
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3089/2024
14.11.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Ivan Bajazit, advokat iz ..., protiv tuženog IGM „Opeka“ DOO Smederevska Palanka, koga zastupa punomoćnik Milanka Jugović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2767/24 od 23.07.2024. godine, u sednici održanoj 14.11.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2767/24 od 23.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Delimičnom presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani, Sudska jedinica u Smederevskoj Palanci P1 16/23 od 06.11.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca AA iz ... i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog br. .. kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu M. br. .. od 30.01.2003. godine, po osnovu tehnološkog viška sa 01.06.2015. godine i poništene su sve pravne posledice koje je to rešenje proizvelo. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca AA iz ... u delu kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad za period od 01.06.2015. godine do 26.07.2018. godine. Stavom trećim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca BB iz ... i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog br. .. kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu od M. bez broja 30.01.2003. godnne po osnovu tehnološkog viška sa 01.06.2015. godine i poništene su sve pravne posledice koje je to rešenje proizvelo, pa je obavezan tuženi da tužioca vrati na rad. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da će o preostalom delu tužbenih zahteva, kao i o troškovima postupka, biti odlučeno konačnom presudom.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2767/24 od 23.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena delimična presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani, Sudska jedinica u Smederevskoj Palanci P1 16/23 od 06.11.2023. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...10/23) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe, neosnovano se sadržinom revizije ukazuje da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP-a, s obzirom na to da je činjenično stanje ono koje je utvrđeno u prvostepenoj presudi. Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. stav 1. ZPP s`obzirom da je drugostepeni sud ocenio sve bitne žalbene navode.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su bili u radnom odnosu kod tuženog i to tužilac AA po osnovu ugovora o radu M br. .. od 30.01.2003. godine i obavljao je poslove na radnom mestu „...“, a tužilac BB je po osnovu ugovora o radu od 30.01.2003. godine obavljao poslove na radnom mestu „...“. Na osnovu pravnosnažne i izvršne sudske odluke na osnovu koje je utvrđeno da je tužiocima nezakonito prestao radni odnos 2003. i 2005. godine, vraćeni su na rad kod tuženog na osnovu rešenja Osnovnog suda u Velikoj Plani od 11.05.2015. godine. Nakon vraćanja na rad tužiocima je otkazan ugovor o radu kao tehnološkom višku i doneta su pobijena rešenja. Tužiocu AA je rešenjem tuženog od 01.06.2015. godine, otkazan ugovor o radu od 30.01.2003. godine iz razloga što je u proteklom periodu do dvanaest godina došlo do tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena u poslovanju, kao i do znatnog smanjenja obima posla, te nema potrebe kod poslodavca za obavljanjem poslova na kojima je radio, niti mu se može obezbediti obavljanje drugih poslova, odnosno osposobljavanje za rad na drugim poslovima. Rešenjem RFZ PIO Filijala Smederevo od 10.08.2018. godine tužiocu AA utvrđeno je pravo na starosnu penziju od 26.07.2018. godine. Tužiocu BB je otkazan ugovor o radu od 30.01.2003. godine sa obrazloženjem da iz razloga tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena u poslovanju i smanjenjem obima posla nema potrebe kod poslodavca za obavljanjem poslova na kojima je zaposleni radio, te da mu se ne može obezbediti obavljanje drugih poslova, niti osposobljavanje za rad na drugim poslovima. U rešenju je konstatovano da je zaposlenima 25.07.2003. godine isplaćena otpremnina u visini utvrđenoj prema odredbama tada važećeg Zakona o radu, čime je ovo pravo u potpunosti ostvareno.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilaca AA i BB i utvrdio da je pobijenim rešenjima, njima nezakonito prestao radni odnos, nalazeći da osporena rešenja sadrže samo uopštene formulacije i da se iz njihove sadržine ne može utvrditi koje su to promene dovele do toga da tužioci budu proglašeni tehnološkim viškom, odnosno koji su to razlozi zbog kojih tužioci ne mogu obavljati rad kod tuženog. Sledom toga, obavezao je tuženog da tužioca BB vrati na rad, dok je zahtev tužioca AA za vraćanje na rad odbijen, jer mu je utvrđeno pravo na starosnu penziju 26.07.2018. godine, pa nema osnova za vraćanje na rad. Takav pravni zaključak prihvatio je i drugostepeni sud.
Po oceni Vrhovnog suda nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.
