Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, kojom rešenje pobija u celosti, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijano rešenje u granicama propisanim odredbom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23 – dr. zakon), a u vezi sa odredbom člana 420. stav 1. i stav 6. istog Zakona, i našao da revizija nije osnovana.

U postupku donošenja pobijanog rešenja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužilac je podneo predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 08.01.2018. godine, na osnovu kog je doneto rešenje o izvršenju Privrednog suda u Beogradu Iiv 80/18 od 22.01.2018. godine, kojim je tuženi PD „PUPIN TELEKOM“ AD Beograd obavezan da tužiocu plati iznos od 50.791.470,42 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.09.2015. godine do isplate. Po izjavljenom prigovoru, Privredni sud u Beogradu je doneo rešenje Ipv (Iv) 841/18 od 07.06.2018. godine kojim je stavio van snage rešenje o izvršenju u delu kojim su određeni sredstvo i predmet izvršenja i ukinuo sprovedene radnje, a postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga. Eventualnim tužbenim zahtevom, koga je postavio 12.12.2018. godine, tužilac traži da sud utvrdi potraživanje tužioca prema tuženom u iznosu od 50.791.470,42 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.09.2015. godine do 22.09.2021. godine. Potraživanje tužilac zasniva na osnovu ugovorne kazne zbog neispunjenja ugovornih obaveza od strane tuženog, iz ugovora broj 108-36-53-13 od 07.03.2013. godine. U toku ove parnice o tužbi protiv PD „PUPIN TELEKOM“ AD Beograd je odlučeno presudom Privrednog suda u Beogradu P 5735/18 od 23.05.2019. godine. Rešenjem Privrednog suda u Beogradu St broj 90/21 od 22.09.2021. godine otvoren je postupak stečaja nad ovde tuženim. Rešenjem Privrednog suda u Beogradu P 5735/2018 od 26.10.2021. godine utvrđen je prekid postupka usled nastupanja posledica otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. Postupak je nastavljen na predlog tuženog, u odnosu na PD „PUPIN TELEKOM“ AD Beograd – u stečaju čiji stečajni upravnik je izjavio da preuzima postupak, rešenjem Privrednog suda u Beogradu P 5735/18 od 10.11.2023. godine. Privredni apelacioni sud je rešenjem 12Pž 1280/23 od 30.05.2024. godine ukinuo presudu P 5735/18 od 23.05.2019. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku, prvostepeni sud je usvojio eventualni tužbeni zahtev i utvrdio potraživanje tužioca prema tuženom u iznosu od 50.791.470,42 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.09.2015. godine do 22.09.2021. godine, koja presuda je ukinuta pobijanim drugostepenim rešenjem i odbačena tužba.

Drugostepeni sud je primenom odredbe člana 391. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa odredbom člana 117. Zakona o stečaju, ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu sa tužbenim zahtevom da se utvrdi potraživanje tužioca prema tuženom za navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom, jer tužilac nije do zaključenja glavne rasprave dostavio dokaz da je potraživanje prijavio u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženim, niti je dokazao da je ovo potraživanje priznato u Unapred pripremljenom planu reorganizacije, a zaključak o osporavanju potraživanja i uput na parnicu predstavlja procesnu pretpostavku za vođenje parnice protiv tuženog nad kojim se vodi postupak stečaja. Stoga, nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje parnice protiv tuženog nad kojim se vodi postupak stečaja.

Tužilac u reviziji osporava pravilnost primene odredbe člana 117. Zakona o stečaju od strane drugostepenog suda. Smatra bitnim da je postupak stečaja otvoren u toku parnice, a da je pre toga bio pokrenut postupak radi usvajanja Plana reorganizacije. Tužilac je tražio da se izmeni usvojeni Plan reorganizacije, na način što bi se potraživanje tužioca uvrstilo u pravnosnažni Plan. Kako je postupak koji je prekinut zbog otvaranja stečaja nad dužnikom – tuženim nastavljen, to se može smatrati da je nakon osporenog potraživanja tužioca isti upućen na parnicu. Drugačije postupanje bi značilo pretrani formalizam i ugrožavanje pravičnosti posutpka i pravne sigurnosti.

Vrhovni sud nalazi da navodi revizije nisu osnovani.

Odredbama Zakona o stečaju, člana 88, u trenutku nstupanja pravnih posledica otvaranja postupka stečaja prekidaju se svi sudski postupci u odnosu na stečajnog dužnika i na njegovu imovinu.

Članom 90. Zakona o stečaju propisano je da se parnični postupak u kojem je stečajni dužnik tuženi nastavlja ako je: 1. tužilac kao stečajni ili razlučni poverilac podneo blagovremenu i urednu prijavu potraživanja; 2. na ispitnom ročištu stečajni upravnik osporio prijavu potraživanja; 3. tužilac kao stečajni ili razlučni poverilac zaključkom stečajnog sudije upućen na nastavak prekinutog parničnog postupka radi utvrđivanja osporenog potraživanja; 4. tužilac kao stečajni ili razlučni poverilac predložio nastavak prekinutog postupka u roku od osam dana od dana prijema zaključka stečajnog sudije iz tačke 3. ovog člana. Prema članu 91. istog zakona, ako nisu ispunjeni svi uslovi iz člana 90, parnični sud rešenjem odbacuje predlog za nastavak prekinutog postupka, a ako su ispunjeni svi uslovi iz člana 90, parnični sud će rešenjem protiv koga nije dozvoljena posebna žalba odrediti nastavak postupka.

Odredbom člana 111. stav 1. Zakona o stečaju, poverioci prijave potraživanja podnose nadležnom sudu u pisanom obliku. Ako se prijavljuju potraživanja o kojima se vodi parnica, u prijavi se navodi sud pred kojim teče postupak sa oznakom spisa (stav 3.)

Članom 117. stav 1. Zakona o stečaju propisano je da poverilac čije je potraživanje osporeno upućuje se na parnicu, odnosno na nastavak prekinutog parničnog ili arbitražnog postupka radi utvrđivanja osporenog potraživanja, koju može da pokrene, odnosno nastavi u roku od 15 dana od dana prijema zaključka iz člana 116. ovog zakona, odnosno od dana isteka roka za medijaciju u skladu sa članom 115. ovog zakona. Poverilac koji nije postupio na način iz stava 1. ovog člana gubi to pravo i svojstvo stečajnog poverioca za osporeno potraživanje (stav 2.)

Procesnu legitimaciju za utvrđenje osporenog potraživanja u parnici imaju samo ona lica koja je stečajni upravnik uputio na parnicu. Po upućivanju na parnicu, tako legitimisano lice podnosi ili tužbu za utvrđenje ili predlog za nastavak prekinutog parničnog postupka. Bilo da je reč o tužbi za utvrđenje ili o predlogu za nastavak postupka, da bi bili ispunjeni uslovi za vođenje parničnog postupka potrebno je da poverilac potraživanje u stečaju prijavi, da stečajni upravnik ospori potraživanje a stečajni sudija zaključkom uputi poverioca na parnicu odnosno nastavak prekinutog postupka. U suprotnom, ako zaključka stečajnog sudije nema, poverilac gubi pravo da ostvari svoje potraživanje prema stečajnom dužniku.

U situaciji kada tužilac nije dostavio dokaz da je potraživanje prema ovde tuženom prijavio u stečajnom postupku, niti je dostavio dokaz da je predmetno potraživanje priznato u Unapred pripremljenom planu reorganizacije, to je pravilan zaključak drugostepenog suda da je tužba za odbacivanje. Ne stoje navodi revizije da je postupanje suda u konkretnom sllučaju posledica preteranog formalizma, u situaciji kada je tužilac u toku postupka postavio zahtev za utvrđenje potrživanja, tuženi tokom celog postupka osporavao tužbeni zahtev, a zatim je po prekidu zbog otvaranja stečaja nad tuženim postupak nastavljen na predlog tuženog stečajnog dužnika, te da se u takvoj situaciji može smatrati da je nakon osporenog potraživanja tužioca isti upućen na parnicu. Ovakvoj pretpostavci nema mesta, jer primena pravila o stečajnom postupku obavezuje. Izostanak prijave potraživanja u stečajnom postupku, na način i u rokovima kako je to propisano, a time izostanak ispitivanja prijavljenog potraživanja i upućivanja poverioca na utvrđivanje osporenog postraživanja kao uslova za ostvarivanje potraživanja prema stečajnom dužniku, ne može se nadomestiti time što je postupak nastavljen na predlog stečajnog dužnika, a tužbeni zahtev već osporen. Isto tako, nisu od značaja navodi da je potraživanje zasnovano na menici, jer to ne menja procesni uslov za dopuštenost tužbe za utvrđivanje potraživanja prema stečajnom dužniku, kako je napred obrazloženo.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena revizija, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, primenom člana 414. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku Vrhovni sud odlučio je kao u stavu I izreke.

Pravo na naknadu troškova revizijskog postupka tužilac nema jer nije uspeo u postupku po reviziji.

Predsednik veća - sudija

Tatjana Miljuš,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković