Kzz 742/2025 2.4.1.7.2; 2.4.1.7.2.4.1.; .4.1.7.2.6.3; 2.4.1.21.2.3.8

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 742/2025
30.09.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Bojane Paunović i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i BB, zbog krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. KZ u vezi člana 30. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dalibora Katančevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Užicu K 9/24 od 16.12.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 110/25 od 21.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 30.09.2025.godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dalibora Katančevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Užicu K 9/24 od 16.12.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 110/25 od 21.03.2025. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Užicu K 9/24 od 16.12.2024. godine, stavom prvim tačka 1. izreke, okrivljeni AA je oglašen krivim da je izvršio krivično delo ubistvo u pokušaju uz dobrovoljni odustanak iz člana 113. KZ u vezi sa članom 32. KZ, za koje krivično delo mu je prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, a u tački 2. izreke, oglašen je krivim da je izvršio krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ, za koje mu je prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 24.01.2024. godine, pa nadalje dok pritvor bude trajao. Okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 7.000,00 dinara, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, kao i troškove krivičnog postupka koji su unapred isplaćeni na teret VJT u Užicu i Višeg suda u Užicu, kao i troškove krivičnog postupka oštećenom VV, čija visina će biti naknadno određena posebnim rešenjem, kada se prikupe podaci o njihovoj visini, dok je oštećeni VV upućen na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva. Istom presudom, na osnovu člana 87. stav 1. i 3. KZ i člana 348. stav 6. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta navedenih u izreci presude.

Stavom drugim izreke presude, okrivljeni AA i okrivljeni BB su, na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP, oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. KZ u vezi člana 33. KZ, a okrivljeni AA da je izvršio krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. KZ. Istom presudom je određeno da troškovi krivičnog postupka u odnosu na BB padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 110/25 od 21.03.2025. godine, delimičnim usvajanjem žalbi branilaca okrivljenog AA i po službenoj dužnosti, preinačena je presuda Višeg suda u Užicu K 9/24 od 16.12.2024. godine, u pogledu pravne ocene dela i odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Kragujevcu, protivpravne radnje okrivljenog AA, opisane u stavu prvom tačka 1. izreke presude, za koje je oglašen krivim, pravno kvalifikovao kao krivično delo ubistvo u pokušaju iz člana 113. KZ u vezi člana 30. KZ i člana 32. KZ, za koje krivično delo mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dve godine, a za krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ, u stavu prvom tačka 2. izreke presude, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa ga je Apelacioni sud u Kragujevcu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine i deset meseci, uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru od 24.01.2024. godine, pa do upućivanja okrivljenog u zavod za izvršenje krivičnih sankcija, ali najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne, dok su u preostalom delu žalbe branilaca okrivljenog i žalba javnog tužioca u celosti odbijene kao neosnovane i u nepreinačenom delu prvostepena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Dalibor Katančević, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) i 3) ZKP i povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijanu drugostepenu presudu i okrivljenog oslobodi od optužbe i, ukoliko smatra da je to od značaja za donošenje odluke, obavesti branioca o sednici veća i odloži izvršenje pravnosnažne presude, u smislu odredbe člana 488. stav 2. i 3. ZKP.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda zahteva, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen i nema propisani sadržaj.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP navodima da se presude zasnivaju na dokazima na kojima se po odredbama ovog zakona ne mogu zasnivati i to zapisnicima o ispitivanju svedoka, oštećenog VV od 12.12.2023. godine i svedoka GG od 01.02.2024. godine, oba data pred VJT u Užicu.

S tim u vezi branilac okrivljenog ističe da privilegovani svedoci GG, supruga okrivljenog i VV, šurak okrivljenog, prilikom davanja svojih iskaza nisu poučeni, ni upozoreni, u smislu odredbe člana 94. ZKP da nisu dužni da svedoče, te se na ovako datim iskazima svedoka ne može zasnivati sudska odluka. Prvostepeni sud je morao ove svedoke da ispita ponovo na glavnom pretresu uz upozorenja iz člana 94. ZKP.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u navedenom delu, Vrhovni sud ocenjuje neosnovanim.

