Rev 25289/2024 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25289/2024
11.02.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, dr Ilije Zindovića i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca Udruženje osiguravača Srbije – Garantni fond, Novi Beograd, čiji je punomoćnik Vesna Browne iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Konstantin Rankov, advokat iz ..., radi regresa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 609/24 od 22.02.2024. godine, u sednici održanoj 11.02.2026.godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 609/24 od 22.02.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 609/24 od 22.02.2024. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 9473/18 od 14.09.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime regresa isplati iznos od 576.192,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.10.2010. godine do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 225.374,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 609/24 od 22.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za dosuđenje troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Tužilac je dao odgovor na reviziju.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Ceneći razloge tuženog za odlučivanje o reviziji kao posebnoj, Vrhovni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni navedeni uslovi iz citirane zakonske odredbe da se dozvoli odlučivanje o reviziji kao posebnoj.

U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu radi regresa, u činjenično-pravnoj situaciji da je tužilac po presudi i vansudskom poravnanju isplatio naknadu štete prouzrokovane oštećenim licima u saobraćajnoj nezgodi za koju je tuženi oglašen krivim, a koji je upravljao vozilom koje u momentu nastanka nezgode nije bilo osigurano od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima, pa je tužbeni zahtev usvojen s pozivom na odredbe člana 73. tačka 2., 99. i 104. stav 2. Zakona o osiguranju imovine i lica („Službeni list SRJ“, br. 30/96) koji je na osnovu prelazne odredbe iz člana 245. Zakona o osiguranju važio na dan štetnog događaja i odredaba Zakona o obligacionim odnosima navedenih u nižestepenim presudama. Imajući u vidu razloge na kojima su zasnovane presude nižestepenih sudova, navode iznete u reviziji, i da je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahteva prema utvrđenom činjeničnom stanju koje se u postupku po reviziji ne može osporavati, i da je institut izuzetne dozvoljenosti revizije rezervisan isključivo za pitanja iz domena primene materijalnog prava, pod uslovima propisanim citiranom odredbom člana 404. stav 1. ZPP, po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da se prihvati odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Pobijanom presudom nije odstupljeno od sudske prakse, a po oceni ovog suda, u konkretnom slučaju ne postoji potreba ni za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Kako na osnovu iznetog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi regresa podneta je 27.10.2010. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 576.192,00 dinara.

Imajući u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o imovinsko-pravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija tuženog nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka je odbijen, jer tuženi nije uspeo u postupku po reviziji.

Vrhovni sud je imao u vidu da je drugostepeni sud pogrešno označio broj prvostepene odluke, ali kako je reč o tehničkoj grešci u pisanju, ista se može ispraviti u svako doba.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković