
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24560/2024
19.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Mirjane Andrijašević i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, obojice iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dragan Stanisavljević, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Goran Ilić, advokat iz ..., radi zaštite od uznemiravanja prava svojine i činidbe, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2708/2023 od 02.08.2023. godine, u sednici održanoj 19.02.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2708/2023 od 02.08.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2708/2023 od 02.08.2023. godine.
ODBIJA SE, zahtev tužilaca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2708/2023 od 02.08.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu P 527/21 od 30.11.2021. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev, utvrđeno prema tuženom da je uzmemiravao tužioce u pravu svojine vodozahvatnog rezervoara za vodu na kat.parc. .. KO ..., sa cevovodom i postojećem načinu vodosnabdevanja tužilaca sa dva izvora na navedenoj parceli, na taj način što je na istoj parceli izgradio rezervoar- šahtu u kojoj je usmerio vodu iz dva izvora koje koriste tužioci, a potom vodu odveo u svoju parcelu za koju činjenicu su tužioci saznali početkom 2019. godine i naloženo tuženom da prestane sa uzmeniravanjem tužilaca u svojini vodozahvatnog rezervoara sa cevovodom i postojećem načinu vodosnabdevanja, izvrši uklanjanje sagrađene sabirne šahte za vodu, sa dovodnim cevima od dva izvora do šahte i odvodnim crevom od šahte prema parceli tuženog, a prostor na parceli dovede u prvobitno stanje i obavezan tuženi da tužiocima na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 160.050,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP).
Tužioci su podneli odgovor na reviziju.
Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom, primenom čl. 3. i 42. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, utvrđeno je da je tuženi uzmemiravao tužioce u pravu svojine vodozahvatnog rezervoara za vodu na kat.parc. .. KO ..., sa cevovodom i postojećem načinu vodosnabdevanja tužilaca sa dva izvora na navedenoj parceli, na taj način što je na istoj parceli izgradio rezervoar- šahtu u kojoj je usmerio vodu iz dva izvora koje koriste tužioci i naloženo tuženom da prestane sa uzmeniravanjem tužilaca u svojini vodozahvatnog rezervoara, izvrši uklanjanje sagrađene sabirne šahte za vodu, sa dovodnim cevima od dva izvora do šahte i odvodnim crevom od šahte prema parceli tuženog, a prostor na parceli dovede u prvobitno stanje.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Tuženi nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju o istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Pored navedenog, revizijom se osporava ocena dokaza i pravilno utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije. Primena ovog instituta je predviđena isključivo za pitanja materijalnog prava, pa je potrebno da se u reviziji jasno navede pravno pitanje čije se razmatranje predlaže i obrazloži potreba njegovog razmatranja u smislu ispunjenja uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 13.05.2019. godine. Vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Tužiocima ne pripada pravo na naknadu troškova revizijskog postupka, jer sastav odgovora na reviziju nije bila nužna radnja za odlučivanje u revizijskom postupku, pa je primenom člana 165. ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
