
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19312/2024
29.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., selo ..., čiji je punomoćnik Dragan Živković, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Valjeva, čiji je zakonski zastupnik Zajedničko javno pravobranilaštvo Grada Valjeva, Opštine Lajkovac, Ljig, Mionice i Osečina, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 390/23 od 27.06.2024. godine, u sednici održanoj 29.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 390/23 od 27.06.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 390/23 od 27.06.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P 777/22 od 28.11.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezan tuženi da tužiocu plati materijalnu štetu na ime 20 uginulih ovaca 590.000,00 dinara, 8 uginulih jagnjadi 113.280,00 dinara, 20 nerođenih jagnjadi 222.048,00 dinara, na ime subvencije 140.000,00 dinara, na ime troškova izrade dva zapisnika veterinarske službe 3.000,00 dinara, što ukupno čini iznos od 1.068.328,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 28.11.2022. godine kao dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu plati troškove postupka od 182.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 390/23 od 27.06.2024. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Valjevu P 777/22 od 28.11.2022. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije tuženog primenom člana 404. stav 2 Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana da se dozvoli odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Predmet tražene pravne zaštite je naknade materijalne štete koju je tužilac pretrpeo na svom poljoprivrednom gazdinstvu, koje ima ograđen i obezbeđen ovčarnik, od strane pasa lutalica koji su nanela štetu njegovom stadu ovaca i jagnjadi, za koju je odgovoran tuženi, pri čemu je utvrđeno da nema doprinosa tužioca nastanku štete, pa je sud našao da je tužbeni zahtev osnovan i primenom odredbe Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o komunalnim delatnostima i Zakona o lokalnoj samoupravi obavezao tuženog da tužiocu naknadi potraživani iznos štete. Tuženi navodima revizije osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti razlog za izjavljivanje posebne revizije, a uz reviziju nije dostavio, niti se pozvao na presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju sudova u istoj ili bitno sličnoj činjeničnopravnoj stvari.
Imajući u vidu da se radi o parnici u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva zavisi od utvrđenja činjenica u svakom konkretnom slučaju, relevantnih za primenu materijalnog prava, a nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni za novim tumačenje prava, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizija na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizije tuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 29.01.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 1.068.328,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu sa zahtevom za novčano potraživanje u kome utvrđena vrednost predmeta spora ne prelazi zakonom propisani imovinski cenzus za dopuštenost revizije po članu 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.
Iz tog razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
