
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3675/2025
05.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Željko Rajčević advokat iz ..., protiv tužene Srednje škole „Sveti Sava“ iz Sombora, koje zastupa Pravobranilaštvo Grada Sombora, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 953/25 od 04.09.2025. godine, u sednici održanoj 05.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 953/25 od 04.09.2025. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 953/25 od 04.09.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 953/25 od 04.09.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru P1 16/24 od 15.04.2025. godine kojom je usvojen zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime razlike naknade za dolazak i odlazak sa rada – gradski prevoz, za period od marta 2021. godine do oktobra 2024. godine, isplati 25.058,36 u iznosima pojedinačno opredeljenim sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate i obavezana je tužena da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 121.361,98 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, br.72/11...10/23) Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom pravnosnažnom presudom je isplata naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada i zakonske zatezne kamate zbog kašnjenja u isplati naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada. O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom – o pravu zaposlenih na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz.
Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade troškova za dolazak na rad i odlazak sa rada (tužba radi novčanog potraživanja) podneta je 17.01.2024. godine. Vrednost pobijanog dela potraživanja je 31.277,91 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da revizija tužene nije dozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
