
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev1 6/2025
11.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Marije Terzić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavoljub Gajić, advokat iz ..., protiv tuženog Doma zdravlja „Stari grad“ Beograd, čiji je punomoćnik Vesna Milanović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2742/2018 od 22.05.2019. godine, u sednici održanoj 11.09.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2742/2018 od 22.05.2019. godine, u odbijajućem delu stava prvog izreke, stavovima drugom i trećem izreke, tako što se odbija, kao neosnovana žalba tužene i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1559/17 od 23.04.2018. godine.
OBAVEZUJE SE tuženi da tužilji naknadi troškove za sastav revizije od 33.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1559/17 od 23.04.2018. godine, stavom I izreke, utvrđeno je da je ništav Aneks II ugovora o radu br. ... od 26.07.2013. godine, koji je tužilja zaključila sa tuženim. Stavom II izreke, tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 146.250,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada nastupe uslovi za izvršenje, pa do isplate.
Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž1 2742/2018 od 22.05.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1559/17 od 23.04.2018. godine, u stavu prvom izreke tako što je utvrdio da je ništav član 2. Aneksa II ugovora o radu br. ... od 26.07.2013. godine, zaključen među parničnim strankama, a u preostalom delu i odbijen tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje da je u celosti ništav Aneksa II ugovora o radu br. ... od 26.07.2013. godine. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1559/17 od 23.04.2018. godine i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Stavom trećim izreke, tužilja je obavezana da tuženom naknadi troškove postupka po žalbi u iznosu od 16.500,00 dinara, a preko tog iznosa je odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova nastalih u postupku po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u odbijajućem delu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijanog prava.
Vrhovni kasacioni sud je, rešenjem Rev2 778/2020 od 10.09.2020. godine, stavom prvim izreke, odbacio, kao nedozvoljenu, reviziju tužilje izjavljenu protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2742/2018 od 22.05.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.
Odlukom Ustavnog suda Už 1029/2021 od 04.06.2025. godine, usvojena je ustavna žalba tužilje i utvrđeno da je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 778/20 od 10.09.2020. godine, podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, pa je poništeno rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev2 778/20 od 10.09.2020. godine i određeno da Vrhovni sud ponovo odluči o reviziji podnositeljke ustavne žalbe izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2742/18 od 22.05.2019. godine.
U postupku ponovnog odlučivanja o reviziji tužilje Vrhovni sud je ispitao pravnosnažnu presudu, u pobijanom delu, primenom odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a bitna povreda iz odredbe člana 374. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku na koju tužilja u reviziji ukazuje nije razlog za izjavljivanje revizije u smislu odredbe člana 407. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku. U postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužilja neosnovano u reviziji ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je u radnom odnosu kod tuženog na radnom mestu „... sestra“ u Službi za ... zdravstvenu zaštitu. Ponudom br. ... od 26.07.2013. godine, tužilji je dostavljen Aneks II ugovora o radu, kojim se menja tačka 7. ugovora o radu od 29.10.2008. godine na osnovu odredbe člana 172. Zakona o radu i odluke Ustavnog suda Republike Srbije Iou 578/11 od 22.07.2013. godine kojom je utvrđeno da Pravilnik o zaradama i drugim primanjima na osnovu prihoda ostvarenog pružanjem usluga na tržištu iz oblasti ... zdravstvene zaštite tuženog nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Tužilji je ostavljen rok od 8 dana za izjašnjenje na ponudu i upozorena je na posledice odbijanja da zaključi aneks ugovora o radu. Osporenim Aneksom II ugovora o radu br. ... od 26.07.2013. godine, članom 1. izmenjen je ugovor o radu od 29.10.2008. godine u tački 7. te je predviđeno da se ubuduće zarada zaposlenog obračunava u skladu sa Uredbom o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama Vlade Republike Srbije, množenjem koeficijenta koji za radno mesto „... – tehničar“ iznosi 12,59 sa cenom rada, plus uvećanje za minuli rad od 0,4 % od osnovice. Članom 2. aneksa, predviđeno je da se sredstva za zarade zaposlenog isplaćuj iz sopstvenih sredstava zdravstvene ustanove ostvarenih po osnovu pružanja ... zdravstvene zaštite koja nije obuhvaćena kao pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i sredstava koje zdravstvena ustanova ostvaruje pružanjem usluga ... zdravstvene zaštite na tržištu.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je utvrdio da je ništav predmetni aneks ugovora o radu nalazeći da isplata plata zaposlenih ne može biti uslovljena sredstvima koje zdravstvena ustanova ostvaruje pružanjem usluga ... zdravstvene zaštite na tržištu jer se plate, kao naknade za rad zaposlenima ne mogu utvrđivati pravilnicima zdravstvenih ustanova i to samo za pojedine kategorije zdravstvenih radnika kao što su zaposleni u ... zdravstvenoj zaštiti, a shodno odluci Ustavnog suda IUo 578/11. Po oceni prvostepenog suda, ponuda za zaključenje pobijanog aneksa nije zakonita jer nije sačinjena u skladu sa pravilima iz člana 172. Zakona o radu, pošto ne sadrži konkretne razloge za ponudu već opšte formulacije, pozivanjem na potrebu sprovođenja odluke Ustavnog suda.
