
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10560/2025
18.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Ristović, advokat iz ..., protiv tuženih Privredno društvo za obezbeđivanje prava i distribuciju audio-vizuelnih proizvoda Mondo INC DOO Beograd, kao pravnog sledbenika „Adria Media Group“ DOO Beograd i BB iz ..., čiji su zajednički punomoćnici Aleksandar Petrović i Branislav Glogonjac, advokati iz ..., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 198/23 od 17.11.2023. godine, u sednici održanoj 18.09.2025. godine doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 198/23 od 17.11.2023. godine u delu kojim je odbijena žalba tuženih i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom, četvrtom i sedmom izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P3 223/21 dana 24.01.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je tuženi BB kao odgovorni urednik medija „Kurir najuticajnije dnevne novine Balkana“, čiji je izdavač pravni prethodnik tuženog „Adria Media Group“ DOO Beograd, povredio tužiocu pravo na pretpostavku nevinosti objavljivanjem infomacija na naslovnoj strani izdanja br. .. dana ...2021. godine, kao i na stranama br. 2, 3, 4. i 5. uz fotografije tužioca, sa navodima: „Kuća strave. U ovim kućama AA ekipa je sekla glave i jezike, kiselinom uništavala tela žrtava“, „AA i VV po ugledu na zemunski klan izgradili luksuzno zdanje na Konjarniku. Sumnja se da je tu njegova ekipa, pored vikendica po Srbiji, mučila, ubijala i kasapila ljude“. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa su obavezani tuženi „Adria Media Group“ DOO Beograd kao izdavača medija „Kurir najuticajnije dnevne novine Balkana“ i BB kao odgovorni urednik istog medija, da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pretpostavku nevinosti, solidarno isplate iznos od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 24.01.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se tuženi obavežu da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pretpostavku nevinosti solidarno isplate preko dosuđenog do traženog iznosa od još 170.000,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom od 24.01.2023. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan je tuženi BB kao odgovorni urednik medija „Kurir najuticajnije dnevne novine Balkana“ da o svom trošku objavi uvod i izreku ove presude u dnevnim novinama „Kurir najuticajnije dnevne novine Balkana“ bez ikakvog komentara i bez odlaganja, a najkasnije u drugom narednom broju novina od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja. Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se tuženi BB kao odgovorni urednik medija „Kurir najuticajnije dnevne novine Balkana“ obaveže da o svom trošku objavi u celosti presudu u ovim dnevnim novinama, bez ikakvog komentara i bez odlaganja, osim uvoda i izreke, najkasnije u drugom narednom broju novina od dana pravnosnažnosti presude. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se obaveže tuženi „Adria Media Group“ DOO Beograd kao izdavač medija „Kurir najuticajnije dnevne novine Balkana“, da zajedno sa tuženim BB kao odgovornim urednikom ovih novina, o svom trošku objavi ovu presudu u navedenim dnevnim novinama, bez ikakvog komentara i bez odlaganja, a najkasnije u drugom narednom broju novina od dana pravnosnažnosti presude. Stavom sedmim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 63.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastupanja uslova za izvršnost presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž3 198/23 od 17.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom i sedmom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Rešenjem Vrhovnog suda Rev 6519/2024 od 18.04.2024. godine, vraćeni su spisi P3 223/2021 Višem sudu u Beogradu, preko Apelacionog suda u Beogradu, radi otklanjanja procesnog nedostatka.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu P3 223/21 od 16.05.2025. godine utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženog „Adria Media Group“ DOO Beograd zbog brisanja istog iz registra privrednih subjekata, a istim rešenjem je nastavljen postupak u odnosu na Mondo INC DOO Beograd kao pravnog sledbenika privrednog društva „Adria Media Group“ DOO Beograd, koje je prestalo da postoji usled sprovedene promene pripajanja društvu Mondo INC DOO Beograd.