
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9003/2024
12.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca ODS „EPS DISTRIBUCIJA doo Beograd, Ogranak ED Ruma, čiji je punomoćnik Milenko Radovanov, advokat iz ..., protiv tuženog AA, iz ..., čiji je punomoćnik Nemanja Kolarić, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 915/23 od 04.10.2023. godine, u sednici održanoj 12.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 915/23 od 04.10.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 915/23 od 04.10.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 915/23 od 04.10.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P 670/20 od 10.02.2023. godine, u odbijajućem delu odluke o glavnom zahtevu i troškovima postupka po zahtevu tužioca. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom obavezujućem delu odluke o troškovima postupka po zahtevu tuženog tako što se dosuđeni iznos od 66.000,00 dinara snižava na iznos od 51.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, a odbija se zahtev tuženog za iznos od 15.000,00 dinara sa kamatom. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... i 10/23 - drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženih kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom primenom materijalnog prava iz odredbi člana 210. ZOO i članova 156. i 157. Zakona o energetici, i primenom pravila o teretu dokazivanja, odbijen je tužbeni zahtev za isplatu duga po osnovu neovlašćene potrošnje električne energije od strane tuženog. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene odluke u skladu sa praksom i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje u reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, jer pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Tužilac u reviziji nije pružio dokaze o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova. Osim toga, revizijom se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Stoga, kako nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, to je Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 3.000 evra, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi sticanja bez osnova podneta je 02.06.2020. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 88.937,19 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je Vrhovni sud našao da revizija tužioca nije dozvoljena, primenom odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