Drugostepeni sud je, preinačenjem prvostepene presude, odbio tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje da je u celosti ništav pobijani aneks, nalazeći da je on ništav samo u odredbi člana 2. pošto isplata plate zaposlenom u ... zdravstvenoj zaštiti ne može biti uslovljena obezbeđivanjem sopstvenih sredstava zdravstvene ustanove ostvarenih po osnovu pružanja ... zdravstvene zaštite koja nisu obuhvaćena kao pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, dok, po oceni tog suda, odredba člana 1. pobijanog aneksa kojim je određeno da se plata zaposlenih obračunava u skladu sa Uredbom o koeficijentima za obračun i isplatu plate zaposlenih u javnim službama, množenjem koeficijenta za radno mesto „... sestra – tehničar“ 12,59 sa cenom rada, uz uvećanje za minuli rad od 0,4 % od osnovice, nije suprotna imperativnim normama naznačenog Zakona i Uredbe, pa je, drugostepeni sud, u tom delu tužbeni zahtev tužilje odbio.
Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je, prinačenjem prvostepene presude i delimičnim odbijenjem tužbenog zahteva tužilje, pogrešno primenio materijalno pravo.
Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama („Službeni glasnik RS“ br. 34/01 ... 55/13), uređen je način utvrđivanja plata, dodataka, naknada i ostalih primanja, između ostalog i za zaposlene u javnim službama koje se finansiraju iz budžeta Republike Srbije, kao i za zaposlene u javnim službama koje se finansiraju iz doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, a plata se određuje množenjem osnovice sa koeficijentom, sa mogućnošću dodataka na platu. Odredbom člana 8. stav 1. istog zakona, propisano je da je Vlada ovlašćena da svojim aktom utvrđuje koeficijente za obračun i isplatu plata, na osnovu kog ovlašćenja je i doneta Uredba o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnom službama. Tačkom 13. te uredbe utvrđeni su koeficijenti za zaposlene u zdravstvenim ustanovama, uključujući i specijalističke poslove radnih mesta u ... zaštiti.
Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, način sticanja sredstava za rad ... službe u okviru doma zdravlja ne može biti relevantan kao kriterijum za uređivanje pitanja načina sticanja i raspodele plata zaposlenima, kako su nižestepeni sudovi pravilno zaključili, imajući u vidu da Zakon o platama u državnim organima i javnim službama i uredba koja je doneta na osnovu tog zakona, propisuju da zaposleni u zdravstvenim ustanovama, što uključuje i zaposlene u ... zdravstvenoj zaštiti, za svoj rad primaju plate a ne zarade, pa se plata, kao naknada za rad zaposlenih ne može isplaćivati prema procentima ostvarenih rezultata rada, već isključivo u skladu sa navedenim imperativnim propisima. Međutim, suprotno zaključku drugostepenog suda, pravilno je prvostepeni sud zaključio da postupak koji je prethodio zaključenju aneksa ugovora o radu nije zakonit, jer ponuda za zaključenje ugovora o radu nije sačinjena u skladu sa članom 172. Zakona o radu, imajući u vidu da u njoj nisu navedeni razlozi zbog kojih se vrši izmena ugovora o radu niti je navedeno u kom obimu i u pogledu kojih prava i obaveza se vrši izmena ugovora o radu, već je data uopštena formulacija, pozivanjem na potrebu sprovođenja odluke Ustavnog suda Republike Srbije br. Iuo – 58/2011 od 22.07.2013. godine. Zbog toga je, suprotno nalaženju drugostepenog suda, po oceni Vrhovnog suda, osporeni aneks ugovora o radu ništav u celosti i protivan prinudnim propisima, kako je pravilno zaključio prvostepeni sud, te nije bilo mesta donošenju odluke kojom se utvrđuje ništavost samo jednog člana predmetnog aneksa.
Pravilna je i odluka o trokovima parničnog postupka koju je prvostepeni sud doneo pravilnom primenom odredbe člana 153. i 154. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu njegov ishod.
Na osnovu odredbe člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Tužilja je uspela u postupku po reviziji pa joj pripada pravo na naknadu troškova tog postupka na ime angažovanja punomoćnika, advokata, za sastav odgovora na reviziju od 33.000,00 dinara na osnovu Advokatske tarife važeće u vreme izjavljivanja revizije („Službeni glasnik RS“ br. 121/2012), pa je Vrhovni sud odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
