
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 481/2023
19.12.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Danijela Dašić, advokat iz ..., protiv tuženog Pekarsko trgovinskog društva „Centropak“ DOO Aleksandrovo, Merošina, čiji je punomoćnik u postupku po reviziji Bojana Ratković, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3641/22 od 23.09.2022. godine, u sednici održanoj 19.12.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3641/22 od 23.09.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3641/22 od 23.09.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 2096/20 od 24.12.2021. godine, ispravljena rešenjima istog suda P1 2096/20 od 28.04.2022. godine i P1 2096/20 od 30.06.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati: za pretrpljeni strah iznos od 60.000,00 dinara i za pretrpljene fizičke bolove iznos od 80.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dana presuđenja do isplate, dok je veći deo tužbenog zahteva odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 295.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3641/22 od 23.09.2022. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda, sa ispravkama, u usvajajućem delu stava prvog izreke i u tom delu žalba tuženog odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u stavu drugom izreke (zbog očigledne omaške u pisanju napisano stavom trećim izreke), tako što je obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 276.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke o troškovima postupka do konačne isplate, dok je preko navedenog iznosa do iznosa od 295.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke o troškovima postupka do isplate zahtev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi razmatranja pitanja od opšteg interesa i novog tumačenja prava.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23 – drugi zakon), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ceni Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP. Tužbenim zahtevom je tražena naknada nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i strah zbog povrede koju je tužilja zadobila radom kod tuženog dana 25.06.2013. godine. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila radno angažovana kod tuženog na obavljanju različitih poslova (bez zaključenja ugovora o radu), pri čemu nije dobila adekvatnu zaštitnu opremu – obuću, već je rad obavljala u svojoj obući – papučama. Do povrede je došlo prilikom čišćenja prostorije mikseraja i slaganja džakčića sa repromaterijalom težine oko 25 kg na drvene palete kada je tužilja nogom stala na jednu od paleta (koju je prethodno pomerila radi čišćenja pločica ispod nje), kojom prilikom joj je noga propala i stopalo se zaglavilo između dasaka palete, o čemu je sačinjen zapisnik inspekcije rada. Medicinskim veštačenjem utvrđene su povrede koje je tužilja zadobila, kao i intezitet i dužina trajanja fizičkih bolova i straha. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su našli da postoji obaveza tuženog da tužilji naknadi pričinjenu štetu u dosuđenim iznosima primenom odredaba članova 154. stav 2., 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO), smatrajući da je do povrede tužilje na radu došlo u rukovanju sa opasnom stvari (drvene palete na koje se stavljaju džakovi težine oko 25 kg) i člana 164. Zakona o radu.
Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. Zakona o parničnom postupku. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, za ujednačavanjem sudske prakse, niti je potrebno novo tumačenje prava u pogledu primene pravila iz članova 154. stav 2., 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) i člana 164. Zakona o radu, već se to pitanje rešava zavisno od konkretne činjenične i pravne situacije. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je našao da su nižestepeni sudovi prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneli odluku u skladu sa pravnim stavovima izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda kada je reč o odgovornosti poslodavca u slučaju povrede zaposlenog na poslovima kod poslodavca koji se obavljaju sa opasnom stvari ili u vezi sa opasnom delatnošću, pri čemu se uz reviziju ne prilaže odluke kojima bi se ukazivalo da je u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji drugačije primenjeno materijalno pravo. Razlozi revizije se delom odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti, a revizijom se osporava i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima, revizija nije dozvoljena osim kada se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje. Tada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Tom odredbom zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko- pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade nematerijalne štete podneta je 15.08.2013. godine, a vrednost pobijanog dela (po preinačenoj tužbi od 14.07.2016. godine) je 140.000,00 dinara.
Imajući u vidu da ovo nije parnica iz radnog spora u smislu odredbe člana 441. Zakona o parničnom postupku, kod kojim je revizija uvek dozvoljena, jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, a da je pobijana vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Prilikom donošenja odluke Vrhovni sud je imao i vidu da očiglednu pogrešku u pisanju u stavu drugom izreke drugostepene presude, gde je navedeno da je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem izreke (umesto u stavu drugom izreke kako to treba pravilno da stoji) sud može da otkloni donošenjem rešenja o ispravci na osnovu člana 362. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
