Rev2 446/2025 3.5.15.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 446/2025
03.09.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Gomilanović, advokat iz ..., protiv tužene BB PR iz ..., vlasnika trgovinske radnje „Izvor zdravlja“, čiji je punomoćnik Marija Vučetić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1407/24 od 25.09.2024. godine, u sednici održanoj 03.09.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv stava drugog i četvrtog izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1407/24 od 25.09.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P1 879/18 od 06.06.2024. godine, poništeno je rešenje tužene od 02.08.2018. godine kojom je tužilji otkazan ugovor o radu. Obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete umesto vraćanja na rad isplati iznos od 29.014,00 dinara sa zateznom kamatom od 15.05.2018. godine do isplate. Odbijen je deo tužbenog zahteva za naknadu štete umesto vraćanja na rad preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 619.434,00 dinara sa zateznom kamatom na iznos razlike. Obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 294.577,88 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1407/24 od 25.09.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Somboru P1 879/18 od 06.06.2024. godine u usvajajućem delu odluke o tužbenom zahtevu za naknadu štete umesto vraćanja na rad, tako što je odbijen zahtev za isplatu zatezne kamate na iznos od 29.014,00 dinara počev od 15.05.2018. do 05.06.2024. godine, kao i u delu odluke o troškovima postupka tako što je odbijen zahtev za naknadu troškova postupka preko iznosa od 237.877,88 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u preostalom usvajajućem delu. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je protiv potvrđujućeg dela i odluke o troškovima postupka blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pravnosnažnu presudu u pobijanom delu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti su u drugostepenom postupku učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tužene na poslovima ... počev od 05.04.2012. do 14.05.2018. godine kada joj je na osnovu rešenja tužene prestao radni odnos zbog smanjenja obima posla. Tužilja se potom prijavila na evidenciju Nacionalne službe za zapošljavanje a dana 08.07.2018. godine zasnovala je radni odnos kod drugog poslodavca. Nakon prestanka radnog odnosa tužilja se obratila tuženoj radi isplate pripadajuće otpremnine. Tužena nije imala novčanih sredstava za isplatu otpremnine. Dana 17.05.2018. godine donela je rešenje kojim se poništava i stavlja van snage rešenje o prestanku radnog odnosa tužilje od 14.05.2018. godine i obavezana tužilja da se vrati na rad kod tužene u roku od tri dana od dana prijema rešenja. Naznačeno rešenje od 17.05.2018. godine tužena je pokušala da dostavi tužilji putem pošte, ali tužilja nije zatečena na adresi prebivališta iz kog razloga je dostava bila neuručena sa naznakom pošte da tužilja pošiljku nije tražila. Budući da tužilja nije primila rešenje od 17.05.2018. godine, tužilja je pokušala dostavu i putem supruga tužilje na kućnu adresu tužilje, te kako se ni on nije zatekao kod kuće navedeno rešenje je stavljeno na oglasnu tablu tužene 28.05.2018. godine. Na oglasnoj tabli je bilo istaknuto do 06.06.2018. godine. Tužena je 09.07.2018. godine tužilji poslala upozorenje o postojanju razloga za prestanak radnog odnosa koje je tužilja primila. Tek tada je po prijemu upozorenja saznala za rešenje na osnovu koga joj je prestao radni odnos, je poništeno i tužilja pozvana na rad. U to vreme tužilja je već bila zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca. Kako se tužilja nije vratila na posao, tužena je 02.08.2018. godine donela rešenje kojim se tužilji otkazuje ugovor o radu iz razloga što se nije vratila na posao u roku od tri dana od prijema poziva za povratak na posao. Naznačeno rešenje od 02.08.2018. godine tužilja je primila dana 13.08.2018. godine. Zarada koju je tužilja ostvarila kod tužene u aprilu 2018. godine kao mesec koji prethodi mesecu u kojem joj je prestao radni odnos iznosi 34.413,00 dinara bruto odnosno 25.554,00 dinara neto.

Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, polazeći od odredbe člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/2005... 113/2017), prvostepeni sud je zaključio da tužilja nije učinila povredu radne discipline koja joj je stavljena na teret. Tužilji nije dostavljeno, u skladu sa zakonom, rešenje tužene od 17.05.2018. godine. Tužilja nije imala saznanja da je rešenje tužene od 14.05.2018. godine (o otkazu ugovora o radu) stavljeno van snage i da je ona obavezana da se u roku od tri dana od dana prijema rešenja vrati na rad kod tužene. Stoga kod tužilje u konkretnom slučaju nije postojala svest o kršenju radne discipline, što je neophodan uslov za postojanje ovog otkaznog razloga. Dakle, bez svesti o nedisciplini nema povrede radne discipline, pa je prvostepeni sud delimično usvojio tužbeni zahtev tužilje.

Drugostepeni sud je u pogledu osnova za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i u pogledu naknade štete za iznos od 29.014,00 dinara u svemu prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda.

Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo.

Prema članu 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu i to ako ne poštuje radni disciplinu propisanu aktom poslodavca odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Prema utvrđenom činjeničnom stanju pravilno je zaključeno da pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu tužilje je nezakonito jer tužilja nije učinila povredu radne discipline koja joj se stavlja na teret. Rešenje tužilji nije dostavljeno u skladu sa zakonom (rešenje od 17.05.2018. godine). Tužilja nije imala saznanje da je rešenje tužene od 14.05.2018. godine (otkaz ugovora o radu) stavljeno van snage te da je ona u obavezi da se u roku od tri dana od dana prijema rešenja vrati na posao kod tužene. Pravilno je zaključeno da u konkretnom slučaju tužilja nije imala svest o kršenju radne discipline. Taj uslov neophodan je za postojanje otkaznog razloga. Bez svesti o nedisciplini nema povrede radne discipline, pa je stoga pravilno zaključeno da je rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito. Zaključeno je da dostava rešenja od 17.05.2018. godine nije izvršena u skladu sa zakonom (član 75. stav 5. Zakona o opštem upravnom postupku) pa je pravilno odlučeno da se ne može prihvatiti da je nastupila posledica iz člana 75. stav 6. ZOUP-a odnosno pravna pretpostavka da je rešenje tužilji pravilno dostavljeno. Tužilja je zasnovala rad kod drugog poslodavca pa tužilji pripada naknada štete samo za period dok nije zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca.

Navodima revizije ne dovodi se u pitanje pravilnost pobijane odluke. Ne mogu se prihvatiti navodi revizije da je dostava rešenja od 17.05.2018. godine o stavljanju van snage rešenja o prestanku radnog odnosa od 14.05.2018. godine tužilji pravilno izvršena jer izvedeni dokazi koji su nižestepeni sudovi cenili osnovano ukazuju da ti navodi nisu prihvatljivi. Zakon o opštem upravnom postupku je jasno precizirao način dostave, odredbe koje regulišu tu dostavu, koje su citirane u obrazloženju presude nisu poštovane, a osim toga i činjenica da li je tužena tražila isplatu otpremnine ili ne nije od bitnog značaja jer je to zakonska obaveza tužene ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi.

Pravilna je odluka suda o troškovima postupka.

Imajući u vidu napred izneto, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković