
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 154/2026
26.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Goran Živković, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4388/24 od 07.05.2025. godine, u sednici održanoj 26.02.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4388/24 od 07.05.2025. godine u stavu prvom izreke, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4388/24 od 07.05.2025. godine u stavu prvom izreke.
ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 9968/2022 od 27.03.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev u celosti i obavezan tuženi da u ime i za račun tužilje uplati nadležnom organu pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje obračunate na najnižu mesečnu osnovicu za uplatu doprinosa u iznosu od 40.143,00 dinara, za svaki mesec od 15.04. od 15.10. u periodu od 2003. do 2015. godine, na iznose bliže navedene u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da nakon izvršenih uplata iz stava prvog izreke presude za period od 15.04.2003. godine do 15.10.2015. godine, nadležnom Republičkom Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje u ime i za račun tužilje popuni i podnese Prijavu podataka za utvrđivanje staža osiguranja, zarade, naknade zarade, osnovice osiguranja i visine uplaćenih doprinosa „Obrazac M-4“ i Prijavu promene podataka za utvrđivanje staža osiguranja, zarade, naknade zarade, osnovicu osiguranja i visine uplaćenih doprinosa „Obrazac M-8“ za period radnog angažovanja iz stava prvog izreke presude od 15.04.2003. godine do 15.10.2015. godine. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 133.550,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastupanja uslova za izvršenje do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4388/24 od 07.05.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke kojom je obavezan tuženi da u ime i za račun tužilje uplati nadležnom organu pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje obračunate na najnižu mesečnu osnovicu za uplatu doprinosa u iznosu od 40.143,00 dinara, za period od 15.04.2004. godine do 15.10.2015. godine i u delu stava drugog izreke, kojom je obavezan tuženi da nakon izvršenih uplata iz dela stava prvog izreke ožalbene presude, nadležnom Republičkom Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje u ime i za račun tužilje popuni i podnese prijavu podataka za utvrđivanje staža osiguranja, zarade, naknade zarade, osnovice osiguranja i visine uplaćenih doprinosa „Obrazac M-4“ i prijavu promene podataka za utvrđivanje staža osiguranja, zarade, naknade zarade, osnovicu osiguranja i visine uplaćenih doprinosa „Obrazac M-8“ za period radnog angažovanja iz dela stava prvog izreke ožalbene presude od 15.04.2004. godine do 15.10.2015. godine. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da u njeno ime i za njen račun na dosuđene iznose za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati kamatu za period počev od 15.01.2024. godine do konačne isplate. Stavom trećim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog i drugog izreke i u stavu trećem izreke i predmet u tom delu upućen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u stavu prvom izreke (potvrđujući deo), tuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilja je podnela odgovor na reviziju tuženog zahtevajući naknadu troškova revizijskog postupka u visini sastava odgovora na reviziju i sudskih taksi.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23, u daljem tekstu: ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je uplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u korist tužilje nadležnom organu, obračunata na najnižu mesečnu osnovicu za uplatu doprinosa u iznosu od 40.143,00 dinara za period u kom je tužilja obavljala poslove na ispaljivanju protivgradnih raketa za period sezone protivgradne zaštite na osnovu više zaključenih ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa tuženim. Pobijana presuda kojom je tužbeni zahtev delimično usvojen za period od 15.04.2004. godine do 15.10.2015. godine zasnovana je na odredbama članova 2, 4, 6. stav 1. tačke 1,2, 8. i 27., 7, 13, 16, 36, 37, 39, 40. i 51. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, članova 104, 105. i 197. Zakona o radu,člana 13. Zakona o porezu na dohodak građana i člana 12. stav 1. tačka 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja da tuženi za tužilju nije na pravilan i zakonit način obračunavao i uplatio doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i utvrđenog iznosa razlike doprinosa prema drugoj varijati nalaza i mišenja sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke koje tuženi treba da uplati po tom osnovu. Pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu. Tužena u reviziji ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučio je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima, revizija nije dozvoljena osim kada se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje. Tada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela u smislu odredbe člana 403. stav 3. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi uplate doprinosa tužilja je podnela 03.08.2022. godine, opredeljujući vrednost predmeta spora od 100.000,00 dinara. Podneskom od 19.02.2024. godine tužba je preinačena na vrednost predmeta spora od 651.909,06 dinara.
Imajući u vidu da ovo nije parnica iz radnog spora u smislu odredbe člana 441. ZPP kod kojih je revizija uvek dozvoljena, jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, već uplata doprinosa, a da je vrednost predmeta spora niža od dinarske protivvrednosti 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Vrhovni sud je odbio zahtev tužilje za naknadu troškova odgovora na reviziju s obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP, zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
