
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Us 10/2025
29.12.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Jasmine Stamenković, članova veća, sa savetnikom Mirelom Kostadinović, kao zapisničarem, rešavajući sukob nadležnosti između Upravnog suda u Beogradu i Prvog osnovnog suda u Beogradu, u sporu po tužbi AA iz ... i mal. BB iz ... kog zastupa zak. zastupnik majka AA iz ..., čiji je punomoćnik Todorović R. Goran advokat iz ..., u predmetu novčane naknade, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 29.12.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
Za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno i mesno je NADLEŽAN Prvi osnovni sud u Beogradu.
O b r a z l o ž e nj e
Upravni sud u Beogradu je podneo zahtev za rešavanje sukoba nadležnosti sa Prvim osnovnim sudom u Beogradu koji se rešenjem P 2344/23 od 15.06.2023. godine oglasio nenadležnim za postupanje po tužbi AA i maloletnog BB, oboje iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Sektora za ljudske resurse, radi poništaja rešenja tuženog broj 08.7 br: 421-5847 od 30.11.2020. godine i obaveze tuženog da tužiocima solidarno isplati na ime jednokratne novčane pomoći iznos od 2.401.708,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do konačne isplate.
Rešavajući nastali sukob nadležnosti u skladu sa odredbom člana 32. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), Vrhovni sud je našao da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno i mesno nadležan Prvi osnovni sud u Beogradu.
Prema odredbi člana 24. istog zakona, osnovni sud u prvom stepenu sudi u građanskopravnom sporu ako za pojedini građanskopravni spor nije nadležan drugi sud i vodi izvršni i vanparnični postupak, osim ako zakonom nije drukčije propisano (stav 2).
Odredbom člana 31. stav 1. istog zakona propisano je da Upravni sud sudi u upravnom sporu.
Odredbama člana 3. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, broj 111/09) propisano je: da u upravnom sporu sud odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata, osim u pogledu kojih je predviđena drugačija sudska zaštita (stav 1), da u upravnom sporu sud odlučuje i o zakonitosti konačnih pojedinačnih akata kojima se rešava o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu, u pogledu kojih u određenom slučaju zakonom nije predviđena drugačija sudska zaštita (stav 2), da sud u upravnom sporu odlučuje i o zakonitosti drugih konačnih pojedinačnih akata kada je to zakonom predviđeno (stav 3). Odredbom člana 4. istog zakona propisano je da upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste pojedinačni pravni akt kojim nadležni organ, neposrednom primenom propisa rešava o određenom pravu ili obavezi fizičkog ili pravnog lica, odnosno druge stranke u upravnoj stvari. Odredbom člana 5. Zakona o upravnim sporovima propisano je da upravna stvar, u smislu ovog zakona, jeste pojedinačna nesporna situacija od javnog interesa u kojoj neposredno iz pravnih propisa proizilazi potreba da se buduće ponašanje stranke autoritativno pravno odredi.
Prema odredbi člana 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23) ovim zakonom se uređuju pravila postupka za pružanje sudske pravne zaštite po kojima se postupa i odlučuje u parnicama za rešavanje sporova nastalih povodom povrede prava ličnosti i sporova iz porodičnih, radnih, privrednih, imovinskopravnih i drugih građanskopravnih odnosa, osim sporova za koje je posebnim zakonom propisana druga vrsta postupka.
Odredbom člana 3. stav 1. tačka 4. Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava („Službeni glasnik Republike Srbije“ br. 101/2013) propisano je da je Prvi osnovni sud u Beogradu (osnovan) za teritoriju opština Vračar, Zvezdara, Palilula, Savski venac i Stari grad.
Osporenim rešenjem tuženog od 30.11.2020. godine odbijen je zahtev za jednokratnu novčanu pomoć AA, udovice preminulog radnika Sektora za vanredne situacije, VV, kao neosnovan. Prvi osnovni sud u Beogradu smatra da se radi o poništaju rešenja tuženog o čijoj zakonitosti (u drugom stepenu) može da odlučuje Žalbena komisija Vlade RS, u smislu člana 140. i člana 142. Zakona o državnim službenicima, a da je u osporenoj odluci data pogrešna pravna pouka zbog koje stranka ne može da snosi štetne posledice. Upravni sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome su stranke podnele zahtev za isplatu određenog novčanog potraživanja, pa osporeno rešenje nema karakter upravnog odlučivanja u smislu člana 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima, već je za rešavanje ove pravne stvari nadležan sud opšte nadležnosti.
Odredbom člana 192. Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“, br 6/16...87/18) propisano je da u slučaju smrti policijskog službenika koja je nastupila kao posledica povrede na radu, profesionalnog oboljenja ili opasne pojave, porodica koju je izdržavao policijski službenik ima pravo na jednokratnu novčanu pomoć u visini od 36 prosečnih plata zaposlenih u ministarstvu, isplaćenih u mesecu koji je prethodio mesecu kada je nastupio slučaj.
Odredbom člana 250. istog zakona, propisano je da ako ovim zakonom, propisima donetim na osnovu ovog zakona i posebnim kolektivnim ugovorom za policijske službenike nije drugačije propisano, na prava i dužnosti, rad i radne odnose policijskih službenika, primenjuju se propisi o državnim službenicima i poseban kolektivni ugovor zaključen u skladu sa tim propisima, opšti propisi o radu i zakon kojim se uređuje opšti upravni postupak.
Odredbom člana 140. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik RS“, br 79/05...19/25), propisano je da o pravima i dužnostima državnog službenika odlučuje rukovodilac rešenjem, ako ovim ili drugim zakonom ili drugim propisom nije drukčije određeno (stav 1). Pri odlučivanju o pravima i dužnostima državnog službenika primenjuje se zakon kojim se uređuje opšti upravni postupak, izuzev kod odlučivanja o odgovornosti za štetu (stav 4).
Odredbom člana 142. istog zakona, propisano je da žalbene komisije odlučuju o žalbama državnih službenika na rešenja kojima se u upravnom postupku odlučuje o njihovim pravima i dužnostima i o žalbama učesnika internog i javnog konkursa (stav 1). Žalbene komisije imaju sva ovlašćenja drugostepenog organa i primenjuju zakon kojim se uređuje opšti upravni postupak (stav 2).
Rešavajući navedeni sukob nadležnosti, Vrhovni sud je našao da osporeni akt nije donet u upravnoj stvari u smislu odredaba člana 3. stav 1. i člana 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima, kao ni da je pojedinačni akt iz člana 3. stav 2. i 3. istog zakona, o čijoj se zakonitosti se odlučuje o upravnom sporu, već se radi o sporu nastalom povodom građanskopravnog odnosa za koji je nadležan osnovni sud. Suprug i otac tužilaca jeste bio državni službenik, ali se ne odlučuje o njegovom pravu kao državnog službenika, već o pravu na jednokratnu pomoć iz člana 192. Zakona o policiji koje zakonski naslednici potražuju od njegovog poslodavca.
Imajući u vidu sve navedeno, Vrhovni sud je našao da je za poslupanje u ovoj pravnoj stvari primenom člana 24. stav 2. Zakona o uređenju sudova nadležan osnovni sud, a primenom člana 3. stav 1. tačka 4. Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava, mesno je nadležan Prvi osnovni sud u Beogradu.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 32. stav 2. Zakona o uređenju sudova, rešio kao u dispozitivu ovog rešenja.
REŠENO U VRHOVNOM SUDU
dana 29.12.2025. godine, Us 10/2025
Zapisničar Predsednik veća – sudija
Mirela Kostadinović, s.r. Jelena Ivanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
