
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 601/2026
27.05.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Jasmine Vasović i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Ivana Ćalovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K br.83/25 od 27.01.2026. godine i Višeg suda u Čačku Kž1 br.44/26 od 02.04.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 27. maja 2026. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ivana Ćalovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K br.83/25 od 27.01.2026. godine i Višeg suda u Čačku Kž1 br.44/26 od 02.04.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Čačku K br.83/25 od 27.01.2026. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje delo je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 200.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, što ako ne učini u ostavljenom roku, novčana kazna će se zameniti kaznom zatvora računajućih svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne kao jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom, odlučeno je o troškovima postupka kao u izreci presude, a privatni tužilac BB je upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva.
Presudom Višeg suda u Čačku Kž1 br.44/26 od 02.04.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Ivana Ćalovića, a presuda Osnovnog suda u Čačku K br.83/25 od 27.01.2026. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneto je branilac okrivljenog AA - advokat Ivan Ćalović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP, konkretno zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu, pred izmenjenim većem, ili da preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, uz istovremeni zahtev da branilac okrivljenog bude obavešten o sednici veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP.
Vrhovni sud je, na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, te je u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog održao sednicu veća, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), na kojoj je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev je neosnovan.
Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog navodi da je pogrešno stanovište nižestepenih sudova da radnja okrivljenog, opisana u izreci prvostepene presude, ima obeležja krivičnog dela uvrede iz člana 170. stav 2. u vezi stava 1. KZ, obzirom da u konkretnoj situaciji nisu zadovoljeni ni objektivni, niti subjektivni elementi ovog krivičnog dela, jer izgovoreni izrazi ne predstavljaju uvredljive reči, niti je postojala namera omalovažavanja, a pored toga okrivljeni je inkriminisane reči, izgovorio u svojstvu političke delatnosti, na javnom skupu, upućene privatnom tužiocu kao vršiocu javne funkcije, te je trebalo primeniti odredbu člana 170. stav 4. KZ.
Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni sud ocenjuje neosnovanim.
Naime, istu povredu zakona, branilac okrivljenog isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je te žalbene navode ocenio neosnovanim i na strani 3, stav drugi i treći svoje presude, izneo dovoljne i jasne razloge zbog čega nalazi da u radnjama okrivljenog AA stoje svi bitni elementi, kako subjektivni, tako i objektivni, krivičnog dela uvrde iz člana 170. stav 2. u vezi stava 1. KZ, zbog kog je prvostepenom presudom oglašen krivim, smatrajući da je izjava okrivljenog i po objektivnim i po subjektivnim kriterijumima svakako uvredljiva za privatnog tužioca i da u konkretnom slučaju ne može biti govora o primeni člana 170. stav 4. KZ, obzirom da izjava nije data u okviru ozbiljne kritike u naučnom, književnom ili umetničkom delu, niti u vršenju službene dužnosti, novinarskog poziva ili u odbrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, niti u okviru političke delatnosti, bez obzira na to što je privatni tužilac nosilac javne funkcije. Razloge drugostepenog suda, Vrhovni sud u svemu prihvata kao pravilne, i na ove razloge u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, upućuje.
Iz navedenih razloga, nalazeći da nižestepenim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni sud je predmetni zahtev odbio kao neosnovan.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
