
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 747/2026
08.04.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandra Ljubić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva zdravlja, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 75/26 od 15.01.2026. godine, u sednici održanoj 08.04.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 75/26 od 15.01.2026. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 75/26 od 15.01.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 75/26 od 15.01.2026. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P1 99/25 od 27.11.2025. godine, u stavovima prvom i trećem izreke, kojima je obavezana tužena da tužilji, na ime duga po rešenju Javnog izvršitelja Aleksandra Nikolića iz ... II 2563/17 od 28.01.2025. godine, isplati 35.078,46 dinara, na ime troškova radi vođenja izvršnog postupka pred javnim izvršiteljem, kao i da joj na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 68.406,26 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana, s obzirom na to da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.
Predmet tražene pravne zaštite je naplata troškova izvršenja utvrđenih rešenjem Javnog izvršitelja Aleksandra Nikolića iz ... II 2563/17 od 28.01.2025. godine, koji su nastali u postupku sprovođenja izvršenja protiv izvršnog dužnika Zdravstveni centar Vranje radi naplate novčanog potraživanja tužilje iz radnog odnosa. Pobijana presuda kojom je tužbeni zahtev usvojen doneta je primenom odredbe člana 14. stav 1. Zakona o stečaju i 414. Zakona o obligacionim odnosima na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja da je tužena osnivač pravnog lica na koje se ne primenjuje Zakon o stečaju za obaveze prema poveriocima, pa je, kao solidarni dužnik, u obavezi da tužilji isplati predmetno potraživanje. Odluka koja se pobija posebnom revizijom ne odstupa od sudske prakse u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kako je u ovom predmetu, a zastarelost na koju tužena u reviziji ukazuje zavisi od docnje, što je činjenično pitanje pa, s tim u vezi, nema uslova za ujednačavanje sudske prakse.
Iz navedenih razloga nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici dozvoli odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, pa je na osnovu člana 404. ZPP Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi sa članom 441. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese.
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim u slučaju kada se tužba odnosi na novčano potraživanje u kom slučaju se za dozvoljenost revizije primenjuju isti uslovi kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje (član 403. stav 3. ZPP). Tom odredbom zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 05.03.2025. godine, a vrednost pobijenog dela pravnosnažne presude je 35.078,46 dinara.
Imajući u vidu da se tužbeni zahtev ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, odnosno da se ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku kod koje je revizija uvek dozvoljena, a da je pobijana vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