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu (u stavu prvom, drugom, četvrtom i sedmom izreke), tuženi su izjavili blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011… 10/2023 – dr. zakon) i našao da je revizija neosnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Tuženi u reviziji ne ukazuju određeno na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka koje mogu biti razlog za izjavljivanje revizije prema članu 407. stav 1. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u dnevnim novinama „Kurir najuticajnije dnevne novine Balkana“ (u daljem tekstu: „Kurir“) izdanje br. .. od ...2021. godine, na naslovnoj strani stoji naslov: „Kuća strave. U ovim kućama AA ekipa je sekla glave i jezike, kiselinom uništavali tela žrtava“, dok je na strani broj 2 objavljen tekst uz naslov: „Ovde je ekipa AA sekla glave i jezike žrtvama! Uhapšena grupa AA, kako se sumnja, u iznajmljenim vikendicama kod Loznice i još dve kuće u Srbiji mučila i ubijala otete muškarce“, a u kom tekstu se dalje navodi: „Uhapšena grupa AA, zvanog AA, kako se sumnja, otimala, mučila i ubijala ljude u iznajmljenim vikendicama kod Loznice, saznaje Kurir. Na ovim mestima članovi ove grupe su, prema našim saznanjima iz istrage, sekli glave i jezike i kiselinom uništavale tela žrtava!“, a potom u nastavku teksta na strani broj 3 je navedeno: „Navodno prilikom pretresa kuća pronađeni su ključni dokazi koji upućuju na to da su nestali muškarci mučeni, a potom spaljivani kiselinom u ovim kućama. Postoje informacije koje ukazuju na to da su jednom ubijenom odsekli glavu, drugom jezik, da su topili delove tela“. Takođe, na istoj strani objavljen je i podnaslov: „Pronađeni ključni dokazi koji upućuju na to da su nestali ljudi mučeni, a potom spaljivani kiselinom“ i „U parku u prirodi držali taoce i vežbali gađanje. Članovi uhapšene ekipe AA obučavani za likvidacije na strelištu na zabačenoj poljani“. Dalje, na strani broj 4 i 5 objavljen je naslov: „Stravično, ljudska kost u AA Šilerovoj! AAje čuvao kao suvenir?! AA i VV, po ugledu na zemunski klan, izgradili luksuzno zdanje na Konjarniku, sumnja se da je tu njegova ekipa, pored vikendica po Srbiji, mučila, ubijala i kasapila ljude“. U okviru predmetnih tekstova, na naslovnoj strani, kao i na strani broj 2 i 5 objavljene su fotografije tužioca bez njegove saglasnosti. Tuženi „Adria Media Group“ DOO Beograd je osnivač medija u kom je tekst objavljen, dok je tuženi BB odgovorni urednik medija i u momentu objavljivanja spornih informacija i u momentu donošenja odluke. Na zvaničnom internet sajtu MUP-a dana 04.02.2021. godine objavljeno je saopštenje pod naslovom: „Ministar Vulin: Uhapšeno 17 osoba, nećemo dozvoliti stvaranje novog „Zemunskog klana“, u kome se navodi: „Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin izjavio je danas da su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u saradnji sa Bezbedonosno informativnom agencijom, a po nalogu Tužilaštva za organizovani kriminal uhapsili 17 pripadnika organizovane kriminalne grupe i poručio da Srbija nikada više sebi neće dozvoliti da se u njoj stvori neki novi „Zemunski klan“ i kriminalna grupa koja misli da je jača od države. Uhapšeno je 17 pripadnika organizovane kriminalne grupe koje misle da su jače od države. Uhapšeno je 17 pripadnika organizovane kriminalne grupe koju su predvodili AA i VV koji se osnovano sumnjiče za ubistvo, iznude, otmice, dilovanje droge i najstrašnija krivična dela“, istakao je Vulin u Palati Srbija i dodao da Srbija neće dozvoliti da na njenoj teritoriji postoje organizovane kriminalne grupe koje misle da mogu da ubijaju, otimaju, diluju, reketiraju, čine iznude i da prođu nekažnjeno.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenjujući materijalno pravo sadržano u odredbama članova 34. stav 3. Ustava Republike Srbije, i članova 5, 9, 15, 73, 79, 80, 101, 103, 112, 113, 114, 115. i 120. Zakona o javnom informisanju i medijima delimično usvojio tužbeni zahtev, zaključivši da navedeni tekstovi, u naslovima i delovima teksta, sadrže nedopuštene informacije jer povređuju pretpostavku nevinosti tužioca tvrdnjama da je tužilac izvršilac krivičnih dela koja mu se stavljaju na teret i u pogledu kojih je krivični postupak u toku, zbog čega tužilac trpi povredu dostojanstva ličnosti i ima pravo na pravičnu naknadu nematerijalne štete u odnosu na oba tužena, kao i pravo na objavljivanje uvoda i izreke presude u odnosu na tuženog odgovornog urednika medija, a da nema osnova za isključenje odgovornosti jer nije reč o informacijama dobijenim od organa javne vlasti.
Drugostepeni sud je u potpunosti prihvatio pravno stanovište i argumentaciju prvostepenog suda, smatrajući da je ovaj sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo.