Rešenja tuženog o otkazu ugovora o radu doneta su primenom otkaznog razloga iz člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 24/2005 ... 75/14) a kojim je propisano da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla. Članom 193. stav 1. Zakona o radu utvrđeno je da se zaposlenom u pisanom obliku dostavlja rešenje o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti sa obrazloženjem i poukom o pravnom leku, osim iz člana 172. ovog Zakona. Odlučivanje može početi tek pošto se utvrde činjenice od značaja za primenu relevantnog propisa, pri čemu obrazloženje sadrži razloge kojima se opravdava odluka.
Navedene promene kod poslodavca predstavljaju njegovu poslovnu politiku, koju sud nije ovlašćen da ceni u postupku ocene zakonitosti rešenja o prestanku radnog odnosa zaposlenog po ovom osnovu, ali razlozi za prestanak potrebe za radom zaposlenog moraju biti opravdani. Teret dokazivanja je činjenica koja obrazuje otkazni razlog iz citirane zakonske odredbe, a koje se ogledaju u nastupanju konkretne tehnološke, ekonomske ili organizacione promene leže na poslodacu. Zaposleni koji je proglašen tehnološkim viškom mora biti upoznat sa činjenicom da je njegovo radno mesto ukinuto ili je došlo do smanjenja broja izvršioca, kada se mora navesti razlog zašto je baš on proglašen tehnološkim viškom, što je sve u konkretnom slučaju izostalo.
Pobijana rešenja nisu zakonita, jer ne sadrže razloge iz kojih proizlazi ispunjenost uslova za primenu odredbe 179.stav 5.tačka 1.Zakona o radu. Sud ne može ceniti opravdanost i celishodnost odluke poslodavca o potrebnom broju zaposlenih na nekom radnom mestu, ali rešenje o prestanku radnog odnosa iz ovog razloga, da bi bilo zakonito, ne može sadržati samo pozivanje na ovaj razlog bez jasnog obrazloženja da je do promena došlo. Da bi otkaz iz ovog razloga bio zakonit, potrebno je da je kod poslodavca došlo do tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena usled kojih je prestala potreba za obavljanjem određenog posla ili je došlo do smanjenja obima posla, kao i da je poslodavac pre otkaza ugovora o radu zaposlenom isplatio otpremninu. Navedene promene moraju biti izražene u Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova kod poslodavca ili nekom drugom aktu kojim poslodavac utvrđuje organizacione delove i vrste poslova koji se obavljaju kod poslodavca, vrstu i stepen stručne spreme, kao i druge uslove koji moraju biti ispunjeni za rad na tim poslovima. Ovo posebno kod činjenice da je Pravilnikom o sistematizaciji radnih mesta kod tuženog broj 84 od 05.06.2015.godine sistematizovano radno mesto čuvara, kao i radno mesto građevinskog radnika, pa je bilo neophodno obrazložiti iz kojih razloga ne postoji potreba za osposobljavanjem tužilaca za rad na raspoloživim radnim mestima. Zato su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Osim toga, u smislu člana 158. Zakona o radu osporena rešenja su nezakonita i zbog toga što tužiocima nije isplaćena otpremnina. Isplata otpremnine kao uslov prestanka radnog odnosa zbog prestanka potrebe za radom zaposlenih predstavlja obavezu poslodavca u slučaju kada je zaposleni proglašen „tehnološkim viškom“. S obzirom na to da isplata otpremnine predstavlja jedan od zakonom utvrđenih oblika pravne zaštite zaposlenih u slučaju prestanka radnog odnosa, zbog uvođenja tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena, kojih se zaposleni u smislu člana 60. stav 4. Ustava Republike Srbije ne može odreći, to je bez značaja isplata otpremnine po ranijem utvrđenom nezakonitom rešenju o otkazu ugovora o radu, zbog čega se neosnovano revizijom tuženog ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Kako je u postupku utvrđeno da je tužiocu BB nezakonito prestao radni odnos, pravna posledica nezakonitog prestanka radnog odnosa jeste vraćanje zaposlenog na rad ukoliko on to zahteva, zbog čega je tuženi primenom odredbe člana 191. stav 1. Zakona o radu obavezan da tužioca vrati na rad.
Predmet ocene revizijskog suda nisu bili navodi revizije kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje jer to nije dozvoljen revizijski razlog prema članu 407. stav 2. ZPP.
Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