Odredbom člana 94. stav 1. ZKP propisano je da je od dužnosti svedočenja oslobođeno lice: tačka 1) sa kojim okrivljeni živi u braku, vanbračnoj i drugoj trajnoj zajednici života; tačka 2) srodnik okrivljenog po krvi u pravoj liniji, u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, kao i srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno. Stavom 3. istog člana je propisano je da je organ postupka dužan da lice iz stava 1. ovog člana, pre ispitivanja čim sazna za njegov odnos prema okrivljenom, upozori da ne mora da svedoči, a upozorenje i odgovor se unose u zapisnik.

Iz spisa predmeta proizlazi da su na zapisniku o ispitivanju svedoka VV pred VJT u Užicu Kti 12/23 od 12.12.2023. godine, kao i na zapisniku o ispitivanju svedoka GG pred VJT u Užicu Kti 12/23 od 01.02.2024. godine, isti upozoreni u smislu odredbe člana 95. stav 1. ,2. i 3. ZKP, pored toga svedoci su upozoreni u smislu odredbe člana 93. stav 1. ZKP na razloge za isključenje dužnosti svedočenja, kao i člana 94. stav 1. ZKP na razloge oslobođenja od dužnosti svedočenja. U zapisnik je uneto izričito upozorenje i odricanje od prava da ne svedoči svedoka GG, supruge okrivljenog AA, dok je svedok VV nakon predočavanja upozorenja iz člana 93. i 94. ZKP, izjavio da ne postoje navedeni razlozi a zatim je pristao da svedoči. Nakon toga, u daljem toku postupka, svedoci su na glavnom pretresu pred Višim sudom u Užicu ispitani dana 27.08.2024. godine, uz upozorenja da nisu dužni da svedoče s obzirom na rodbinske odnose sa okrivljenim, te su nakon datih upozorenja, izjavili da hoće da svedoče, pa su nakon iskaza svedoka, branioci postavljali pitanja ovim svedocima, što je sve zapisnički konstatovano.

Imajući u vidu navedeno, odnosno citirane odredbe zakona i upozorenja data svedocima prilikom ispitivanja pred javnim tužiocem Višeg javnog tužilaštva u Užicu, a koji svedoci su u vreme ispitivanja imali status privilegovanih svedoka, to Vrhovni sud nalazi da je javni tužilac, a zatim i sud prilikom ponovnog ispitivanja istih svedoka na glavnom pretresu postupio u svemu u skladu sa odredbama člana 94. ZKP, pa su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu ocenjeni kao neosnovani.

Dalje, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrvljenog navodi kao nezakoniti dokaz u smislu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, snimak sigurnosnih kamera izuzet po osnovu naredbe sudije za prethodni postupak Kppr 79/23 od 08.12.2023. godine, a čiji pretres je izvršen dana 26.12.2023. godine, dakle nakon proteka roka od osam dana od izdavanja naredbe, a koji rok je propisan odredbom člana 155. stav 3. ZKP. Samim tim zapisnik o pretresanju opreme na kojoj se čuvaju elektronski zapisi GESK Bajina Bašta KU 60213/23 od 26.12.2023. godine i video zapis na CD disku sa dve nadzorne kamere ispred objekta „Kršenković“ u Bajinoj Bašti u ul. ..., predstavljaju nezakonite dokaze.

Navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog AA, advokat Dalibor Katančević, isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud – Apelacioni sud u Kragujevcu je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude Kž1 110/25 od 21.03.2025. godine je dao jasne i dovoljne razloge za svoj stav da se ne radi o nezakonitim dokazima samim po sebi, ni po načinu pribavljanja, jer u konkretnom slučaju nije bilo mesta primeni odredbe člana 152. stav 3. ZKP, odnosno nije vršeno pretresanje uređaja za automatsku obradu podataka, već samo pregled video snimka sigurnosnih kamera (strana 6, poslednji stav i strana 7 prvi i drugi stav, drugostepene presude), koje razloge Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.

Pored toga, branilac okrivljenog AA, advokat Dalibor Katančević ističe kao nezakoniti dokaz u smislu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija PS Bajina Bašta od 25.11.2023. godine, kao i dokaze proistekle iz ove radnje i to potvrdu o privremeno oduzetim predmetima PS Bajina Bašta od 25.11.2023. godine i zaspisnik o veštačenju Regionalnog centra za kriminalističku forenziku u Užicu od 15.01.2024. godine, a koja dokumentacija se odnosi na 8 bojevih metaka pronađenih dana 25.11.2023. godine u kutiji tableta „Bulardi“.

S tim u vezi branilac ističe da su prilikom pretresa stana i drugih prostorija PS Bajina Bašta od 25.11.2023. godine, svedoci pretresa bili DD, zet okrivljenog AA, odnosno muž njegove rođene sestre ĐĐ, a drugi svedok pretresa je bio EE, otac DD i tast ĐĐ, dok je potvrdu potpisala upravo ĐĐ, rođena sestra okrivljenog. Imajući u vidu da sva navedena lica spadaju u krug privilegovanih svedoka, isti su saglasno odredbi člana 94. ZKP oslobođeni dužnosti svedočenja, pa su ista lica prilikom sastavljanja zapisnika o pretresu stana kao svedoci pretresa trebalo da budu upozorena u smislu odredbe člana 94. ZKP. Navedeni svedoci ĐĐ i DD su na glavnom pretresu koristili svoje pravo da ne svedoče.

Dalje, u zahtevu za zaštitu zakonitosti kao nezakonit dokaz u smislu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA, advokat Dalibor Katančević ističe zapisnik o pretresu stana i drugih prostorija dana 22.08.2022. godine kojom prilikom je pronađeno 13 bojevih puščanih metaka kalibra 7,9 h 55 mm, kao i dokazi proistekli iz ovakvog pretresa i to: potvrda o privremeno oduzetim predmetima od 05.09.2022. godine i zapisnik o balsističkom veštačenju od 30.08.2023. godine.

S tim u vezi navodi da je prilikom sačinjavanja zapisnika o pretresu stana i drugih prostorija dana 22.08.2022. godine, u svojstvu držaoca stana, zapisnik potpisala majka okrivljenog AA – II, dok su kao svedoci pretresa potpisani ŽŽ – supruga okrivljenog BB i ZZ. Imajući u vidu da majka okrivljenog nije poučena u smislu odredbe člana 94. ZKP da nije dužna da učestvuje u bilo kojoj procesnoj ranji u postupku koji se vodi protiv njenog sina navedeni dokazi su nezakoniti i na njima se ne može zasnivati odluka, jer se radi o privilegovanim svedocima.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u navedenom delu, Vrhovni sud ocenjuje neosnovanim.

Iz zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija PU Užice PS Bajina Bašta od 25.11.2023. godine, za okrivljenog AA, proizlazi da je pretresanje izvršeno na osnovu naredbe o pretresanju sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu Kpp.pov.359/23 od 24.11.2023. godine, da je pre preduzimanja pretresanja navedena naredba u smislu člana 156. stav 1. ZKP, predata ĐĐ (sestri okr.AA), kao držaocu stana - porodične kuće, što je konstatovano na zapisniku, uz poziv da dobrovoljno preda lica, odnosno predmete koji se traže, pri čemu je poučena da ima pravo da uzme advokata, odnosno branioca koji može prisustvovati pretresanju, a čije prisustvo ista nije zahtevala, što je u zapisniku takođe konstatovano. Pretresanje je obavljeno u prisustvu dva punoletna građanina u svojstvu svedoka EE i DD, koji su uz ovlašćeno službeno lice potpisali zapisnik, na kojima nisu konstatovane bilo kakve primedbe, o čemu je istog dana 25.11.2023. godine PU Užice PS Bajina Bašta – grupa za suzbijanje kriminala, sačinili potvrdu o privremeno oduzetim predmetima – osam komada pištoljske municije, 7 metaka kalibra 7,62mm i jedan metak kalibra 9mm, a koju potvrdu je potpisala ĐĐ.

Iz zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija PU Užice PS Bajina Bašta broj 3/22 od 22.08.2022. godine, za okrivljenog AA, proizlazi da je pretresanje izvršeno na osnovu naredbe o pretresanju sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu Kpp.pov. 258/22 od 22.08.2022. godine, da je pre preduzimanja pretresanja navedena naredba u smislu člana 156. stav 1. ZKP, predata II (majci okr.AA), kao vlasniku stana - držaocu, što je konstatovano na zapisniku, uz poziv da dobrovoljno preda lica, odnosno predmete koji se traže, pri čemu je poučena da ima pravo da uzme advokata, odnosno branioca koji može prisustvovati pretresanju, a čije prisustvo ista nije zahtevala, što je u zapisniku takođe konstatovano. Pretresanje je obavljeno u prisustvu dva punoletna građanina u svojstvu svedoka ŽŽ i ZZ, koji su uz ovlašćeno službeno lice potpisali zapisnik, na kojima nisu konstatovane bilo kakve primedbe, o čemu je naknadno sačinjena povreda o oduzetim predmetima dana 05.09.2022. godine, koju je okrivljeni odbio da potpiše.

Imajući navedeno u vidu, Vrhovni sud nalazi da je pretresanje stana i drugih prostorija PU Užice PS Bajina Bašta od 25.11.2023. godine i PU Užice PS Bajina Bašta broj 3/22 od 22.08.2022. godine, oba za okrivljenog AA, u svemu izvršeno u skladu sa odredbama člana 155., 156. i 157. ZKP, kojima su propisane pretpostavke i postupak sprovođenja ovih dokaznih radnji, te navedeni zapisnici predstavljaju zakonite dokaze na kojima se presuda u smislu odredaba Zakonika o krivičnom postupku, može zasnivati kao i svi ostali dokazi proistekli iz ovih dokaznih radnji.

Okolnost na koju ukazuje branilac okrivljenog adv. Dalibor Katančević u zahtevu za zaštitu zakonitosti, da su kao svedoci pretresa oba zapisnika potpisala lica koja su u bliskom srodstvu sa okrivljenima, ne čini ove zapisnike nazakonitim dokazom. Ovo imajući u vidu da je odredbom člana 93. i 94. ZKP propisano koja su lica isključena od dužnosti svedočenja i oslobođena od dužnosti svedočenja, a odredbom člana 156. stav 7. ZKP propisano je da pretresanju prisustvuju dva punoletna građanina kao svedoci koji će se pre početka pretresanja upozoriti da paze na tok pretresanja, kao i da imaju pravo da pre potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore na verodostojnost sadržine zapisnika.

Imajući u vidu navedene odredbe, lica koja su bila prisutna ovom pretresanju, a koja su u rodbinskim odnosima sa okrivljenima, kao svedoci pretresanja, odnosno majka kao držalac stana, su u kasnijem toku postupka pred sudom ispitani i upozoreni u smislu odredbe člana 94. ZKP, te njihovo prisustvo ovoj dokaznoj radnji u svojstvu svedoka pretresanja, ne utiče na zakonitost preduzetih radnji, suprotno navodima u zahtevu, kao ni na zakonitost drugih dokaza proisteklih iz ovih radnji, pa su suprotni navodi zahteva kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, u tom delu ocenjeni kao neosnovani. Pri tome, razlozi koji se navode u presudi Kzz 1365/24 od 22.10.2024. godine, a na koju branilac ukazuje u svom zahtevu, se ne odnose na navedenu procesnu situaciju.

Pored toga, branilac okrivljenog AA, advokat Dalibor Katančević, kao nezakoniti dokaz u smislu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP ističe zapisnik o uviđaju mesta događaja ovlašćenog službenog lica PS Bajina Bašta Ku 60213/23 od 29.11.2023. godine, sa izveštajem o forenzičkom pregledu lica mesta Kt 92.217/23 od 27.11.2023. godine, kao i forenzička dokumentacija Knjige uviđaja broj 217/23 od 27.11.2023. godine.

S tim u vezi branilac navodi da je uviđaj obavljen bez prisustva tužioca i bez odluke tužioca kojim su preneta ovlašćenja na radnike PS Bajina Bašta. Branilac ističe da je odredbom člana 135. stav 3. ZKP propisano da ako je radi preduzimanja uviđaja potrebno ući u zgrade, stanove i druge prostorije, da se u toj situaciji primenjuju odredbe člana 155. i 158. stav 1. tačka 1) ZKP, te da je neophodno bilo nabaviti naredbu suda o pretresanju, te da je izvršen pretres stana i drugih prostorija bez naredbe suda i bez prisustva dva svedoka, a ni nakon izvršenog pretresa naknadno policijski službenici nisu shodno odredbi člana 160. ZKP podneli izveštaj sudiji za prethodni postupak.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.

