
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 209/2025
10.04.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Jasmine Stamenković, Tatjane Miljuš, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca Grad Beograd - Sekretarijat za imovinske i pravne poslove Beograd, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo grada Beograda, protiv tuženih: AA iz ... i BB iz ..., kontrolnih članova brisanog privrednog društva Preduzeće za trgovinu, turizam i usluge „NSD Ponte“ d.o.o. - u prinudnoj likvidaciji Beograd, čiji je punomoćnik Đorđe Šekularac advokat iz ..., radi duga, vrednost predmeta spora 435.560,00 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3298/24 od 18.12.2024. godine, u sednici održanoj dana 10.04.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3298/24 od 18.12.2024. godine.
USVAJA SE revizija, PREINAČAVAJU SE presuda Privrednog apelacionog suda Pž 3298/24 od 18.12.2024. godine i presuda Privrednog suda u Beogradu P 5295/2023 od 03.04.2024. godine, tako što se OBAVEZUJU tuženi AA iz ... i BB iz ..., kao kontrolni članovi brisanog PD Preduzeće za trgovinu, turizam i usluge „NSD Ponte“ d.o.o. - u prinudnoj likvidaciji Beograd, da tužiocu Grad Beograd - Sekretarijat za imovinske i pravne poslove Beograd, na ime glavnog duga solidarno isplate 435.560,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.10.2023. godine pa do isplate, u roku od 8 dana od dana prijema otpravka ove presude.
OBAVEZUJU SE tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 126.000,00 dinara u roku od 8 dana od dana prijema pisanog otpravka presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu P 5295/2023 od 03.04.2024. godine u stavu I izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obavežu tuženi, kao kontrolni članovi brisanog PD Preduzeće za trgovinu, turizam i usluge „NSD Ponte“ d.o.o. - u prinudnoj likvidaciji Beograd, da tužiocu, na ime glavnog duga, solidarno isplate 435.560,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.10.2023. godine do isplate. U stavu II izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 3298/24 od 18.12.2024. godine odbijena je žalba tužioca kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse, radi razmatranja pitanja od opšteg interesa, pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao i novog tumačenja prava, sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku, kojom presudu pobija zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao posebnu reviziju tužioca i utvrdio da ispunjava uslove propisane odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23 – dr. zakon) za odlučivanje o istoj, a zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava, a u vezi sa primenom čl. 62. i 548. Zakona o privrednim društvima.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. Zakona o parničnom postupku i odlučio da je revizija tužioca osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je tražio da sud obaveže tužene, kao kontrolne članove brisanog privrednog društva, a koje je koristilo poslovni prostor u ul. ... br. .. u Beogradu, površine 20 m2, da mu na ime zakupa za period septembar 2020. - jun 2022. godine solidarno isplate 435.560,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe. Tužilac je nosilac prava svojine na navedenom poslovnom prostoru, a koji prostor je koristilo u navedenom periodu PD „NSD Ponte“ d.o.o. Beograd. Ovo privredno društvo je, nakon sprovedenog postupka prinudne likvidacije, rešenjem Agencije za privredne registre BDSL 7130/23 od 25.04.2023. godine brisano iz registra privrednih subjekata, a u momentu brisanja članovi društva bili su tuženi - svaki sa po 50% udela. Tuženi su osporili međusobno svojstvo povezanih lica i istakli prigovor zastarelosti.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su, primenom odredbi čl. 62. i 548. Zakona o privrednim društvima, te s obzirom da tuženi imaju po 50% udela u kapitalu brisanog privrednog društva, zaključili da nijedan od tuženih nije kontrolni član društva i da nema mesta primeni ovih odredbi.
Ceneći navode tužioca, kao revidenta, Vrhovni sud nalazi da zaključak nižestepenih sudova nije pravilan u pogledu nepostojanja odgovornosti tuženih za obaveze brisanog privrednog društva usled prinudne likvidacije.
Prema članu 62. st. 3, 4. i 5. Zakona o privrednim društvima, većinsko učešće u osnovnom kapitalu postoji ako jedno lice, samostalno ili sa drugim licima koje sa njim deluju zajedno, poseduje više od 50% prava glasa u društvu. Kontrola u smislu ovog člana podrazumeva pravo ili mogućnost jednog lica, da samostalno ili sa drugim licima koja sa njim zajednički deluju, da vrši kontrolni uticaj na poslovanje drugog lica putem učešća u osnovnom kapitalu, ugovora ili prava na imenovanje većine direktora, odnosno članova nadzornog odbora. Smatra se da je određeno lice kontrolni član društva uvek kada to lice samostalno ili sa povezanim licima poseduje većinsko učešće u osnovnom kapitalu društva. Prema odredbi člana 548. navedenog zakona, imovina brisanog društva postaje imovina članova društva u srazmeri sa njihovim udelima u kapitalu društva. Nakon brisanja društva iz registra privrednih subjekata, članovi brisanog društva odgovaraju za obaveze društva do visine vrednosti primljene imovine iz stava 1. ovog člana. Izuzetno od stava 2. ovog člana, kontrolni član društva s ograničenom odgovornošću odgovara neograničeno solidarno za obaveze društva i nakon brisanja društva iz registra. Potraživanja poverilaca društva prema članovima društva iz stava 3. ovog člana zastarevaju u roku od tri godine od dana brisanja društva iz registra. Prema članu 211. Zakona o privrednim društvima, skupština društva sa ograničenom odgovornošću donosi odluke običnom većinom glasova prisutnih članova koji imaju pravo glasa po određenom pitanju, osim ako je zakonom ili osnivačkim aktom za pojedina pitanja određen veći broj glasova. Zakonom je predviđeno u kojim slučajevima skupština odlučuje većinom od 2/3 od ukupnog broja glasova svih članova društva, s tim što se i u ovim slučajevima, osnivačkim aktom može predvideti i druga većina za donošenje odluke, ali ne manja od obične većine od ukupnog broja glasova članova društva koji imaju pravo glasa po određenom pitanju.
Polazeći od navedenih odredaba, revizijski sud zaključuje da tuženi od kojih svako ima po 50% udela u društvu, zajednički deluju, jer se odluke u društvu donose običnom većinom glasova, konkretno saglasnošću volja oba tužena. Kontrola podrazumeva pravo ili mogućnost jednog lica da samostalno ili sa drugim licima koja sa njim zajedno deluju, vrši kontrolni uticaj na poslovanje društva putem učešća u osnovnom kapitalu, kao što je u konkretnoj situaciji. Shodno tome, osnovan je revizijski navod da se oba tužena pošto imaju po 50% udela u društvu, budući da zajedno deluju, smatraju kontrolnim članom društva sa ograničenom odgovornošću, po kom osnovu se uspostavlja njihova neograničena odgovornost za obaveze društva nakon brisanja društva u postupku prinudne likvidaccije. Zakonom je izričito predviđeno da se odluke u društvu sa ograničenom odgovornošću donose običnom većinom glasova, te je u takvoj situaciji primenom pravila o teretu dokazivanja, na tuženima bio teret dokazivanja da između njih ne postoji zajedničko delovanje, a samim tim ni kontrola nad privrednim društvom, a što su tuženi propustili da dokažu.
Drugo je pitanje zastarelosti potraživanja u konkretnom slučaju. Što se tiče istaknutog prigovora zastarelosti, Vrhovni sud ukazuje na to da su za ocenu osnovanosti prigovora zastarelosti relevantna dva roka, kako iz ugovornog odnosa brisanog društva sa tužiocem, tako i rok predviđen Zakonom o privrednim društvima u čl. 548. stav 4. Za potraživanja zakupnine, u koje spada predmetno potraživanje s obzirom da je proisteklo iz ugovornog odnosa tužiocem, čiji je predmet zakup poslovnog prostora na adresi ... u Beogradu, površine 20 m2, propisan je poseban rok zastarelosti, od tri godine iz člana 375. Zakona o obligacionim odnosima. Odgovornost kontrolnog člana se po zakonu uspostavlja na dan brisanja i na njega po zakonu prelazi obaveza brisanog društva, onakva kakva je bila na taj dan. Danom brisanja, prema odredbi člana 548. stav 4. Zakona o privrednim društvima, počinje teći rok zastarelosti od tri godine prema kontrolnom članu. Sledilo bi da zastarelost neće nastupiti ako u vreme brisanja nije bilo zastarelo potraživanje prema brisanom društvu i ako je tužba prema kontrolnom članu podneta pre isteka roka od tri godine od dana brisanja.
Budući da se radi o potraživanju tužioca na ime zakupnine za period septembar 2020. - jun 2022. godine, a da je PD „NSD Ponte“ d.o.o. Beograd brisano 25.04.2023. godine iz registra privrednih subjekata, to potraživanje tužioca prema zakupcu nije zastarelo, u smislu čl. 375. ZOO. Od dana brisanja, zastarelost faktički ne teče prema brisanom društvu, zato što nema dužnika obaveze, ali počinje teći novi rok zastarelosti, propisan posebnim zakonom (Zakonom o privrednim društvima) prema licu na koga je obaveza prešla po odredbama istog zakona, tj. prema kontrolnom članu. Nakon uspostavljanja odgovornosti kontrolnog člana nema uslova za uračunavanje vremena prethodnika po članu 363. ZOO tako što bi vreme potrebno za zastarelost prema izvornom dužniku delimično teklo do brisanja, a delimično nakon toga prema kontrolnom članu. Zato zastarelost ne može nastupiti za vreme kraće od tri godine od dana brisanja. Navedeni rok nije protekao, budući da je privredno društvo „NSD Ponte“ d.o.o. iz Agencije za privredne registre brisano 25.04.2023. godine, a tužba je podneta 13.10.2023. godine.
Prema tome, kako ne stoje za osnovane razlozi nižestepenih sudova, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku preinačio nižestepene odluke i usvojio tužbeni zahtev za isplatu iznosa od 435.560,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana utuženja, saglasno čl. 279. stav 3. ZOO, do isplate, kao u stavu drugom izreke presude.
Odluka o troškovima spora, kao u stavu trećem izreke, doneta je primenom odredbe člana 165. stav 2. u vezi člana 163. stav 1. i 154. i 163. stav 1, 2, 3. i 4. Zakona o parničnom postupku. Tužiocu su dosuđeni troškovi postupka u ukupnom iznosu od 126.000,00 dinara, i to: na ime sastava tužbe 13.500,00 dinara, na ime pristupa na dva održana ročišta 36.000,00 dinara, na ime pristupa na dva neodržana ročišta 22.500,00 dinara, na ime sastava žalbe 27.000,00 dinara i na ime sastava revizije 27.000,00 dinara, sve u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata.
Predsednik veća – sudija
Tatjana Matković Stefanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
