
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8660/2025
16.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ... - Opština ..., čiji je punomoćnik Aleksandra Polić - Stanković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 3442/24 od 17.03.2025. godine, na sednici održanoj 16.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 3442/24 od 17.03.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 3442/24 od 17.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Lebanu P 2811/21 od 26.06.2024. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tužena obaveže da tužiocu po osnovu naknade štete na poljoprivrednim parcelama u selu Geglja dana 06.07.2020. godine isplati iznos od 62.200,00 dinara sa pripadajućom zakonskom kamatom od 20.03.2024. godine kao dana obavljenog veštačenja do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti pa do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 3442/24 od 17.03.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. O visini tražene naknade materijalne štete i doprinosu tužioca nastanku štete, odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od pravnog shvatanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovrsnim zahtevima, zasnovanom na istom pravnom osnovu i istom ili sličnom činjeničnom stanju, kao u ovoj parnici. Tužilac ukazuje na postojanje drugačijih odluka što nužno ne znači i drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete podneta je 24.08.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 62.200,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to i revizija tužene nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