Tuženi u reviziji navodi da sporne informacije nisu tvrdnje tuženih, već da su u skladu sa zakonom preneta saznanja iz izvora tuženih i javnog saopštenja MUP-a, te izjava predsednika Republike Srbije, Ministra unutrašnjih poslova i zamenika načelnika Uprave kriminalističke policije, sa naznakom da su to saznanja izvora, te da se jasno iz tekstova da zaključiti da je reč o sumnji da je tužilac učinilac krivičnih dela, a da se nigde ne navodi da tužilac jeste učinilac bilo kojeg od krivičnih dela. Revidenti smatraju da su kod takvog stanja stvari nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo i to odredbe člana 5, 9, 52, 73, 79. i 82. Zakona o javnom informisanju i medijima. Nadalje, navode da sud ni na koji način nije utvrdio postojanje i jačinu duševnih bolova na strani tužioca, niti je to tužilac dokazao, niti okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje novčane naknade nematerijalne štete tužiocu, smatrajući da je cilj zahteva za naknadu nematerijalne štete nije satisfakcija tužioca za duševne bolove, već uticaj na medije da ne izveštavaju o postupku koji se protiv njega vodi.
Po oceni Vrhovnog suda, odluke nižestepenih sudova u usvajajućem delu zasnovane su na pravilnoj primeni materijalnog prava, zbog čega su suprotni navodi revizije neosnovani.
Neosnovani su navodi tuženih da su u spornim tekstovima u skladu sa zakonom prenete informacije iz javnih saopštenja MUP-a i izjava državnih organa. Prvostepeni sud je utvrdio sadržinu spornih tekstova, u naslovima i delovima, i sadržinu saopštenja i izjava državnih organa o relevantnim događajima. Prema utvrđenom ne proizilazi da je tačna tvrdnja revidenta o tome da su iznete informacija zapravo prenete izjave, ideje i mišljenja trećih lica. Navodima revizije se pravilnost utvrđene sadržine spornih tekstova i izjava i saopštenja državnih organa ne osporava. Poređenjem utvrđene sadržine spornih tekstova i datih izjava i saopštenja državnih organa upravo proizilazi da je tačan zaključak sudova o tome da tuženi u objavljenim tekstovima nije preneo informacije državnih organa kako su one date, već je izneo tvrdnje o načinu izvršenja određenih dela od strane tužioca, koja nesumnjivo i notorno predstavljaju krivična dela, o čemu nema navoda u saopštenjima i izjavama državnih organa. Stoga ne stoji ni tvrdnja revidenata da u tekstovima tužilac nije označen kao učinilac krivičnog dela. Na izneti način tuženi su povredili pretpostavku nevinosti tužioca, postupajući protivno odredbama člana 73. i 74. Zakona o javnom informisanju i medijima („Službeni glasnik RS“ br. 83/14, 58/15 i 92/16), o čemu je drugostepeni sud dao pravilne razloge, koje revizijski sud u svemu prihvata, bez potrebe za daljim obrazlaganjem, pozivom na odredbe člana 414. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Prema utvrđenju prvostepenog suda, ocenom iskaza tužioca, a protivno navodima revizije, tužilac je trpeo duševne bolove zbog povrede prava na dostojanstvo ličnosti – čast i ugled, povredom prava na pretpostavku nevinosti iznošenjem tvrdnji u spornim tekstovima od strane tuženih i objavljivanjem fotografije tužioca bez njegove saglasnosti protivno odredbi člana 80. Zakona o javnom informisanju i medijima. Ocenom trpljenja tužioca, uz uzimanje u obzir da tužilac nije tražio odgovor niti demanti nakon objavljivanja teksta, čime je propustio da umanji štetu koju je trpeo, te imajući u vidu čitanost medija tuženih, prvostepeni sud je na temelju potpuno utvrđenih činjenica, a protivno navodima revizije, pravilno primenio odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima i člana 232. Zakona o parničnom postupku kada je obavezao tužene, na osnovu odredbe člana 112. stav 1. i člana 115. Zakona o javnom informisanju i medijima, da tužiocu solidarno naknade pretrpljenu nematerijalnu štetu isplatom iznosa od 30.000,00 dinara.
Kako ne stoje razlozi revizije o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, niti o pogrešnoj primeni materijalnog prava, niti postoje razlozi zbog kojih bi pobijana pravnosnažna presuda bila nezakonita, na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti po odredbi člana 408. Zakona o parničnom posutpku, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija,
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
