Rev 2229/2025 3.1.2.8.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2229/2025
27.02.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Lončar advokat iz ..., protiv tuženog AD za osiguranje „Triglav osiguranje“ iz Beograda, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1214/24 od 20.11.2024. godine, na sednici održanoj 27.02.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1214/24 od 20.11.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Rumi P 178/23 od 13.05.2024. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za strah isplati 40.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 40.000,00 dinara za period od 07.12.2020. godine do 13.05.2024. godine. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete isplati 22.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od pravosnažnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 135.668,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1214/24 od 20.11.2024. godine žalba tuženog je delimično usvojena i prvostepena presuda potvrđena u prvom stavu izreke, a preinačena u trećem stavu izreke tako što je odbijen zahtev za naknadu materijalne štete u iznosu od 22.500,00 dinara sa traženom kamatom i u delu odluke o troškovima postupka, tako što je dosuđeni iznos od 135.668,00 dinara snižen na iznos od 109.158,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je za razliku između dosuđenog i traženog iznosa zahtev tužioca odbijen. Tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.520,00 dinara, dok je za razliku između traženog i dosuđenog iznosa zahtev odbijen.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Zakonom o parničnom postupku propisano je stranke mogu da izjave reviziju protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu (član 403. stav 1) i da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka (član 403. stav 2. tačka 2).

Međutim, postupak u sporovima male vrednosti, kao poseban postupak, uređen je glavom XXXIII Zakona o parničnom postupku, tako što je propisano da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (član 468. stav 1); da revizija protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti nije dozvoljena (479. stav 6); kao i da ako u odredbama te glave nije drugačije propisano, u postupku u sporovima male vrednosti shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona (član 467).

U konkretnom slučaju radi se o imovinskopravnom sporu, u kome vrednost predmeta spora od 62.500,00 dinara ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, u kome je postupak i sproveden po pravilima iz glave XXXIII Zakona o parničnom postupku, koja se odnosi na postupak u sporovima male vrednosti.

S obzirom na izloženo, iako je revizija tužioca izjavljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, njena dozvoljenost ne može se ocenjivati primenom te odredbe već se ocenjuje, saglasno odredbi člana 467. ZPP, primenom odredbe člana 479. ZPP, kojom je pravo na izjavljivanje revizije drugačije uređeno, tako što je izričito isključeno.

Pošto je odredbama glave XXXIII ZPP, koja se odnosi na sporove male vrednosti, propisano da u takvom sporu revizija nije dozvoljena, činjenica da je drugostepeni sud delimično preinačio prvostepenu presudu je bez uticaja na dozvoljenost revizije, jer je u sporu male vrednosti revizija nedozvoljena, pa je odlučeno kao u izreci i revizija odbačena, osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković