Rev 13546/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13546/2025
25.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje – protivtužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Gordijana Binić Anđelić, advokat iz ..., protiv tuženog – protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Milan Burgić, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženog – protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1016/25 od 15.05.2025. godine, u sednici održanoj 25.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog – protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1016/25 od 15.05.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog – protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1016/25 od 15.05.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kruševcu P 319/24 od 23.12.2024. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužilja vlasnik - nosilac prava svojine na k.p. br. .. k.o. Kruševac, površine 750 m2, sa obimom udela 530/750, a tuženi - protivtužilac vlasnik – nosilac prava svojine na k.p. br. .. k.o. Kruševac, sa obimom udela 220/750, u merama i granicama bliže navedenim u tom stavu izreke, što su tužilja i tuženi dužni da jedan drugom ovo pravo priznaju i trpe, te da dozvole da se svako od njih upiše kod SKN Kruševac u svojstvu nosioca prava svojine u navedenim udelima. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev tuženog – protivtužioca kojim je tražio da se utvrdi da je suvlasnik idealnog dela od 319/750 k.p. br. .. k.o. Kruševac, kao i da je vlasnik porodične stambene zgrade broj 2, površine 101 m2, izgrađene na ovoj parceli i vlasnik pomoćne zgrade upisane kao pomoćni objekat broj 5, površine 23 m2, što je tužilja - protivtužena dužna da prizna i trpi i dozvoli da se tuženi - protivtužilac uknjiži kao suvlasnik na delu parcele i kao vlasnik ova dva objekta kod RGZ SKN Kruševac. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 308.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1016/25 od 15.05.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog – protivtužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kruševcu P 319/24 od 23.12.2024. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi - protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 404. stav 2 Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana da se dozvoli odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Predmet tražene pravne zaštite po tužbi i protivtužbi je utvrđenje prava svojine na nepokretnosti po osnovu pravnog posla. Nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev i utvrdili pravo svojine tužilje i tuženog na predmetnoj parceli u određenim udelima, koje je tužilja stekla po osnovu Ugovora o doživotnom izdržavanju, a tuženi po osnovu Ugovora o kupoprodaji i poravnanja zaključenog pred sudom, shodno odredbi člana 20. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Odbili su protivtužbeni zahtev nalazeći da nema mesta primeni odredbe člana 28. stav 4. i člana 72. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, te da nisu ispunjeni uslovi za sticanje prava svojine tuženog na određenim udelima predmetne parcele ocenjujući da njegova državina nije savesna, te da nije protekao zakonski rok, kao i da nije osnovan zahtev za utvrđenje prava svojine na objektima s obzirom da za jedan objekat nema pravni interes jer je već upisan kao vlasnik, a za drugi objekat je ugovorom o kupoprodaji određeno u kojim merama i granicama je stekao pravo svojine, pa neosnovano zahteva utvrđenje prava svojine na tom objektu u celini. Tuženi - protivtužilac ukazivanjem na pogrešnu primenu materijalnog prava osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Imajući u vidu da se radi o parnici u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva zavisi od utvrđenja činjenica u svakom konkretnom slučaju, relevantnih za primenu materijalnog prava, a nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni za novim tumačenje prava, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizija na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog - protivtužioca nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 24.03.2021. godine, a vrednost predmeta spora po tužbi je 25.000,00 dinara, a po protivtužbi 90.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu sa zahtevom za nenovčano potraživanje u kome utvrđena vrednost predmeta spora ne prelazi zakonom propisani imovinski cenzus za dopuštenost revizije po članu 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.

Iz tog razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković