
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1296/2025
20.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bojane Paunović, predsednika veća, Dijane Janković, Milene Rašić, Tatjane Vuković i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarom, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i drugih, zbog produženog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 33. i člana 61. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA i okrivljenog BB, advokata Filipa Domazeta, i zahtevu branioca okrivljenog VV, advokata Jelene Dimić Stanojev, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K 406/23 od 10.12.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 176/25 od 12.08.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 20.11.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJU SE, kao nedozvoljeni, zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA i okrivljenog BB, advokata Filipa Domazeta, i branioca okrivljenog VV, advokata Jelene Dimić Stanojev, podneti protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K 406/23 od 10.12.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 176/25 od 12.08.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu K 406/23 od 10.12.2024. godine okrivljeni AA, BB i VV oglašeni su krivim zbog produženog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 1. tačka 1) KZ u vezi člana 33. i člana 61. KZ i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 2 (dva) meseca u koje im se uračunava vreme provedeno u pritvoru i to okrivljenom AA i okrivljenom BB u periodu od 13.07.2017. godine do 25.07.2017. godine, a okrivljenom VV u periodu od 20.07.2023. godine do 21.07.2023. godine.
Okrivljeni su obavezani da naknade troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem.
Oštećene škole i to: OŠ „Vojislav Ilić mlađi“ iz sela Hum, OŠ „Vuk Karadžić“ iz Doljevca, OŠ „Stevan Sinđelić“ iz sela Kamenica i OŠ „Vuk Karadžić“ iz sela Malošište, upućene su da imovinskopravne zahteve ostvare u parničnom postupku.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 176/25 od 12.08.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih AA, BB i VV, a presuda Osnovnog suda u Nišu K 406/23 od 10.12.2024. godine potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahteve za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli:
- branilac okrivljenog AA i okrivljenog BB, advokat Filip Domazet, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP bez opredeljivanja konkretne povrede zakona u smislu člana 485. stav 4) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači pobijane presude tako što će okrivljene osloboditi od optužbe ili im ublažiti kazne ili ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu,
- branilac okrivljenog VV, advokat Jelena Dimić Stanojev, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP i povreda zakona iz člana 428. stav 3. i člana 441. stav 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili mu ublažiti kaznu ili ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.
Vrhovni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih AA, BB i VV, pa je našao:
Zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA i okrivljenog BB, advokata Filipa Domazeta, i branioca okrivljenog VV, advokata Jelene Dimić Stanojev, su nedozvoljeni.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. istog člana, propisani su uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.
Branilac okrivljenog AA i okrivljenog BB, advokat Filip Domazet, zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP bez opredeljivanja konkretne povrede zakona u smislu člana 485. stav 4. ZKP, ali u obrazloženju zahteva osporava ocenu dokaza i činjenične zaključke nižestepenih sudova, koji su prema njegovom mišljenju pogrešni i u tom smislu analizira razloge pobijanih presuda, te iznosi sopstveni zaključak da nije utvrđeno da su okrivljeni izvršili krivična dela za koje su oglašeni krivim i na taj način, prema nalaženju Vrhovnog suda, ukazuje na povredu zakona iz člana 16. ZKP, koju u zahtevu i sam označava, zatim na povredu zakona iz 440. ZKP i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, dok navodima kojima obrazlaže olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenih AA i BB, kojima, prema njegovom mišljenju, prvostepeni sud nije dao adekvatan značaj, ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.
Međutim, povrede zakona iz člana 16, člana 440. i člana 441. stav 1. ZKP i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, na koje se ukazuje iznetim navodima zahteva branioca okrivljenog AA i okrivljenog BB, advokata Filipa Domazeta, ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, pa je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA i okrivljenog BB, advokata Filipa Domazeta, ocenio kao nedozvoljen.
Prema nalaženju Vrhovnog suda, iz zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog VV, advokata Jelene Dimić Stanojev, proizlazi da branilac u zahtevu samo formalno označava povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, zbog koje okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, međutim ovu povredu zakona obrazlaže navodima da iz izreke prvostepenog suda, koja je nerazumljiva, i utvrđenog činjeničnog stanja, ne proizlazi zaključak da su okrivljeni izvršili krivično delo u saizvršilaštvu, da nije moguće da su radnje opisane u izreci prvostepene presude, preduzimali zajednički, te da prisustvo okrivljenog VV izvršenju krivičnog dela nije dokazano, na koji način suštinski ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno na povredu zakona iz člana 440. ZKP i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, koju u zahtevu i označava, ističući pored toga i povrede zakona iz člana 428. stav 3. ZKP i člana 441. stav 1. ZKP.
Kako povrede zakona iz člana člana 428. stav 3. ZKP, člana 440. ZKP i člana 441. stav 1. ZKP i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, ne predstavljaju zakonske razloge propisane odredbom člana 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je i zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog VV, advokata Jelene Dimić Stanojev, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Sanja Živanović, s.r. Bojana Paunović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