Iz zapisnika o uviđaju mesta događaja ovlašćenog službenog lica PS Bajina Bašta Ku broj 60213/23 od 29.11.2023. godine, proizlazi da je navedenog dana od strane ovlašćenih službenih lica preduzet uviđaj mesta događaja, kao i da je o događaju obavešten javni tužilac Veljko Lazić u Užicu, koji se izjasnio da će uviđaj poveriti policiji. Ova dokazna radnja je preduzeta u ugostiteljskom objektu „Srpski car“ u mestu Rača dana 24.11.2023. godine u 20,00 časova i trajalo je do 25.11.2023. godine do 10,00 časova, a istoj su prisustvovali ovlašćeno službeno lice – krim.inspektor, kao i krim.tehničar i zapsničar, kojom prilikom su zabeležili zatečeno stanje i tragove, nakon čega je urađena skica mesta, kao i dana 27.11.2023. godine forenzička dokumentacija i izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta.

Prema nalaženju ovog suda, zapisnik o uviđaju mesta događaja ovlašćenog službenog lica PS Bajina Bašta Ku broj 60213/23 od 29.11.2023. godine, koji sadrži opis podataka bitnih za tok i sadržinu uviđaja mesta obavljenog dana 24.11.2023. godine i dana 25.11.2023. godine, i opis izuzetih tragova krivičnog dela, sačinjen je od strane nadležnog službenog lica, kome je javni tužilac poverio preduzimanje ovih dokaznih radnji u skladu sa odredbom člana 282. stav 4. ZKP, u vezi člana 133. i 136. ZKP, kojima su propisani uslovi za preduzimanje ove dokazne radnje, pa stoga ne stoje navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA da se radi o nezakonitoj radnji.

Imajući u vidu da je uviđaj, u konkretnom slučaju, obavljen u skladu sa odredbama člana 133. i 136. ZKP, od strane ovlašćenog službenog lica kome je nadležni javni tužilac poverio ovu dokaznu radnju, što je konstatovano u zapisniku o uviđaju mesta, dakle u svemu u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, o čemu je sačinjen zapisnik, u skladu sa odredbom člana 233. stav 3. ZKP, to Vrhovni sud nalazi da je zapisnik o uviđaju, zakonit dokaz, te nije bilo mesta primeni odredbi iz člana 155. i 158. ZKP, pa su suprotni navodi zahteva kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, u tom delu ocenjeni kao neosnovani.

Osim toga, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, navodima da u toku postupka nije dokazano da je okrivljeni preduzeo bilo koju radnju u nameri da liši života ošt. VV, niti je umišaj okrivljenog obuhvatao smrt oštećenog, kao posledicu krivičnog dela ubistvo iz člana113. KZ. Branilac ističe da je u konkretnoj situaciji okrivljeni postupao u nužnoj odbrani jer je oštećeni brat njegove žene, koji je bio posrednik između njih dvoje u brakorazvodnoj parnici, da je GG pokušavala da iznudi sve veći iznos novca na ime izdržavanja od okrivljenog na ime podele bračne tekovine i da je tog dana oštećeni došao sa novom ponudom od milion evra, da je okrivljeni zbog toga osetio bes, da je oštećeni izvadio pištolj i uperio u okrivljenog, ali je okrivljeni uspeo da mu pištolj otme i uperi ga u pravcu oštećenog i poda, da je trajala svađa, osetio je zujanje u ušima i nesvesno opalio iz pištolja. Ovakvu odbranu potvrđuje i nalaz i mišljanje Specijalne zatvorske bolnice, odnosno njegovo psihičko stanje a nije bilo dokaza da je okrivljeni naoružan kritičnom prilikom, već branilac navodi da je oružje pripadalo oštećenom i da je okrivljeni postupao u nužnoj odbrani, odnosno da se radi o institutu krivičnog prava koji isključuje protivpravnost kao element bića krivičnog dela.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 19. stav 2. Krivičnog zakonika je propisano da je nužna ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od svog dobra ili dobra drugoga odbije istovremen protivpravan napad.

U činjeničnom opisu krivičnog dela navedenom u izreci pravnosnažne presude je utvrđeno da je okrivljeni u vreme i na mestu bliže označenom u izreci presude „...sa umišljajem pokušao da liši života oštećenog VV iz ..., ali je dobrovoljno odustao od daljeg preduzimanja radnje izvršenja i sprečio nastupanje posledice, pri čemu su njegove sposobnosti shvatanja značaja dela i mogućnosti upravljanja postupcima bile bitno smanjene zbog kombinacije visoko šaržirane anksioznosti i afekta besa visokog intenziteta uz istovremeno dejstvo alkohola i tableta za smirenje, na taj način što ga je prethodno pozvao radi razgovora zbog porodičnih problema pa nakon što je oštećeni prihvatio njegov poziv, sa njim se svojim putničkim motornim vozilom marke „mercedes“ reg.oznake...odvezao do apartmanskog kompleksa „Srpski car“, pozvao ga da uđe u jedan od apartmana što je oštećeni i učinio, pa mu se obratio rečima „pi.ko jedna“ držeći u ruci pištolj (nepoznatih identifikacionih oznaka) i ispalio projektil u oštećenog u predelu leve butine i naneo mu tešku telesnu povredu u vidu prostrelne rane (prostreline) u predelu leve butine, sve vreme držeći pištolj sa cevi uperenom u oštećenog a potom naredio da izađe iz apartmana i uputi se prema reci Drini gde je oštećeni na njegov zahtev skinuo sa sebe odeću do pojasa, sve vreme krvareći od zadobijene povrede, govorio oštećenom da je kriv za njegove porodične probleme, što je oštećeni negirao, istom pretio a nakon izvesnog vremena odvezao ga do Doma zdravlja u Bajinoj Bašti radi ukazivanja lekarske pomoći, a bio je svestan svoga dela, pristao na njegovo izvršenje i bio svestan zabranjenosti dela“.

Imajući u vidu navedeni činjenični opis krivičnog dela utvrđen u izreci pravnosnažne presude u kome je jasno navedeno da je okrivljeni odvezao oštećenog do apartmanskog kompleksa, pozvao ga da uđe u jedan od apartmana što je oštećeni i učinio, pa mu se obratio rečima „pi.ko jedna“ držeći u ruci pištolj i ispalio projektil u oštećenog čime mu je naneo tešku telesnu povredu bliže opisanu u izreci presude, to dakle, po nalaženju Vrhovnog suda, nedvosmisleno proizilazi da, u konkretnom slučaju, nisu ispunjeni zakonski uslovi za primenu instituta nužne odbrane prema okrivljenom AA iz člana 19. KZ, vezano za uslove napada i odbrane, jer napada nije ni bilo, te da se u opisanim radnjama okrivljenog AA stiču sva bitna zakonska subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela ubistvo u pokušaju uz dobrovoljni odustanak iz člana 113. u vezi člana 32. KZ, za koje je on optužen i pravnosnažno oglašen krivim, zbog čega se kao neosnovani ocenjuju suprotni navodi branioca okrivljenog AA kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP u vezi člana 19. KZ.

Pored toga, branilac okrivljenog numeriše bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 441. stav 4. ZKP, ali istu obrazlaže navodima da je okrivljeni oslobođen za krivično delo iz člana 138. KZ, da je sud trebalo tokom postupka da utvrdi koji su to troškovi vezani za ovo krivično delo i da ih izdvoji od ostalih troškova, a da sud nije doneo odluku o troškovima postupka, te da je izreka nejasna i nepotpuna u tom delu, kao i da je obrazloženje neprihvatljivo imajući u vidu troškove veštačenja, troškove za pristup svedoka i slično, na koji način branilac okrivljenog ističe povredu odredbe člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP i člana 440. ZKP.

Međutim, povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP i člana 440. ZKP, shodno odredbi člana 485. ZKP, nisu predmet razmatranja od strane Vrhovnog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, dakle nisu dozvoljeni razlozi, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti numeriše povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, međutim, kako branilac u obrazloženju zahteva uopšte ne ukazuje u čemu se navedena povreda sastoji, to zahtev u ovom delu nema propisan sadržaj, u smislu člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona podrazumeva kako opredeljenje o kojoj tačno povredi zakona je reč, tako i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji. Stoga je Vrhovni sud, s obzirom da ne može po službenoj dužnosti ispitivati u čemu se eventualna povreda zakona sastoji, budući da se u skladu sa odredbama člana 489. stav 1. ZKP, kreće samo u granicama podnetog zahteva, odnosno razloga, dela i pravca pobijanja, našao da podneti zahtev u ovom delu, nema zakonom propisani sadržaj.

Iz iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) u vezi člana 484. i 485. stav 4. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Predsednik veća-sudija

Maša Denić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković