
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 130/2026
10.02.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom postupku protiv maloletnog sada punoletnog AA, zbog krivičnog dela iznuda u pokušaju iz člana 214. stav 1. u vezi člana 30. i 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca maloletnog sada punoletnog AA - advokata Marjana Antića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Vranju Km.br. 28/24 od 24.03.2025. godine i Apelacionog suda u Nišu Kžm1 br. 54/25 od 20.08.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 10.02.2026. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnog sada punoletnog AA - advokata Marjana Antića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Vranju Km.br. 28/24 od 24.03.2025. godine i Apelacionog suda u Nišu Kžm1 br. 54/25 od 20.08.2025. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) Zakonika o krivičnom postupku u vezi člana 78. stav 2. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Vranju Km.br. 28/24 od 24.03.2025. godine prema maloletnom sada punoletnom AA, pored maloletnog sada punoletnog BB, izrečena je vaspitna mera pojačan nadzor od strane organa starateljstva koja mera može trajati najmanje 6 meseci, a najduže 2 godine, s tim što će sud naknadno odlučiti o njenom prestanku. Istim rešenjem odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu maloletnog sada punoletnog oštećenog, a kako je to bliže opredeljeno u izreci.
Rešenjem Apelacionog suda u Nišu Kžm1 br. 54/25 od 20.08.2025. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca maloletnih sada punoletnih BB i AA i rešenje Višeg suda u Vranju Km.br. 28/24 od 24.03.2025. godine, potvrđeno.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac maloletnog sada punoletnog AA, zbog povrede zakona, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijana rešenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca, smatrajući da njihovo prisustvo ne bi bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnog sada punoletnog AA je neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 78. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, dok je u preostalom delu nedozvoljen.
Branilac maloletnog sada punoletnog AA u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 78. stav 2. i člana 40. stav 2. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica nalazeći da, u konkretnom slučaju, prema maloletnom sada punoletnom AA koji je u toku postupka postao punoletan, ne postoji mogućnost izricanja vaspitne mere od strane prvostepenog suda, odnosno zadržavnje izrečene vaspitne mere od strane drugostepenog suda, te da je bilo neophodno prema maloletniku obustaviti postupak.
Odredbom člana 78. stav 2. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica ( u daljem tekstu “ZM“ ), propisano je da će veće rešenjem obustaviti postupak u slučajevima kada sud na osnovu člana 354. tačka 2. i 3. ZKP donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe u smislu člana 355. ZKP, kao i kad nađe da nije celishodno izreći maloletniku kaznu niti vaspitnu meru.
Izneti navodi zahteva branioca maloletnog sada punoletnog AA su neosnovani.
Na navedenu povredu zakona odbrana maloletnog sada punoletnog AA ukazivala i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene odluke, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome u obrazloženju rešenja, na strani 3. stav pet i strani 4. stav jedan dao dovoljne i jasne razloge koje Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.
Ujedno Vrhovni sud ukazuje da je odredbom člana 78. stav 2. ZM propisan je fakultativni osnov za obustavljanje postupka, te shodno tome veće može rešenjem obustaviti postupak između ostalog kada nađe da nije celishodno izreći maloletniku kaznu, niti vaspitnu meru, dakle samo u slučaju kada sud nađe da su ispunjeni uslovi, ali kako je, sud u konkretnom slučaju, našao da su ispunjeni uslovi za izricanje vaspitne mere, to donošenjem rešenja kojim je izrečena vaspitna mera pojačan nadzor od strane roditelja okrivljenog maloletnika, po oceni Vrhovnog suda nije učinjena povreda zakona iz člana 78. stav 2. ZM prilikom donošenja odluke o krivičnoj sankciji, a kako se to neosnovano ističe u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti.
U preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Naime, branilac maloletnog sada punoletnog u preostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP navodima kojima iznosi sopstvenu ocenu izvedenih dokaza i to iskaza oštećenog VV i svedoka GG, kao i odbrane maloletnog sada punoletnog AA, te dodatno ističući da sud prilikom odlučivanja nije dovoljno cenio iskaze svedoka koji su bili prisutni prilikom događaja, iznoseći svoju verziju događaja i svoje činjenične zaključke drugačije od onih utvrđenih pobijanim odlukama.
Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koja u postupku ima, u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodno njenom donošenju nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev branioca maloletnog sada punoletnog AA, u navedenom delu ocenio kao nedozvoljen.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća - sudija
Irina Ristić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
