
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1079/2025
09.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Mirjane Radovanović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu 6.K br. 300/24 od 10.02.2025. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 br. 338/25 od 12.06.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 09.09.2025. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Mirjane Radovanović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu 6.K br. 300/24 od 10.02.2025. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 br. 338/25 od 12.06.2025. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, dok se isti u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu 6.K br. 300/24 od 10.02.2025. godine, u stavu I, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ, izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 meseca i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u stavu II i III izreke presude.
Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 br. 338/25 od 12.06.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu 6.K br. 300/24 od 10.02.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA - advokat Mirjana Radovanović, zbog povrede zakona, sa predlogom da Vrhovni sud pobijane presude ukine ili iste preinači i okrivljenom izrekne vaspitnu meru.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti iako ne numeriše, ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP navodima da je prvostepeni sud pogrešno primenio odredbu člana 41. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, jer je okrivljeni u vreme izvršenja krivičnog dela imao 18 godina i 6 meseci, a u vreme presuđenja nije navršio 21 godinu života, te je sud trebalo da mu izrekne vaspitnu meru koja se izriče maloletnim licima.
Odredbom člana 41. stav 1. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica propisano je da učiniocu koji je kao punoletan izvršio krivično delo, a u vreme suđenja nije navršio 21 godinu, sud može izreći bilo koju meru posebnih obaveza, meru pojačanog nadzora od strane organa starateljstva ili meru upućivanja u vaspitno –popravni dom ako se, s obzirom na obeležja njegove ličnosti i okolnosti pod kojima je delo učinio, može očekivati da će se ovim vaspitnim merama postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne, dok je stavom 2. istog člana propisano da mlađem punoletnom licu kome je izrečena vaspitna mera sud može pod uslovima predviđenim ovim zakonom izreći odgovarajuću meru bezbednosti.
Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni AA rođen ...2004. godine, a da je krivično delo za koje je pobijanim presudama oglašen krivim izvršio dana 15.06.2023. godine – dakle u 19. godini života, te da u vreme suđenja nije navršio 21 godinu života (presuda Višeg suda u Beogradu doneta je 12.06.2025. godine), pa bi se u njegovom slučaju mogao primeniti član 41. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica pod određenim uslovima.
Međutim, kako primena člana 41. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica predstavlja samo mogućnost, ali ne i obavezu suda, to je Vrhovni sud iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se na navedeni način ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, ocenio kao neosnovane.
U preostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, navodima da se ciljevi generalne i specijalne prevencije iz člana 42. KZ mogu postići izricanjem vaspitne mere, da nižestepeni sudovi nisu pravilno primenili odredbu člana 54. KZ, jer je okrivljeni izveštačen kao emotivno nezrela ličnost čija je emocionalna razvijenost ispod kalendarskog uzrasta, da nije ranije osuđivan, da je priznao izvršenje krivičnog dela i time doprineo bržem rešavanju predmetne krivičnopravne stvari, te da je izrazio kajanje.
Pored iznetog, branilac ukazuje i na povredu zakona iz člana 440. ZKP polemišući sa nalazom i mišljenjem veštaka vezanim za zrelost i emocionalnu razvijenost okrivljenog, iznoseći sopstvenu ocenu navedenog dokaza i na svojim činjeničnim zaključcima drugačijim od onih iznetim u pobijanim presudama zasniva i svoj stav da sud nije mogao da se pozove na odredbu člana 25. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica.
Međutim, povrede zakona iz člana 441. stav 1. ZKP i člana 440. ZKP ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zbog kojih je okrivljenom i njegovom braniocu dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je Vrhovni sud podneti zahtev u navedenom delu ocenio kao nedozvoljen.
Iz navedenih razloga na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
