Rev 16141/2024 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16141/2024
10.04.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u vanparničnom postupku predlagača AA iz ..., BB iz ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Miroslav Lazarević, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda JP iz Beograda i krajnjeg korisnika Grada Beograda, koje zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda sa sedištem u Beogradu, radi određivanja naknade, odlučujući o revizijama protivnika predlagača i krajnjeg korisnika, izjavljenim protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 13162/22 od 06.03.2024. godine, u sednici održanoj 10.04.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJU SE, kao nedozvoljene, revizije protivnika predlagača i krajnjeg korisnika izjavljene protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 13162/22 od 06.03.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Drugog osnovnog suda u Beogradu R1 325/19 od 05.04.2022. godine, stavom prvim izreke, određena je naknada za preneto uz naknadu zemljište u bivšem vlasništvu AA sa 4/8 idealna dela, BB sa 2/8 idealna dela, VV sa 1/8 idealnog dela i GG sa 1/8 idealnog dela u cilju izgradnje sanitarne deponije Vinča i to: kat.parc. .., njiva 4. klase, na potesu .. pov. 2081 m2 i kat.parc. .., njiva 4. klase na potesu ..., pov. 1477 m2, obe upisane u list nepokretnosti br. .. KO Vinča na osnovu rešenja Odeljenja za opštu upravu i imovinsko-pravne poslove Opštine Grocka br. I-12 br. 465-19/2019 od 13.03.2019. godine, koje je postalo pravnosnažno dana 05.04.2019. godine u korist Grada Beograda, po predlogu Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, u iznosu od 6.244.290,00 dinara. Stavom drugim izreke obavezan je protivnik predlagača – krajnji korisnik Grad Beograd da predlagačima isplati naknade u ukupnom iznos od 6.244.290,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, od čega predlagaču AA na ime 4/8 idealnog dela iznos od 3.122.145,00 dinara, predlagaču BB na ime 2/8 idealnog dela iznos od 1.561.072,50 dinara, predlagaču VV na ime 1/8 idealnog dela iznos od 780.536,25 dinara i predlagaču GG na ime 1/8 idealnog dela iznos od 780.536,25 dinara. Stavom trećim izreke obavezan je protivnik predlagača – krajnji korisnik Grad Beograd da predlagačima solidarno naknadi troškove vanparničnog postupka u iznos od 629.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti rešenja do isplate.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž 13162/22 od 06.03.2024. godine, odbijene su, kao neosnovane, žalbe protivnika predlagača i krajnjeg korisnika i potvrđeno prvostepeno rešenje.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, protivnik predlagača i krajnji korisnik su blagovremeno izjavili revizije, u smislu odredbe člana 403. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizija na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizije protivnika predlagača i krajnjeg korisnika nisu dozvoljene jer su izjavljene protiv odluke protiv koje se po zakonu ne mogu izjaviti.

Odredbom člana 27. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, koji se primenjuje u ovom postupku, propisano je da je u postupku u kome se odlučuje o imovinsko- pravnim stvarima revizija dozvoljena pod uslovima pod kojima se po Zakonu o parničnom postupku može izjaviti revizija u imovinsko-pravnim sporovima, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Članom 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

S tim u vezi, na revizijski postupak u ovoj pravnoj stvari shodno se primenjuje imovinski cenzus za izjavljivanje revizije propisan članom 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Inicijalni akt - predlog u ovoj pravnoj stvari podnet je 19.11.2019. godine, od strane više predlagača koji su obrazovali procesnu zajednicu običnih suparničara u smislu člana 209. ZPP, pa se vrednost revizijom pobijanog dela ceni u odnosu na svakog suparničara ponaosob, a najviša vrednost pobijanog dela je 3.122.145,00 dinara. Kako je ovaj iznos očigledno ispod novčanog cenzusa za dozvoljenost revizije propisanog citiranom odredbom člana 403. stav 3. ZPP, iz tog razloga revizije protivnika predlagača i krajnjeg korisnika nisu dozvoljene.

Na osnovu navedenog, Vrhovni sud je primenom člana 413. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP i članom 30. stav 2. ZVP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković