Kzz 912/2025 2.4.1.13; 2.4.1.22

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 912/2025
09.10.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarom, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nikole Đurića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu K 170/19 od 01.11.2023. godine i K 170/19-Kv474/24 od 08.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 09.10.2025. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nikole Đurića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu K 170/19 od 01.11.2023. godine i K 170/19-Kv474/24 od 08.04.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu K 170/19 od 01.11.2023. godine okrivljeni AA obavezan je da Višem sudu u Beogradu, na ime troškova krivičnog postupka, plati iznos od 466.500,00 dinara u dvanaest jednakih mesečnih rata, u iznosima od po 38.875,00 dinara, počev od prvog do petog dana u mesecu, računajući od dana pravnosnažnosti rešenja.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu K 170/19-Kv474/24 od 08.04.2025. godine, u stavu prvom, odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog AA, izjavljena protiv rešenja tog suda K 170/19 od 01.11.2023. godine, a u stavu drugom, odbačena je kao nedozvoljena žalba advokata Nikole Đurovića izjavljena protiv rešenja tog suda K 170/19 od 01.11.2023. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahteva za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Nikola Đurović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka „iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, člana 453. ZKP i povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP u vezi člana 262. stav 1. i 2. ZKP i člana 264. stav 4. ZKP“, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači pobijana rešenja tako što će osloboditi okrivljenog dužnosti da naknadi troškove krivičnog postupka ili ga obavezati na plaćanje troškova u iznosu ne višem od iznosa određenog pravnosnažnom presudom ili ukine pobijana rešenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Vrhovni sud je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nikole Đurića, dostavio Vrhovnom javnom tužilaštvu, u skladu sa članom 488. stav 1. KZ, i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevima, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog okrivljenog AA, advokat Nikola Đurić, zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP i s tim u vezi ukazuje da je sud u pobijanim rešenjima nepravilno utvrdio visinu troškova krivičnog postupka na čije je plaćanje obavezao okrivljenog, obzirom da je tokom postupka izmenjena pravna kvalifikacija krivičnog dela i to presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 650/20 od 31.08.2021. godine, kojom je okrivljeni oglašen krivim zbog krivičnog dela iz člana 246a stav 1. KZ za koje je zaprećena blaža kazna zatvora, od kazne koja je propisana za krivično delo iz člana 246. stav 1. i 2. KZ, koje je okrivljenom bilo stavljeno na teret, a prema čijoj zaprećenoj kazni je samim tim utvrđen znatno viši iznos troškova na ime nagrade advokata.

Odredbom člana 261. stav 1. ZKP propisano je da su troškovi krivičnog postupka izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, dok je odredbom stava 2. tačka 7) istog člana, između ostalog, propisano da troškovi krivičnog postupka obuhvataju nagradu i nužne branioca.

Odredbom člana 262. stav 2. ZKP propisano je da ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rešenje o visini troškova doneće predsednik veća ili sudija pojedinac kada se ti podaci pribave.

Odredbom člana 264. stav 1. ZKP propisano je da kad sud okrivljenog oglasi krivim, izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka.

Iz spisa predmeta proizilazi da je optužnicom javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Kto 159/17 od 24.04.2017. godine, izmenjenom 13.08.2018. godine, okrivljenom AA stavljeno na teret krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, za koje je oglašen krivim presudom Višeg suda u Beogradu K 192/17 od 04.10.2018. godine, a potom, nakon njenog ukidanja rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž1 205/19 od 21.03.2019. godine i vraćanja na ponovno odlučivanje, i presudom Višeg suda u Beogradu K 170/19 od 04.02.2020. godine, koja je preinačena presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 650/20 od 31.08.2021. godine tako što je okrivljeni AA oglašen krivim zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Istom presudom, okrivljeni AA obavezan je da plati troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će prvostepeni sud odlučiti posebnim rešenjem.

Iz iznetog proizilazi da je krivični postupak, u konkretnom slučaju, od njegovog pokretanja do drugog odlučivanja Apelacionog suda u Beogradu o redovnom pravnom leku izjavljenom protiv prvostepene presude, vođen zbog krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ, za koje je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, pa činjenica što je Apelacioni sud u Beogradu presudom Kž1 650/20 od 31.08.2021. godine okrivljenog AA pravnosnažno oglasio krivim zbog krivičnog dela iz člana 246a stav 1. KZ, za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, nije od uticaja na obavezu suda da troškove krivičnog postupka obračunava prema kazni koja je zaprećena za ono krivično delo za koje se vodio krivični postupak u vreme kada su preduzimane procesne radnje od strane postavljenog branioca, na čije plaćanje je, između ostalog, okrivljeni obavezan, a ne u odnosu na krivično delo za koje je okrivljeni pravnosnažno osuđen. Prema tome, nagrada postavljenog branioca obračunava se prema visini kazne za ono krivično delo koje je okrivljenom stavljeno na teret u momentu preduzimanja procesnih radnji od strane branioca, što je u konkretnom slučaju krivično delo iz člana 246. stav 1. KZ, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nikole Đurića, ocenjeni kao neosnovani.

Ističući povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, branilac okrivljenog AA, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu odredbe člana 264. stav 4. ZKP kojom je propisano da sud može osloboditi okrivljenog od dužnosti da naknadi u celini ili delimično troškove krivičnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili lica koje je on dužan da izdržava. Smatrajući da je sud trebao da primeni navedenu odredbu, branilac u zahtevu dalje ukazuje na žalbene navode o ličnim prilikama okrivljenog, činjenicu da se okrivljeni nalazio na izdržavanju kazne zatvora usled čega nije mogao da ostvaruje zaradu, kao i to da okrivljeni ne poseduje ni pokretnu niti nepokretnu imovinu.

Odredbom člana 264. stav 1. ZKP je propisano da će sud, kad okrivljenog oglasi krivim, izreći u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka, dok je stavom 4. istog člana propisano da u odluci kojom rešava o troškovima, sud može osloboditi okrivljenog od dužnosti da naknadi u celini ili delimično troškove krivičnog postupka iz člana 261. stav 1. tačka 1) do 6) i tačka 9) ovog zakonika, kao i nagrade za veštaka i postavljenog stručnog savetnika, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog i lica koja je on dužan da izdržava, a ako se ove okolnosti utvrde posle donošenja odluke o troškovima predsednik veća, odnosno sudija pojedinac može posebnim rešenjem osloboditi okrivljenog od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Odredbom člana 265. stav 1. ZKP propisano je da kada se obustavi krivični postupak ili se optužba odbije, ili se okrivljeni oslobodi od optužbe izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1) do 6) tog zakonika, nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca i punomoćnika (član 103. stav 3), kao i nagrada veštaka i stručnog savetnika, padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Odredbom člana 266. ZKP određeno je da nagrada i nužni izdaci branioca i punomoćnika oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca dužno da plati zastupano lice, bez obzira ko je po odluci suda dužan da snosi troškove krivičnog postupka, osim ako po odredbama tog zakonika nagrada i nužni izdaci branioca padaju na teret budžetskih sredstava suda, te da će se, ako je okrivljenom postavljen branilac, a plaćanjem nagrade i nužnih izdataka bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili izdržavanje lica koje je on obavezan da izdržava, nagrada i nužni izdaci branioca isplatiti iz budžetskih sredstava suda.

Polazeći od citiranih zakonskih odredbi, a imajući u vidu da je okrivljeni AA presudom Višeg suda u Beogradu K 170/19 od 04.02.2020. godine, koja je preinačena presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 650/20 od 31.08.2021. godine pravnosnažno oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ, Vrhovni sud nalazi da je okrivljeni pravilno obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka.

Vrhovni sud ukazuje da je oslobađanje okrivljenog od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi iz člana 264. stav. 4 ZKP i člana 266. ZKP, u zakonu predviđeno samo kao mogućnost, te sud nije u obavezi da okrivljenog, u svakom slučaju oslobodi od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka. Pitanje da li, u konkretnom slučaju, ima mesta oslobađanju okrivljenog od dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka, stvar je činjeničnog utvrđenja suda, pa isto ne može biti predmet razmatranja Vrhovnog suda u postupku po podnetom vanrednom pravnom leku.

Shodno svemu iznetom, navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog da je pobijanim rešenjima učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, Vrhovni sud je ocenio kao neosnovane.

Branilac okrivljenog AA, advokat Nikola Đurić, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je pobijanim rešenjima o troškovima krivičnog postupka povređena povređena odredba člana 453. ZKP na štetu okrivljenog jer je pobijanim prvostepenim rešenjem okrivljeni obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 466.500,00 dinara, koji je višestruko viši od iznosa od 188.061,00 dinara koji je određen u obe prvostepene presude, protiv kojih javni tužilac nije izjavio žalbe.

Odredbom člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP propisano je da bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako je presudom povređena odredba člana 453. ovog Zakonika, dok je odredbom člana 453 ZKP propisano je da se, ako je izjavljena žalba samo u korist okrivljenog, presuda ne sme izmeniti na njegovu štetu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije.

U konkretnom slučaju, zahtev za zaštitu zakonitosti podnet je protiv rešenja o troškovima, a ne protiv presude koja se u slučaju da je žalba izjavljena samo u korist okrivljenog ne sme izmeniti na njegovu štetu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije, iz čega proizilazi da se povreda odredbe člana 453. ZKP, odnosno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, ne može učiniti rešenjem o troškovima, pa je Vrhovni sud iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nikole Đurića, ocenio kao neosnovane.

Iz svih iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Predsednik veća-sudija

Sanja Živanović, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković