Rev 19054/2024 3.6.1; 3.6.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19054/2024
27.03.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca „Projektogradnja - konstrukt“ d.o.o. iz Kovina, čiji je punomoćnik Nikola Mađinac advokat iz ..., protiv tužene Opštine Kovin, Opštinske uprave Kovin, Odeljenja za privredu, imovinskopravne poslove LER-a, registrator opštine Kovin, načelnik opštinske uprave Kovin, predsednik opštine Kovin, čiji je zastupnik Pravobranilaštvo opštine Kovin, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6456/23 od 15.05.2024. godine, u sednici održanoj 27.03.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6456/23 od 15.05.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Smederevu P 2/22 od 24.08.2023. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P 2/22 od 25.01.2024. godine, stavom prvim i drugim izreke, odbijeni su tužbeni zahtevi tužioca bliže navedeni u izreci, kojim je traženo da se utvrdi da je tužena u odnosu na tužioca diskriminatorski postupala i da je diskriminacija zasnovana na ličnom svojstvu tužioca i zakonskog zastupnika tužioca i to zbog statusnog istupanja tužioca kroz pravni promet sa konotacijom vlasništva tužioca, po osnovu teritorijalne pripadnosti, imovnog stanja, političkog ubeđenja, radnog porekla, stručne osposobljenosti, genetske osobenosti, zdravstvene sposobnosti i intelekta zakonskog zastupnika tužioca i jezika kojim se služi, da se utvrdi da su pravne radnje tuženog ništave odnosno nevažeće i naloži tuženom da izvrši radnje bliže navedene u izreci, a sve u cilju sprečavanja daljeg vršenja diskriminacije. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka od 99.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6456/23 od 15.05.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Smederevu P 2/22 od 24.08.2023. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P 2/22 od 25.01.2024. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonom predviđenih razloga.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP u vezi sa članom 41. stav 4. Zakona o zabrani diskriminacije, Vrhovni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Osim navedene bitne povrede, revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP mogu biti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 6, 8, 10, i 11. ZPP ovog zakona, pod uslovom da su isticane u žalbi, odnosno da su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ovog zakona koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom. Ukazivanje revidenta na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP nije osnovano, jer se ne radi o nepravilnoj primeni odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostepenim sudom koje su bile ili mogle da budu od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Tužbom podnetom 04.01.2022. godine, tužilac traži utvrđenje da je tužena diskriminatorski postupala prema tužiocu s obzirom na lična svojstva tužioca i zakonskog zastupnika tužioca iz razloga što nije postupila po njegovim zahtevima radi otklanjanja nepravilnosti u postupku registracije upravnika Stambene zajednice u Ulici Sonje Marinković broj .. u Kovinu.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem od 18.09.2019. godine tužena je upisala u Registar stambenih zajednica AA kao upravnika Stambene zajednice u Ulici Sonje Marinković .. u Kovinu. Tužilac je 24.08.2020. godine podneo tuženoj, načelniku opštinske uprave Kovin, zahtev kojim je tražio da naredi komunalnom inspektoru da u roku od tri dana utvrdi da AA nije vlasnik nijednog posebnog dela stambene zgrade u ovoj ulici, da nije član Skupštine te Stambene zajednice, da nije mogao biti izabran za upravnika shodno članu 49. stav 2. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada, i da se naloži registratoru opštine Kovin da postupi u svemu po nalogu komunalne inspekcije te opštine kojim je ukinuto rešenje broj 360-44/2019 od 19.06.2019. godine, izbriše iz Registra stambenih zajednica AA i uspostavi prethodno stanje po rešenju broj 360-50/2017-1U od 12.12.2017. godine kojim se u Registar stambenih zajednica upisuje BB. Tužena je odbila da donese odluku o zahtevu tužioca. Isti zahtev tužilac je podneo i predsedniku opštine Kovin ali ni on nije doneo odluku i nije postupio po zahtevu. Tužilac je 05.11.2020. godine podneo zahtev registratoru stambenih zajednica opštine Kovin da ukloni rešenje tužene broj 360- 52/2019-1U od 18.09.2019. godine jer nije doneto u skladu sa članom 30. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada i izvrši proveru da li je podnosilac prijave dostavio dokumente uz podnetu prijavu koji su propisani članom 9. stav 1. tačka 1. Pravilnika o sadržini registra i dokumentaciji potrebnoj za registraciju i evidenciju podataka o stambenim zajednicama, kao i načinu podnošenja podataka i dokumenata („Službeni glasnik RS“, br. 49/2017). Tuženi je odbio da donese odluku i o ovom zahtevu. Tužilac je 05.11.2020. godine podneo zahtev Komunalnoj inspekciji opštine Kovin za vršenje inspekcijskog nadzora u skladu sa članom 124. stav 1. Zakona o stanovanju i održavanju stambenih zgrada i proveri da li je Stambena zajednica Sonja Marinković .. registrovala upravnika u skladu sa Zakonom o stanovanju i održavanju zgrada i da li je u Registar stambenih zajednica upisan AA kao upravnik Stambene zajednice Sonja Marinković .. u Kovinu suprotno članu 9. stav 1. tačka 1. Pravilnika o sadržini registra i dokumentaciji potrebnoj za registraciju i evidenciju podataka o stambenim zajednicama, kao i načinu podnošenja podataka i dokumenata i naloži Registru da ukine rešenje o upisu u Registar AA, kao upravnika. Tužena je odbila da donese odluku i o ovom zahtevu. Tužilac je sa Stambenom zajednicom Sonja Marinković broj .. u Kovinu zaključio ugovor – sporazum 12.09.2019. godine o priznanju apsolutne ništavosti pravnih radnji sastavljanja dokumenta pod nazivom Inicijativa za hitno sazivanje sednice Skupštine Stambene zajednice Sonja Marinković .., Kovin, koja je sastavljena 18.08.2019. godine.

Nižestepeni sudovi su utvrdili da opisane radnje tužene, za koje tužilac u činjeničnim navodima tužbe i priloženim dokazima tvrdi da predstavljaju diskriminatorsko ponašanje prema tužiocu, nemaju takav karakter, iz razloga što tužilac nije učinio verovatnim da takvo postupanje tužene predstavlja diskriminatorsko ponašanje u smislu člana 154. Ustava RS, člana 2. stav 1. tačka 1. i članova 5. do 13. Zakona o zabrani diskriminacije, jer ponašanje tužene i njenih organa nije dovedeno u vezu sa ličnim svojstvima tužioca niti njegovog zakonskog zastupnika kao povezanog lica.

Po nalaženju revizijskog suda, s obzirom na traženu pravnu zaštitu i utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su odbili tužbene zahteve tužioca, pa se revizijom neosnovano osporava pravilnost primene materijalnog perava.

Zaštita od diskriminacije predstavlja pravo ličnosti zagarantovano Ustavom Republike Srbije (član 21) i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (član 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju), a od 07.04.2009. godine i Zakonom o zabrani diskriminacije.

Zakonom o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“, broj 22/2009) određeno je značenje izraza „diskriminacija“ i „diskriminatorsko postupanje“, kao i značenje izraza „lice“ i „svako“ (član 2. stav 1. i 2.). Prema toj odredbi, glavno obeleže diskriminacije je neopravdano pravljenje razlike između lica s obzirom na neko njihovo lično ili pretpostavljeno svojstvo, a zaštita od diskriminacije pruža se i pravnom licu koje je registrovano, odnosno obavlja delatnost na teritoriji Republike Srbije.

Iz navedenih zakonskih odredbi proizilazi da je za utvrđenje diskriminacije odnosno diskriminatorskog postupanja potrebno da se lice koje traži zaštitu nalazi u uporedivoj ili bitno sličnoj situaciji u odnosu na drugo lice u odnosu na koje smatra da je diskriminisano, da je pravljenje razlike neopravdano i vezano za neko lično svojstvo diskriminisanog lica, a ukoliko se lice koje traži sudsku zaštitu ne nalazi u takvoj situaciji, diskriminacije nema.

Tužilac nije u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja iz člana 45. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije učinio verovatnim da je tužena izvršila akt diskriminacije ( da je nejednako tretiran u odnosu na druga lica koja su u istoj ili bitno sličnoj situaciji s obzirom na lična svojstva tužioca odnosno njegovog zakonskog zastupnika koje navodi u tužbi). Zbog toga je pravilan zaključak nižestepenih sudova da nije izvršena diskriminacija tužioca po bilo kom osnovu, na posredan ili neposredan način, pa se u ovom sporu neosnovano traži sudska zaštita od diskriminacije.

Zbog iznetog, na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković