
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4219/2022
19.02.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Rodić advokat iz ..., protiv tuženog „Kartotehnika“ d.o.o. Temerin, čiji je punomoćnik Nikola Tadić advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1794/22 od 09.05.2022. godine, na sednici održanoj 19.02.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1794/22 od 09.05.2022. godine.
ODBIJA SE kao tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1794/22 od 09.05.2022. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1963/2020 od 10.12.2021. godine u usvajajućem delu kojim je poništeno rešenje tuženog od 11.09.2020. godine o otkazu ugovora o radu, obavezan tuženi da umesto vraćanja na rad isplati tužilji 63.494,72 dinara na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate i da joj naknadi troškove parničnog postupka 106.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23; u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni sud je našao da je revizija tuženog neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu na određeno vreme kod „TG Commerce“ d.o.o. radi obavljanja poslova „pomoćni prodavac - ...“ na osnovu ugovora o radu od 06.08.2018. godine koji joj je otkazan zbog isteka roka 05.08.2020. godine. Sutradan je tužilja zasnovala radni odnos na određeno vreme kod tuženog (sa sedištem na adresi njenog prethodnog poslodavca, koji se inače bavio prodajom proizvoda tuženog) zbog povećanog obima posla, počev od 06.08.2020. do 05.08.2022. godine, zaključivši ugovor o radu ../20 od 06.08.2020. godine. Tuženi je već 11.09.2020. godine doneo rešenje kojim je tužilji, zbog smanjenog obima posla, otkazao ugovor o radu od 06.08.2020. godine na osnovu člana 175. stav 1. tačka 1. Zakona o radu, navodeći da je prestala potreba za daljim radom tužilje na poslovima koje je obavljala.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su zaključili da je pobijano rešenje nezakonito i tuženog obavezali da tužilji isplati tražene iznose na ime naknade štete, dajući razloge koje u svemu kao pravilne i potpune prihvata i Vrhovni sud.
Ugovor o radu poslodavac i zaposleni po pravilu zaključuju na neodređeno vreme, a mogu ga zaključiti i na vreme čije trajanje je unapred određeno kada su u pitanju: sezonski poslovi, rad na određenom projektu, povećan obim posla koji traje određeno vreme, s tim što tako zasnovan radni odnos neprekidno ili sa prekidima ne može trajati duže od 24 meseca.
Ugovorom o radu na određeno vreme, zaključenom zbog povećanog obima posla 06.08.2020. godine, ugovoreno je trajanje najdalje do 05.08.2022. godine, koje međutim nije unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba u smislu člana 37. stav 1. Zakona o radu. Tako zasnovan radni odnos prestao je daleko pre isteka dvogodišnjeg roka, zbog istog razloga zbog kojeg je 36 dana pre toga zaključen – zbog smanjenja obima posla. Ovu činjenicu u pogledu smanjenja obima posla tuženi je kao poslodavac bio dužan da obrazloži, ali to nije učinio, zbog čega se ne mogu ispitati stvarni razlozi otkazivanja ugovora o radu tužilji, što pobijano rešenje čini nezakonitim. Naime u situaciji kada je kao razlog za zaključenje ugovora o radu navedeno povećanje obima posla, poslodavac može otkazati ugovor o radu i pre isteka krajnjeg roka ali u toj situaciji mora dokazati da je pre isteka roka prestao razlog zbog kojeg je takav ugovor zaključen.
Kako u pobijanom otkaznom rešenju nisu navedeni opravdani razlozi za njegovo donošenje pre isteka vremena na koji je radni odnos zasnovan, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da je pobijano rešenje nezakonito jer je doneto protivno odredbama člana 175. tačka 1. Zakona o radu.
U pogledu odluke o visini naknade štete, koju je tužilja zahtevala umesto vraćanja na rad, pravilno su nižestepeni sudovi primenili odredbu člana 191, stav 5. Zakona o radu kada su obavezali tuženog poslodavca da tužilji naknadi štetu u visini od dve zarade, imajući u vidu sve relevantne okolnosti predmetnog slučaja.
Neosnovani su navodi revizije da je u pobijanoj presudi pogrešno primenjeno materijalno pravo, da su konkretni razlozi zbog kojih je prestala potreba za daljim radom tužilje kod tuženog razlozi koji se odnose na organizaciju i način poslovanja tuženog, te da isti ne mogu biti predmet ocene u sudskom postupku. Odlučujući o tužbenom zahtevu sud se ni nije upuštao u ocenu celishodnosti odluke tuženog kao poslodavca, niti ocena zakonitosti rešenja o otkazu predstavlja mešanje u poslovnu politiku i u unutrašnju organizaciju poslovanja tuženog kao privrednog društva. Kod ocene zakonitosti rešenja o otkazu sud je nadležan da ispita razloge koji su doveli do otkazivanja ugovora o radu pre isteka njegovog roka sa materijalno-pravnog stanovišta, pa je nižestepeni sud stao na pravilno stanovište da tuženi kao poslodavac nije dokazao da su bili ispunjeni uslovi da se tužilji otkaže ugovor o radu.
Vrhovni sud je cenio i ostale revizijske navode, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, pa ti navodi nisu posebno obrazlagani.
Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna jer je doneta pravilnom primenom odredaba člana 153. stav 1. i 154. ZPP.
Zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji je odbijen kao neosnovan, s obzirom da tuženi sa revizijom nije uspeo u ovom postupku.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. i člana 165. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom i drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
