Rev 9102/2024 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9102/2024
26.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Vesne Mastilović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Bugarski, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu i Opštine Žabalj sa sedištem u Žablju, koju zastupa Pravobranilaštvo Opštine Žabalj, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene Republike Srbije, izjavljenoj protiv rešenja o troškovima parničnog postupka, sadržanog u delu stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2980/23 od 14.12.2023. godine, na sednici održanoj 26.06.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene Republike Srbije, izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u delu stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2980/23 od 14.12.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene Republike Srbije izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u delu stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2980/23 od 14.12.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 50905/21 od 14.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke, odlučeno je da se odbiju primarni i eventualni tužbeni zahtev. Stavom trećim izreke, odbijen je primarni tužbeni zahtev tužilaca da se utvrdi pravo svojine po osnovu održaja tužiocu AA iz ... i tužilji BB iz ... na katastarskim parcelama broj ... i ... KO ..., kao i na objektima izgrađenim na predmetnim katastarskim parcelama, i to – porodičnoj stambenoj zgradi površine 93m2 i garaži površine 45m2, što su Republika Srbija i Opština Žabalj dužni da priznaju i dozvole upis promene na osnovu ove presude u zemljišnim i drugim javnim knjigama, te da se obavežu tuženi da solidarno tužiocima naknade troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtev tužilaca da se utvrdi da su tužioci stekli pravo svojine po osnovu građenja na tuđem zemljištu na porodičnoj stambenoj zgradi površine 93m2 i garaži površine 45m2, što su tuženi dužni da priznaju tužiocima, te da dozvole da se isti upišu kao vlasnici u nadležnom registru nepokretnosti, pod pretnjom izvršenja, kao i da se obavežu tuženi da solidarno tužiocima naknade troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom petim izreke, tužioci su obavezani da tuženoj Opštini Žabalj na ime troškova postupka solidarno plate 115.312,5 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom šestim izreke, tužioci su oslobođeni obaveze plaćanja sudske takse.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2980/23 od 14.12.2023. godine, stavom prvim izreke, žalba tužilaca je delimično usvojena, a delimično odbijena, pa je prvostepena presuda u delu odluke o eventualnom tužbenom zahtevu iz dela stava tri i stava četiri izreke i o troškovima parničnog postupka iz stava pet izreke preinačena tako što je usvojen eventualni tužbeni zahtev i utvrđeno da su tužioci stekli pravo svojine po osnovu građenja na tuđem zemljištu na porodičnoj stambenoj zgradi površine 93 m2 i garaži površine 45 m2, što su tuženi dužni da priznaju tužiocima, te da dozvole da se isti upišu kao vlasnici u nadležnom registru nepokretnosti kad se za to steknu uslovi, pod pretnjom izvršenja i obavezani tuženi da solidarno tužiocima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 89.437,50 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, dok je u preostalom pobijanom, odbijajućem delu odluke o primarnom tužbenom zahtevu prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, tuženi su obavezani da solidarno tužiocima na ime naknade troškova žalbenog postupka plate 50.625,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, dela stava prvog izreke kojim je rešeno o troškovima parničnog postupka, tužena Republika Srbija je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i radi ujednačavanja sudske prakse, s predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Sl. Glasnik RS'', br. 72/11...10/23) posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ceni Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pobijanim rešenjem, sadržanim u delu stava prvog izreke pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, preinačeno je prvostepeno rešenje o troškovima parničnog postupka tako što su obavezani tuženi da tužiocima solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 89.437,50 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti do konačne odluke. O ovom pravu tužilaca i visini tražene naknade drugostepeni sud je rešio primenom odgovarajućih odredaba procesnog prava koje se shodno primenjuju prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, s obzirom na uspeh tužilaca u sporu, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg inetresa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudkse prakse i novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz čl. 404. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 420. stav 1. ZPP propisano je da se revizija može izjaviti i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a i primenom stava 2. istog člana, revizija protiv rešenja nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, što znači da je uslovljena graničnom vrednošću za izjavljivanje revizije, propisanom članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Kada je za izjavljivanje revizije merodovna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog duga, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.

Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepene odluke o troškovima postupka, dakle protiv odluke kojom je rešeno o sporednom traženju tužilaca, koje ne čini njihovo glavno potraživanje, to je revizija nedozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Dobrila Strajina s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković