Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku-ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), Vrhovni sud je ocenio da je revizija neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Ukazivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP je bez uticaja s obzirom da ista ne predstavlja revizijski razlog.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužena je bila u braku sa VV u kom braku je rođen maloletni BB ...2010. godine. VV je preminuo ...2016. godine. Mal. BB je sa roditeljima živeo u ..., u kući očeve majke, u kojoj su živeli i očeva sestra i njen suprug. VV je bio sklon alkoholu pa je tužena prvi put, u avgustu 2011. godine, Centru za socijalni rad prijavila njegovo ponašanje kada joj je u alkoholisanom stanju pretio i uznemiravao maloletnog BB i nju. Od tada je tužena u više navrata napuštala bračnu zajednicu i vraćala se, kako bi iznova pokušala zajednički život sa VV, zbog učestalih svađa i pretnji od strane supruga. U tim situacijama tužena je odlazila ili kod majke u ..., Kosovo, ili kod dece iz prvog braka. U trenutku kada je suprug preminuo, tužena je sa detetom bila na Kosovu. Vratila se u kuću gde su maloletni BB i ona nastavili da žive. U maju te godine otputovala je kod sestre u inostranstvo, dete je ostalo u domaćinstvu tetke, koja je tada postavljena BB za privremenog staratelja i tu dužnost je vršila do septembra 2016. godine kada se tužena vratila. Zbog konfliktnih odnosa sa sestrom pokojnog supruga i njegovom majkom, tužena je definitivno napustila kuću 27.12.2021. godine, nakon svađe sa sestrom pokojnog supruga. Rešenjem organa starateljstva od 05.04.2022. godine mal. BB privremeno je postavljena za staraoca tetka GG.

Mal. BB redovno pohađa školu, postigao je vrlo dobar uspeh. U školu dolazi uredan, sa potrebnim priborom, izvršava svoje obaveze, a što se tiče vladanja predstavlja primer drugim učenicima.

Prema izveštaju Centra za socijalni rad, mal. BB je iskazao želju da nastavi da živi u kući u kojoj živi od rođenja i da se o njemu i dalje brine tetka. Iskazao je veliki otpor kada je u pitanju kontakt sa majkom. Navodi da ona često odsustvuje od kuće, da nekad i ne zna gde je, jer mu se ne javlja na telefon kada je pozove. Kod njega je prisutan strah da ga majka ne odvede na silu negde gde on ne bi želeo da bude. Pred Centrom za socijalni rad i saslušan pred sudom bio je jasan u želji da ostane da živi sa tetkom u kući u kojoj je rođen i da tamo ima sve potrebno za život. Majka iskazuje želju da se stara o njemu i da vrši roditeljsko pravo nad njim ali se sve svodi na njenoj iskazanoj želji, ali ne pokazuje kako bi tu svoju želju realizovala. Živi kao podstanar u jednoj sobi, u kući žene o kojoj se stara, nije u stalnom radnom odnosu, često odlazi na Kosovo i kod dece u ... . U periodu kada je ostvarivala kontakte sa BB, tužena nije uspela da realno uspostavi kontakt sa njim, ona ne prepoznaje njegove potrebe, već prateći svoje potrebe i želje, narušava njegov mir i spokojstvo, što je izraženo u njenom sačekivanju BB ispred škole a što on ne želi. Uprkos savetodavnom radu, nije pokazala poboljšanje u postupanju prema detetu. Tetka je preuzela potpunu brigu i staranje o maloletnom BB i to čini na odgovarajući način. Stručni tim Centra za socijalni rad je procenio da je u interesu maloletnog deteta da majka bude delimično lišena roditeljskog prava.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je u najboljem interesu maloletnog deteta da majka bude delimično lišena roditeljskog prava pa su primenom odredbe člana 82. Porodičnog zakona usvojili tužbeni zahtev.

Nasuprot revizijskim navodima, po oceni Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 266. Porodičnog zakona, propisano je da u sporu za zaštitu prava deteta i o sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava, sud je uvek dužan da se rukovodi najboljem interesu deteta.

Saglasno navedenom, najbolji interes deteta je pravni stadard koji se ceni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a elementi za procenu su, između ostalog, uzrast i pol deteta, želje i osećanja deteta s obzirom na uzrast i zrelost, potrebe deteta i to vaspitne, potrebe stanovanja, ishrana, odevanja, zdravstvene brige i drugo, kao i sposobnost roditelja da zadovolji utvrđene potrebe.

Suprotno navodima revizije, imajući u vidu konkretne okolnosti, pravilno su odlučili nižestepeni sudovi kada u tuženu delimično lišili roditeljskog prava.

Prema odredbi člana 67. Porodičnog zakona, roditeljsko pravo je izvedeno iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta. Sadržina roditeljskog prava, koja se sastoji od dužnosti staranja o detetu, čuvanja i podizanja, vaspitanja i obrazovanja, zastupanja i izdržavanja deteta, kao i upravljanja i raspolaganja njegovom imovinom, regulisana je odredbama člana 68- 74. Porodičnog zakona, a suština ovih dužnosti i prava roditelja je dobrobit i najbolji interes deteta. Ako roditelj zloupotrebljava prava ili grubo zanemaruje dužnosti, odnosno nesavesno vrši prava ili dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, može biti potupno ili delimčno lišen roditeljskog prava, pod uslovima predviđeni članom 81, odnosno članom 82. istog zakona.

Prema odredbama člana 82. Porodičnog zakona, roditelj koji nesavesno vrši prava ili dužnosti iz sadržine roditeljskog prava može biti delimično lišen roditeljskog prava (stav 1.). Sudska odluka o delimičnom lišenju roditeljskog prava može lišiti roditelja jednog ili više prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, osim dužnosti da izdržava dete (stav 2.). Roditelj koji vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava i dužnosti na čuvanje, podizanje, vaspitanje, obrazovanje i zastupanje deteta, te na upravljanje i raspolaganje imovinom deteta (stav 3.), dok roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava na održavanje ličnih odnosa sa detetom i prava da odlučuje o pitanjima koje bitno utiče na život deteta (stav 4.).

Odredbom člana 270. Porodičnog zakona, propisano je da je sud, pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju, odnosno lišenju roditeljskog prava, dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima. Odredbom člana 266. stav 1. istog zakona, propisano je da je u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje, odnosno lišenje roditeljskog prava, sud uvek dužan da se rukovodi najboljem interesu deteta.

Najbolji interes deteta je pravni standard koji se procenjuje na osnovu niza objektivnih i subjektivnih okolnosti, a u svakom slučaju elementi za procenu najboljeg interesa deteta obuhvataju, između ostalog, mišljenje deteta, očuvanje porodične sredine i održavanja odnosa, kao i zdravlje, briga, zaštita i sigurnost deteta. Saglasno odredbama Porodičnog zakona i normama međunarodnog prava, pre svega Konvencije o pravima deteta, svako dete ima pravo na obezbeđenje najboljih mogućih uslova za njegov pravilan rast i razvoj, pravo na obrazovanje u skladu sa sposobnostima, željama i sklonostima, pravo na odmor i slobodno vreme, kao i na igru i rekreaciju koja odgovara njegovom uzrastu. Ova prava deteta su u korealaciji sa obavezama roditelja da mu obezbede uslove za ostvarivanja tih prava, u skladu sa svojim mogućnostima.

Suprotno navodima revizije, Vrhovni sud nalazi da je odluka o delimičnom lišenju roditeljskog prava tužene prema maloletnom BB doneta u najboljem interesu deteta, imajući u vidu iskazanu želju mal. BB i stručno mišljenje Centra za socijalni rad Jagodina. Tužena kao majka je zanemarila svoje obaveze i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava a kod nje nije uočena sposobnost ni kapacitet da detetu obezbedi stabilno i sigurno porodično okruženje. I pored toga što tužena iskazuje zainteresovanost za život mal. BB, ona nije preduzela, uz pomoć radnika organa starateljstva, nikakve radnje ni aktivnosti koje bi joj omogućile najpre revitalizaciju odnosa sa detetom, a potom i dublji i sadržajniji kontakt sa njim, niti bilo kakvu konkretnu aktivnost da nađe posao i obezbedi stambeni prostor u kome će živeti sa detetom. BB je bio napušten od strane majke u više navrata kada je ona napuštala zajednicu. Maloletnom detetu je za pravilan razvoj neophodna stabilnost, kontinuitet i konzistentnost u smislu adekvatne organizacije vremena, prostora, aktivnosti u kojima živi a što tužena nije omogućila uprkos uputstvima Centra za socijalni rad. Tužena nije radila ni na održavanju i uspostavljanju normalnog odnosa sa tetkom maloletnog BB koja se o njemu stara, već je konflikt prenosila na dete stalnom pričom da je ona rodila BB i da je ona njemu majka, što takođe predstavlja jedan od vidova zanemarivanja potreba deteta i prepoznavanja njegovih primarnih interesa, kako to pravilno zaključuju i nižestepeni sudovi.

Vrhovni sud stoga nalazi da je najbolji interes maloletnog deteta u ovom slučaju pravilno zaštićen sudskom odlukom o delimčnom lišenju određenih roditeljskih prava tužene, kojoj ova prava mogu biti vraćena ukoliko bi prestali razlozi zbog kojih je ova odluka doneta u smislu člana 83. Porodičnog zakona.

Neosnovano se revizijom ističe da je sud bio dužan da izvede dokaz veštačenjem od strane sudskih veštaka jer je to jedino dokaz na kome se presuda može zasnovati. Po oceni Vrhovnog suda, u situaciji kada je organ starateljstva kao specijalizovana ustanova dao sveobuhvatan nalaz i stručno mišljenje, nakon što je primenio sve potrebne dijagnostičke metode, nije bilo potrebe za određivanjem dokaza veštačenjem putem sudskih veštaka odgovarajuće struke. Takođe, neosnovano se revizijom ukazuje da je materijalno stanje tužene bilo odlučna činjenica za donošenje odluke u ovom sporu. Nasuprot tome, nižestepeni sudovi su odluku doneli imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, nakon čega su dali procenu roditeljskih kapaciteta tužene i njenog odnosa prema vršenju prava i dužnosti i sadržine roditeljskog prava, kojih je pobijanom odlukom lišena.

Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 414. ZPP, doneta je odluka kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković