Rev 23274/2024 3.19.2.2.6.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 23274/2024
02.04.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Dragane Boljević i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nuredin Memeti, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1910/23 od 23.07.2024. godine, u sednici održanoj 02.04.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1910/23 od 23.07.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDAJU SE presude Višeg suda u Vranju Gž 1910/23 od 23.07.2024. godine i Osnovnog suda u Bujanovcu P 538/22 od 27.03.2023. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 538/22 od 27.03.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime pravične naknade za faktički eksproprisanu drvnu masu, i to: stabla hrasta 22,19m3 na kp.br. ... potes „...“ šumsko zemljište 4. klase, na površini od 2263m2, isplati iznos od 129.908,00 dinara i stabla hrasta 25.54m3, na kp. ... potes „...“ šumsko zemljište 4. klase, na površini od 1310 m2, isplati iznos od 150.901,00 dinara, na koje iznose teče zakonska zatezna kamata počev od dana presuđenja 27.03.2023. godine pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da na dosuđene iznose iz stava 1. izreke teče zakonska zatezna kamata počev od dana veštačenja 06.03.2023. godine pa do presuđenja 27.03.2023. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 169.712,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti pa do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1910/23 od 23.07.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), po oceni Vrhovnog suda u ovom sporu potrebno je prihvatiti odlučivanje o posebnoj reviziji tužene radi ujednačavanja sudske prakse saglasno odredbi člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija tužene osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju rešenjem Opštine Preševo, Odeljenje za urbanizam i imovinsko - pravne poslove i zaštite životne sredine 04 br. 465- 18/2015 od 11.04.2016. godine (pravnosnažno sa danom 13.03.2017. godine), usvojen je predlog Državnog pravobranilaštva, Odeljenje u Leskovcu, te je u korist Republike Srbije - Ministarstvo odbrane, a radi izgradnje objekta koji su u funkciji odbrane zemlje-Kopnena zona bezbednosti, izvršena eksproprijacija katastarskih parcela u vlasništvu tužioca i to kp.br. ... i kp.br. ... KO ..., i obavezan je tužilac da ove nepokretnosti preda u državinu korisniku, dok je korisnik obavezan da podnese pismenu ponudu o obliku i visini naknade za eksproprisanu nepokretnost. S obzirom da sporazum nije postignut, o naknadi je odlučivao sud u vanparničnom postupku, te je rešenjem Osnovnog suda u Bujanovcu R1 br. 22/17 od 23.01.2018. godine, protivnik predlagača Republika Srbija - Ministarstvo odbrane ovde tužena, obavezana da predlagaču ovde tužiocu, na ime naknade za eksproprisane nepokretnosti isplati ukupno 714.600,00 dinara kao i iznos od 241.888,00 dinara, za posečena hrastova stabla na navedenim parcelama. Rešenjem Višeg suda u Vranju Gž 1703/18 od 08.01.2019. godine, prvostepeno rešenje potvrđeno je u pogledu naknade za eksproprisane nepokretnosti, dok je u pogledu naknade za posečena hrastova stabla, ukinuto te vraćeno prvostepenom sudu na ponovni postupak. Prilikom ponovnog odlučivanja, Osnovni sud u Bujanovcu svojim rešenjem R1 2/19 od 15.03.2019. godine, odbio je predlog predlagača ovde tužioca, za naknadu materijalne štete za posečena hrastova stabla na predmetnim parcelama u iznosu od 241.888,00 dinara.

S obzirom da je i pre donošenja rešenja o eksproprijaciji, tužena koristila tužiočevo šumsko zemljište, tužiocu je po tom osnovu za period od 01.03.2013. godine do 29.02.2016. godine za kp. 906, 907, 910 i 914, pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 4240/19 od 26.11.2019. godine, dosuđena naknada štete u iznosu do 16.250 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Polazeći od činjenice da su predmet eksproprijacije prema rešenju opštinskog organa od 11.04.2016. godine, bile samo katastarske parcele u svojini tužioca, ali da su predmet oduzimanja bila i hrastova stabla na istima, prema stanovištu nižestepenih sudova tužiocu po osnovu faktički eksproprisane drvne mase na ovim nepokretnostima pripada naknada čija visina je utvrđena prema tržišnoj ceni, te je ista dosuđena tužiocu primenom odredbi članova 1, 11, 42 i 47. Zakona o eksproprijaciji.

Po oceni Vrhovnog suda, osnovno se revizijom tužene ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava pri dosuđivanju naknade za drvnu masu - posečena hrastova stabla na eksproprisanim nepokretnostima tužiocima, a po osnovu faktičke eksproprijacije.

Naime, odredbom člana 1. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“ br. 53/95, „Službeni list SRJ“ , br. 16/2001-odluka SUS i „Službeni glasnik RS“ br. 20/2009, 55/2013- odluka Us i 106/2016 –autentično tumačenje), propisano je da se nepokretnosti mogu eksproprisati ili se svojina na njima može ograničiti samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne.

Prema tome, eksproprijacija je prinudni prelaz nepokretnosti iz privatne u javnu svojinu u opštem interesu i uz naknadu utvrđenu u postupku eksproprijacije. S druge strane, faktička eksproprijacija podrazumeva oduzimanje ili ograničenje prava svojine na nepokretnostim a bez sprovođenja postupka eksproprijacije odnosno donošenja rešenja o tome.

Nižestepeni sudovi u ovoj parnici tužiocu su dosudili novčanu naknadu po osnovu faktičke eksproprijacije drvne mase, iako predmet eksproprijacije, pa time i faktičke eksproprijacije, mogu biti samo nepokretnosti, a ne i drvna masa- posečena stabla kao pokretne stvari.

Iako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov svog zahteva, a to je naknada za faktički eksproprisanu drvnu masu, prema odredbi člana 192 stav 4 Zakona o parničnom postupku, sud nije nije vezan pravnim osnovom koji je tužilac naveo, ali jeste iznetim činjenicama na kojima je tužilac zasnovao svoj zahtev za isplatu tražene naknade (član 7 stav 2 ZPP). Zbog toga su nižestepene presude ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu kako bi na ponovljenom suđenju imao u vidu da su nepokretnosti tužioca - katastarske parcele ... i ... KO ..., bile predmet eksproprijacije u postupku pred organom uprave, u pogledu kojih je visina naknade određena primenom Zakona o eksproprijaciji i ista dosuđena pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Bujanovcu R1 22/17 od 23.01.2018. godine, te da se visina naknade koja se u postupku eksproprijacije utvrđuje za eksproprisanu nepokretnost koja predstavlja šumsko zemljište, obračunava kao jedinstvena naknada koja obuhvata vrednost šume utvrđene na osnovu kriterijuma iz člana 47. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, uvećane za iznos naknade za eksproprisano zemljište koja se određuje primenom člana 42. stav 1. istog zakona.

Iako je u vanparničnom postupku, nakon pravnosnažnosti rešenja R1 22/17 od 23.01.2018. godine, kojim je obavezana ovde tužena da ovde tužiocu isplati naknadu za eksproprisane nepokretnosti, pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Bujanovcu R1 2/19 od 15.03.2019. godine odbijen predlog predlagača ovde tužioca da se protivnik predlagača ovde tužena, obaveže na isplatu naknade za posečena hrastova stabla na eksproprisanim nepokretnostima, doneto pravnosnažno rešenje u vanparničnom postupku prema odredbi člana 26. Zakona o vanparničnom postupku („Sl. glasnik SRS“ br. 25/82 sa kasnijim izmenama i dopunama i „Sl. glasnik RS“ br. 85/12...14/22), ne sprečava učesnike da svoj zahtev o kome je rešenjem odlučeno ostvaruju u parnici, ali samo kad im je to pravo priznato ovim ili drugim zakonom.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković