
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 247/2026
11.03.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. i člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Momčila Kovačevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pirotu K.br.18/23 od 08.04.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu 11Kž1 464/24 od 17.10.2024. godine i 11Kž1 464/24 od 20.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 11.03.2026. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
USVAJA SE, kao osnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Momčila Kovačevića, pa se UKIDAJU pravnosnažne presude Višeg suda u Pirotu K.br.18/23 od 08.04.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu 11Kž1 464/24 od 17.10.2024. godine i 11Kž1 464/24 od 20.11.2025. godine i predmet vraća Višem sudu u Pirotu na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Pirotu K.br.18/23 od 08.04.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. i člana 61. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 06.03.2017. godine do 15.03.2017. godine.
Istom presudom oštećeni Republički fond za PIO je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva za naknadu štete upućen na pokretanje parničnog postupka. Okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati Višem javnom tužilaštvu u Pirotu iznos od 226.925,95 dinara, a sudu iznos od 57.685,00 dinara, kao i da na ime paušala plati sudu iznos od 15.000,00 dinara, a sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Nišu 11Kž1 464/24 od 17.10.2024. godine, delimičnim usvajanjem žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Pirotu, preinačena je presuda Višeg suda u Pirotu K.br.18/23 od 08.04.2024. godine u delu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Nišu okrivljenog AA za produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. i člana 61. KZ, za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 06.03.2017. godine do 15.03.2017. godine, dok su odbijene kao neosnovane i to u preostalom delu žalba javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Pirotu i u celosti žalba branioca okrivljenog AA - advokata Srđana Mitića, te je prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Presudom Apelacionog suda u Nišu 11Kž1 464/24 od 20.11.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Momčila Kovačevića, koja je izjavljena protiv presude Višeg suda u Pirotu K.br.18/23 od 08.04.2024. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Momčilo Kovačević, zbog povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1), 2) i 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine presude Višeg suda u Pirotu K.br.18/23 od 08.04.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu 11Kž1 464/24 od 20.11.2025. godine i predmet vrati prvostepenom ili drugostepenom sudu na ponovni postupak i odluku ili da preinači navedene presude tako što će okrivljenog AA osloboditi od optužbe ili mu eventualno izreći blažu krivičnu sankciju i to uslovnu osudu ili kućni zatvor do 6 meseci.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Po nalaženju Vrhovnog suda, osnovano branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na štetu okrivljenog.
Naime, iz pobijanih pravnosnažnih presuda proizilazi da je u predmetnom krivičnom postupku okrivljeni AA oglašen krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. i člana 61. KZ i da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 06.03.2017. godine do 15.03.2017. godine. Prema činjeničnom opisu krivičnog dela utvrđenom u izreci pravnosnažne prvostepene presude okrivljeni AA je u svojstvu službenog lica, na radnom mestu samostalni stručni saradnik za poslove matične evidencije – koordinator Fonda PIO – Filijale u ..., iskorišćavanjem svog službenog položaja i prekoračenjem granice svog službenog ovlašćenja, pribavio drugim fizičkim licima imovinsku korist u ukupnom iznosu od 13.868.915,83 dinara u vidu neuplaćenih doprinosa i neosnovanog priznavanja prava na penziju, a Fondu PIO pričinio štetu u navedenom iznosu, a u vreme, mestu i na način bliže opisan u izreci prvostepene presude.
Osnovni oblik krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 121/2012 od 24.12.2012. godine, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine) čini službeno lice koje iskorišćavanjem svog službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračenjem granice svog službenog ovlašćenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom fizičkom ili pravnom licu kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povredi prava drugog. Stavom 3. istog člana propisan je kvalifikovani oblik ovog krivičnog dela i to ako vrednost pribavljene imovinske koristi prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara.
Radnja izvršenja predmetnog krivičnog dela propisana je alternativno i javlja se u tri vida: kao iskorišćavanje službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračenje granica službenog ovlašćenja i nevršenje službene dužnosti. Iskorišćavanje službenog položaja ili ovlašćenja postoji kada se taj položaj ili ovlašćenje koristi ne zbog interesa službe, odnosno ostvarivanja ciljeva službe, već radi ostvarivanja nekog sopstvenog interesa ili interesa trećeg lica ili na štetu interesa nekog lica. To znači da izvršilac kod ovog oblika radnje izvršenja ostaje u okvirima svog službenog položaja ili ovlašćenja. Za postojanje drugog oblika radnje izvršenja je potrebno da su granice službenog ovlašćenja prekoračene i potrebno je da to budu radnje koje su povezane sa radnjama koje je službeno lice ovlašćeno da preduzima, a što dalje podrazumeva da te radnje prekoračenja koje se preduzimaju nisu dozvoljene i moraju biti usmerene na posledicu krivičnog dela u vidu pribavljanja sebi ili drugom kakve koristi ili u nanošenju kakve štete drugom.
Imajući u vidu napred navedeno, te imajući pri tome u vidu da je u činjeničnom opisu krivičnog dela okrivljeni AA oglašen krivim za dve zakonom alternativno propisane radnje izvršenja predmetnog krivičnog dela i to da je kao službeno lice iskorišćavanjem svog službenog položaja i prekoračenjem granice svog službenog ovlašćenja pribavio drugim fizičkim licima imovinsku korist u ukupnom iznosu od 13.868.915,83 dinara, dakle da je okrivljeni, pored prve zakonom alternativno propisane radnje izvršenja u vidu iskorišćavanja svog službenog položaja, oglašen krivim i za drugu zakonom alternativno propisanu radnju izvršenja predmetnog krivičnog dela i to za prekoračenje granice svog službenog ovlašćenja, to je u konkretnom slučaju, po nalaženju Vrhovnog suda, u izreci pravnosnažne prvostepene presude bilo neophodno navesti blanketnu normu - propis koji je svojim postupanjem povredio okrivljeni, a vezano za oblik radnje prekoračenja granica svog službenog ovlašćenja, a što u konkretnom slučaju nije navedeno u činjeničnom opisu krivičnog dela utvrđenom u izreci pravnosnažne prvostepene presude, a što je neophodno za postojanje u radnjama okrivljenog i ovog oblika alternativno propisane radnje izvršenja predmetnog krivičnog dela.
Sledstveno napred navedenom, prvostepeni sud i drugostepeni sud, koji je potvrdio prvostepenu presudu u ovom delu, su učinili povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na štetu okrivljenog AA.
Stoga je Vrhovni sud, imajući u vidu napred navedeno, usvojio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Momčila Kovačevića, te na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukinuo pravnosnažne presude Višeg suda u Pirotu K.br.18/23 od 08.04.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu 11Kž1 464/24 od 17.10.2024. godine i 11Kž1 464/24 od 20.11.2025. godine i predmet vratio Višem sudu u Pirotu na ponovno odlučivanje u smislu razloga iznetih u ovoj presudi, te se shodno ovoj odluci nije upuštao u razmatranje i ocenu ostalih povreda zakona koje su istaknute u podnetom zahtevu branioca okrivljenog.
U ponovnom postupku sud će prilikom odlučivanja imati u vidu primedbe iz ove presude, te će postupiti po istima i najpre otkloniti povredu zakona na koju mu je ukazano, nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, u kojoj će o svim činjenicama koje su predmet dokazivanja dati jasne, konkretne i argumentovane razloge, vodeći pri tome računa o načelu zabrane preinačenja na gore (reformatio in peius), propisanom odredbom člana 453. ZKP.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
