
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 11504/2025
17.12.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Dragana Topalov i Miloš Galović, advokati iz ..., protiv tužene BB PR Trgovina na malo „L Dekor“ Sombor, čiji je punomoćnik Milica Dulanović, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 842/24 od 29.04.2025. godine, na sednici održanoj 17.12.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 842/24 od 29.04.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 842/24 od 29.04.2025. godine.
ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Somboru Gž 842/24 od 29.04.2025. godine, stavom prvim izreke, žalba tužilje je delimično usvojena a delimično odbijena i presuda Osnovnog suda u Somboru P 956/22 od 29.01.2024. godine u pobijanom odbijajućem delu i delu odluke o troškovima postupka preinačena tako što je tužbeni zahtev delimično usvojen i obavezana tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati 100.000,00 dinara i to za pretrpljene fizičke bolove 50.000,00 dinara i za pretrpljeni strah 50.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 29.01.2024. godine do isplate i na ime troškova parničnog postupka 148.511,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate, te je odbijen zahtev tužene za naknadu troškova postupka, dok je u preostalom pobijanom odbijajućem nepreinačenom delu glavnog zahteva prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove drugostepenog postupka od 19.740,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilja je blagovremeno dala odgovor na reviziju, zahtevajući troškove revizijskog postupka.
Prema odredbi člana 404. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.
Pobijanom pravnosnažnom presudom, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i strah shodno odredbi člana 154., 155., 173.-177. i 200. ZOO, s obzirom da je tužena po pravilima odgovornosti za štetu od opasne delatnosti u obavezi da naknadi štetu koju je tužilja pretrpela u vidu telesne povrede ubodom na ekser koji je bio na ulici uz gradilište tuženog koje nije bilo na adekvatan i propisani način ograđeno i zaštićeno. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužene ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, niti se ukazuje na suprotne odluke, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete podneta je 14.07.2022. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 100.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to i revizija tužene nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
U sporovima male vrednosti dozvoljenost revizije se ne ceni prema odredbi člana 13. stav 1. tač. 2. i 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 55/14), odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tačke 2. i 3. ZPP, pa preinačenje prvostepene presude od strane drugostepenog suda nije od uticaja na dozvoljenost izjavljene revizije.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Vrhovni sud je odbio zahtev tužilje za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju s obzirom da nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
