali su u vidu da je došlo do promene u potrebama poverioca izdržavanja, u odnosu na vreme donošenja prethodne presude, utoliko što je maloletna tužilja sada starijeg uzrasta, tada je bila petogodišnje dete, a u vreme donošenja prvostepene presude u ovom postupku ona pohađa srednju školu, što je uzrokovalo da su njene potrebe povećane. To su potrebe vezane za školarinu u privatnoj srednjoj medicinskoj školi, mesečnu kartu za odlazak u školu i povratak, svakodnevni džeparac i za povremene izlaske sa drugaricama (i pored toga što revident ukazuje da nije određeno koliko su učestali ti izlasci), postoji i potreba za posebnim časovima iz matematike, tako da je utvrđeno da su potrebe za izdržavanje tužilje u visini od 24.000,00 dinara mesečno. Evidentno je da prema pojedinačno utvrđenim potrebama visina novčanog iznosa za njihovo podmirenje prelazi iznos od 24.000,00 dinara mesečno. Sudovi su utvrdili potrebe tužilje u novčanom iznosu koji je skoro duplo niži od minimalne sume izdržavanja u smislu odredbe člana 160. stav 4. Porodičnog zakona, koju je prvostepeni sud utvrdio u iznosu od 44.600,00 dinara u oktobru 2023. godine. Ostale potrebe tužilje, za stanovanjem pre svega, odevanjem, poklonima, i dr. obezbeđuje majka tužilje sa kojom ona živi u porodičnom domaćinstvu. S obzirom da je u vreme presuđenja majka tužilje nezaposlena, da nije uspela da se zaposli od kad je ostala bez posla, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da postoji potreba za učešćem tuženog u izdržavanju tužilje iznosom od 22.000,00 dinara mesečno. Prema situaciji u kojoj je majka tužilje, a utvrđeno je da je nezaposlena i da određeno vreme prima naknadu preko nacionalne službe za zapošljavanje, da nije uspela da se zaposli od kada je ostala bez posla, te s obzirom da majka obezbeđuje stanovanje i druge izvesno postojeće potrebe deteta koje nisu nominovane u obrazloženjeu presude, pravilan je zaključak da je uz doprinos majke, na osnovu kriterijuma koji su propisani članom 160. i 162. Porodičnog zakona, iznosom od 22.000,00 dinara mesečno na ime doprinosa oca izdržavanju, omogućeno zadovoljenje potreba maloletne tužilje.

Pritom, sudovi su pravilo cenili sve okolnosti koje su od značaja za mogućnost tuženog kao dužnika izdržavanja. Utvrđeni su njegovi prihodi od uzgoja ..., njegovo obrazovanje, okolnost da je nosilac poljoprivrednog gazdinstva, površina zemlje koju obrađuje. U tom smislu, neosnovani su navodi revizije da nije sva površina zemlje koju tužilac obrađuje odraz njegovog imovnog stanja, jer je prvostepeni sud precizno utvrdio da 12 ha u svojini tužioca, a da on osim toga obrađuje i druge površine. Utvrđeno je zdravstveno stanje tuženog i to su sudovi imali u vidu prilikom odmeravanja mogućnosti da doprinosi izdržavanju maloletne tužilje. Od značaja je i navod tuženog da je smanjio obim posla zbog zdravstvenih razloga, ali da je još uvek radno angažovan u poljoprivredi, odnosno da i dalje radi, iz čega je prvostepeni sud pravilno zaključio da on svakako jeste u mogućnosti da svojim radom ostvari prihode, kojima će doprinositi izdržavanju maloletne tužilje sa dosuđenim iznosom. Sud je cenio i okolnosti da tuženi ima obavezu da učestvuje u izdržavanju još dva maloletna deteta, sa vanbračnom suprugom, zatim i standard kojim živi tuženi, od čega su od značaja i njegova letovanja na ... i u ..., dok je utvrđeno da tuženi maloletnu tužilju nije vodio na odmore, niti joj daje kakve poklone.

Iz svega napred iznetog, pre svega detaljno utvrđenog činjeničnog stanja od značaja za odluku u smislu citiranih odredaba porodičnog zakona, pravilno je doneta odluka o visini doprinosa kojim je tuženi dužan da učestvuje u izdržavanju maloletne tužilje. Revizijski sud je cenio navode revizije prema kojima revident osporava da je doprinos utvrđen prema stanju u vreme prvostepenog presuđenja adekvatan za ceo period od podnošenja tužbe, oko šest godina, posebno što tužilja nije imala troškove školarine u privatnoj srednjoj školi i mesečne karte sve vreme. Visina doprinosa izdržavanju određuje se pre svega prema potrebama maloletnog deteta, prema citiranim odredbama Porodičnog zakona. Tačno je da su se menjale okolnosti od značaja za odmeravanje potreba tužilje kao poverioca izdržavanja tokom perioda od dana podnošenja tužbe, ali je činjenica i to da se visina doprinosa izdržavanju od strane tuženog za sve to vreme nije menjala, a nije dostizala minimalnu sumu izdržavanja u smislu odredaba člana 160. stav 4. Porodičnog zakona za to vreme, niti je doprinos tuženog za sve to vreme omogućavao najmanje takav nivo životnog standarda za tužilju kakav uživa tuženi. Sve utvrđene okolnosti opravdavaju izmenu visine doprinosa izdržavanja tužilje od strane tuženog na dosuđeni iznos za ceo period, u smislu odredbe člana 164. Porodičnog zakona.

Iz tih razloga je u navedenom delu revizija odbijena po odredbi člana 414. Zakona o parničnom postupku.

Međutim, revizija je delimično osnovana u delu odluke o zateznim kamatama s obzirom da tuženi nema obavezu da plaća zakonske zatezne kamate za period pre docnje na iznose uvećanja doprinosa izdržavanja određenog presudom pre njihove dospelosti za isplatu, primenom odredbe člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Stoga je primenom odredbe člana 416. stav 2. ZPP usvojena revizija tuženog i preinačena odluka o zahtevu za zakonske zatezne kamate kao u izreci ove presude.

Odluka o troškovima revizijskog postupka doneta je prema uspehu tuženog sa revizijom, odnosno s obzirom da je uspeo samo u delu za sporedna traženja, primenom odredbe člana 153. stav 2. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Tatjana Miljuš, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković